Gž-712/2016-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 56 Gž-712/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i odvodnja d.o.o., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku u Z., …, protiv tuženice D. K. iz Z., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku J. B.-P., odvjetniku u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2426/10-31 od 15. prosinca 2015., dana 27. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja V. i odvodnja d.o.o., Z. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2426/10-31 od 15. prosinca 2015. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-13910/05 od 14. rujna 2005. za iznos od 93,24 kuna sa zateznim kamatama od 29. listopada 2001. do isplate, iznos od 94,99 kuna sa zateznim kamatama od 3. svibnja 2002. do isplate i iznos od 61,61 kuna sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2002. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2426/10- 31 od 15. prosinca 2015. i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-13910/05 u dijelu kojim se nalaže tuženici D. K. isplatiti tužitelju V. i odvodnja d.o.o., Z. iznos od 9.241,21 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 460,09 kuna od 12. kolovoza 2001. do isplate,

- na iznos od 931, 90 kuna od 22. lipnja 2002. do isplate,

- na iznos od 200,20 kuna od 21. srpnja 2002. do isplate,

- na iznos od 1.143,05 od 17. kolovoza 2002. do isplate,

- na iznos od 2.000,00 kuna od 22. rujna 2002. do isplate,

- na iznos od 1.152,57 kuna od 24. listopada 2002. do isplate,

- na iznos 1.400,23 kuna od 23. studenog 2002. do isplate,

- na iznos od 723,93 kuna od 28. prosinca 2002. do isplate,

- na iznos od 228,61 kuna od 21. siječnja 2003. do isplate,

te mu naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.315,00 kuna sa zateznim kamatama od 14. rujna 2005. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženice D. K. za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

3. Nalaže se tuženici D. K. naknaditi tužitelju V. i odvodnja d.o.o., Z. troškove parničnog postupka u iznosu od 8.437,51 kuna, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici D. K. naknaditi tužitelju V. i odvodnja d.o.o., Z. troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.571,88 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-13910/05 od 14. rujna 2005. (toč. I.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.156,25 kuna (toč. II. izreke).

Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - Odluka USRH - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.571,88 kuna.

Žalba je djelomično osnovana.

U ovom predmetu radi se o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao povodom prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08. – dalje: OZ).

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 9.491,05 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose, s osnove dospjelih, a neplaćenih računa za potrošnju vode za poslovni prostor u Z., … u razdoblju od 1. srpnja 2001. do 1. prosinca 2002. Tužitelj ujedno potražuje troškove ovršnog i parničnog postupka.

Slobodnom ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zaključio da je predmetni zahtjev neosnovan, budući da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženica bila stvarni potrošač vode, odnosno koju stvarnu količinu vode je potrošila tuženica, a koju drugi potrošači.

S obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 9.491,05 kuna te da se slijedom toga radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog, žalbene navode kojima tužitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije uzeo u razmatranje, budući da su nedopušteni.

U tom smislu neodlučni su i žalbeni navodi kojima tuženik sadržajno upire na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, navodeći da prvostupanjski sud nije rješenjem odredio prekid i nastavak postupka u smislu čl. 212. st. 1. i čl. 215. st. 1. ZPP-a. Međutim, čak i kada bi predmetni navodi bili uzeti u razmatranje, valja reći da je navedeno rješenje ionako samo deklaratornog karaktera, dok je pobijana presuda donesena upravo u odnosu na tužitelja V. i odvodnja d.o.o., Z., …, koji je pravni slijednik Z. holding, Podružnica V. i odvodnja d.o.o., Z., ….

Nadalje, razmatranjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s otklonjivim posljedicama na meritorno suđenje u ovom stadiju postupka (čl. 457. u vezi s člankom 373. a ZPP- a). To stoga, što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava u spisu.

Naime, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica bila korisnica komunalne usluge opskrbe vodom za svoj poslovni prostor - ugostiteljski lokal E. u Z., … budući da se lokal tuženice ilegalno priključio na hidrantski vod, tj. na protupožarnu instalaciju zgrade na navedenoj adresi.

Pri tome valja napomenuti kako je, suprotno stanovištu prvostupanjskog suda, upravo na tuženici bio teret dokaza da su na istu instalaciju priključeni i neki drugi potrošači, što tuženica međutim nije na odgovarajući način dokazala.

Kako je tužitelj dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva izvodom iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepisima računa, iz kojih je vidljivo utuženo razdoblje i visina duga tuženice prema računima, dok tuženica tijekom postupka nije ničim dokazala da bi tužitelj pogrešno obračunao potrošnju vode odnosno da bi predmetne račune platila (čl. 219. st. 1. ZPP-a), to je, sukladno toč. 1.7-2 Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda, valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi za iznos od 9.241,21 kuna sa zateznim kamatama koje tužitelju, u smislu odredaba iz čl. 277. st. 1. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj: 29/78., 39/85., 46/85. i 57/89., „Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., i 112/99. - dalje: ZOO) također pripadaju.

Međutim, odredbom iz čl. 277. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

Na dospjelu, a neisplaćenu ugovornu ili zateznu kamatu te druga dospjela povremena novčana davanja ne teče zatezna kamata, izuzev kad je to zakonom određeno (čl. 279. st. 1. ZOO-a).

Kako tuženica nije podmirila glavnicu, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za uglavničenu kamatu u ukupnom iznosu od 249,84 kuna na koji iznos tužitelj dalje potražuje zatezne kamate.

S obzirom na to da je pobijana presuda preinačena u pogledu glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te, na temelju odredbi iz čl. 14. st. 4. OZ-a, čl. 154. st. 3. ZPP-a (tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, 2,9%) u vezi s čl. 155. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Tužitelju je primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a valjalo priznati i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.315,00 kuna, a koji troškovi se odnose na trošak sastava prijedloga za ovrhu i sudsku pristojbu na prijedlog i rješenje o ovrsi.

Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) valjalo priznati trošak sastava podneska od 7. svibnja 2007. i 4. listopada 2011. svaki u iznosu od po 937,50 kuna (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 42. Tarife), trošak pristupa na ročište 4. listopada 2010., 19. travnja 2012., 14. studenog 2012., 4. studenog 2013., 9. prosinca 2013., 10. studenog 2015., svako u iznosu od po 937,50 kuna (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 42. Tarife), trošak pristupa na ročište 4. rujna 2014. i 6. svibnja 2015., svako u iznosu od po 234,38 kuna (Tbr. 9/5 u vezi s Tbr. 42. Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 468,75 kuna (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 8.437,51 kuna.

Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, budući da spisu ne prileži dokaz da je ista i plaćena.

Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 373. a ZPP-a u vezi s čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke.

Tužitelju je, na temelju Tbr. 10/1 Tarife u vezi sa Tbr. 7. i Tbr. 42. Tarife, valjalo priznati trošak sastava žalbe u iznosu od 1.171,87 kuna, uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna, odnosno ukupno 1.571,88 kuna.

Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u toč. III. izreke ove presude donesena je na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 27. veljače 2018.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.