Rev-2938/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2938/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.Š. iz S., . . br. . .., protiv tužene J. d. d. B. - J. S., . . br. ., radi isplate. rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 5. lipnja 1992. godine broj Gž-1136/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 27. prosinca 1991. godine broj P-2304/91, u sjednici održanoj dana 15. veljače 1995.

presudio je i riješio je:

Djelomično se revizija tužene odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se preinačuju presuda Okružnog suda u Splitu od 5. lipnja 1992. br. Gž-1138/92 i presuda Općinskog suda u Splitu od 27. prosinca 1991. broj P-2304/91, tako da se tužena obvezuje da isplati tužiteljici protuvrijednost od 500 DEM sa kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnog duga koja teče od 18. prosinca 1991. godine do isplate, a djelomično se navedene presude ukidaju i to u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od preko 500 DEM sa kamatom, pa se predmet u ukinutom dijelu vraća na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Sud prvog stupnja odbio je žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužena obvezana isplatiti tužiteljici iznos od 1.000 USD sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga, po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge te valute, a koja teče od 2. prosinca 1991. godine do isplate.

Protiv te presude tužena je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužiteljica je kod tužene banke, prema ugovoru o novčanom depozitu položila devizni

iznos

od 1.000 USD, pa kako tužena nije po zahtjevu tužiteljice izvršila isplatu deviznog uloga, ova je ustala tužbom 2. prosinca 1991. godine.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 1043. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZOO).

Pozivajući se na citiranu odredbu čl. 1043. ZOO i dosudivši tužiteljici ukupno uloženi (utuženu) deviznu svotu, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo. U vrijeme presuđenja - donošenja presude suda prvog stupnja - ZOO nije bio mjerodavno pravo za ocjenu prava depozita tužiteljice da neograničeno raspolaže devizama položenih na deviznu štednju kod banke i obveze banke da postupi po nalogu svog komitenta. Naime, u vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja vrijedila je - kao kogentni propis Odluka o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama s njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga ("NN" br. 53/91

- dalje: Odluka) donijeta prema ovlasti iz čl. 12. Zakona o privremenim mjerama o zajedničkoj deviznoj politici i Projekciji platne bilance za 1991. godinu ("NN" br. 53/91 dalje: Zakon o privremenim mjerama). Odluka je propisivala ograničenja deponentima prava na podizanje deviza s njihovih deviznih štednih uloga i deviznih računa, a taj je kogentni propis nalagao bankama - koje vode štedne uloge i devizne račune - da isplaćuju uloge u granicama određenim Odlukom. Stoga su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada nisu vodili računa o odredbama te Odluke.

Odluka je u točki 3. propisivala da ovlaštene banke koje vode devizne štedne uloge građana odobrene prije stupanja na snagu te Odluke osiguravaju građanima - vlasnicima deviznih štednih uloga podizanje deviza ako su građanih prethodno ovlaštenoj banci uredno najavili korištenje deviza u ovim iznosima i rokovima:

1. do 500 DEM ili drugih konvertibilnih deviza u toj protuvrijednosti - u roku od 15 dana za prvo podizanje odnosno plaćanje s deviznih računa i deviznih štednih uloga, a u roku od 30 dana za svako iduće podizanje odnosno plaćanje;

2. do 1.000 DEM ili drugih konvertibilnih deviza u toj protuvrijednosti - u roku od 30

čuna i deviznih štednihu uloga u roku dana za prvo podizanje odnosno plaćanje s deviznih ra

od 45 dana za iduće podizanje odnosno plaćanje;

3. do 3.000 DEM ili drugih konvertibilnih deviza u toj protuvrijednosti - u roku od 90 dana i

4. do 8.000 DEM ili drugih konvertibilnih deviza u toj protuvrijednosti - u roku od 180 dana.

Rok najave teče od dana posljednjeg plaćanja, odnosno podizanja deviza s deviznog štedog uloga.

Ako se uzme u ovoj pravnoj stvari da tužba predstavlja nalog za podizanje deviza, tada je sukladno Odluci od podnošenja tužbe (2. prosinca 1991. godine) do donošenja presude suda prvog stupnja (27. prosinca 1991. godine) za isplatu dospio i to dana 18. prosinca 1991. godine od zatražene vrste strane valute u protuvrijednosti od 500 DEM, pa je u tom opsegu u obvezi tužene pravilno odlučeno, a revizija tužene za taj dio odluke nije osnovana, pa ju je trebalo odbiti u skladu s odredbom čl. 393. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP).

Kako je tužena u navedeno vrijeme svoju novčanu obvezu nije ispunila, pala je u zakašnjenje, pa je u obvezi platiti zatezne kamate i to na protuvrijednosti od 500 DEM od 18. prosinca 1991. godine do isplate, te je u tom dijelu presuda preinačena u skladu s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP.

Tužiteljica je u tužbi navela da je u više navrata zahtijevala od tužene isplatu deviznih štednih uloga, ali o tome sudovi nisu raspravljali. Ako je tome tako, moguće je da su ispunjene pretpostavke za dosuđivanje većeg iznosa (do 1.000 odnosno 3.000 DEM kao protuvrijednost položenih deviza) ako su od traženja do presude protekli rokovi od 30 ili 90 dana prema citiranoj Odluci, pa je time ostvaren razlog za ukidanje preostalog dijela tužbenog zahtjeva po čl. 395. st. 2. ZPP, jer radi pogrešne primjene materijalnog prava nisu utvrđene sve relevantne činjenice.

Stoga se ukida dio presude da sudovi u nastavku postupka utvrde da li je i prije, te kada i da li uredno tužiteljica dala nalog za isplatu preostalog dijela svog deviznog pologa, o čemu će zavisiti osnovanost njezinog zahtjeva i preko dosuđenih 500 DEM kao protuvrijednost uloženih deviza, pa je riješeno kao u izreci rješenja kojim je ukinut dio nižestupanjskih odluka.

U Zagrebu, 15. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.