Rev-3337/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J., J. J., M. J. i T. J., svi iz Č., koje zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z. i ZS T. ZO Č., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice C. o. d.d. Z. protiv pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Zagrebu br. Gž-2221/92 od 4. svibnja 1993. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2658/86 od 12. lipnja 1991. godine, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 1995.,
Legislator headnote
AI generatedRev-3337/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da ni jedan od vozača nije postupio po odredbi čl. 56. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama (S1. list br. 63/80, 4/81 i 53/85), a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su utvrdili da postoji obostrana krivnja vozača za štetni događaj i to na jednake dijelove.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3337/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. J., J. J., M. J. i T. J., svi iz Č., koje zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z. i ZS T. ZO Č., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice C. o. d.d. Z. protiv pravomoćne presude Okružnog suda (sada Županijskog suda) u Zagrebu br. Gž-2221/92 od 4. svibnja 1993. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2658/86 od 12. lipnja 1991. godine, u sjednici održanoj dana 3. svibnja 1995.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice C. o. d.d. Z. odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici C. o. d.d. Z. da sa osnova naknade neimovinske štete plati tužitelju R. J. iznos od 160,00 kn, tužiteljici J. J. iznos od 80,00 kn, tužiteljici M. J. iznos od 65,00 kn i tužitelju T. J. iznos od 40,00 kn (toč. I. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice C. o. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi neimovinsku štetu.
Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tuženica C. o. d.d. Z. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude preinače u smislu navoda revizije uz naknadu troška revizije.
Protivna strana nije odgovorila na reviziju, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je prouzročena u štetnom događaju od 15. VIII. 1986.
Među strankama je sporna krivnja tužitelja R. J. i osiguranika revidentice (vozača) za štetni događaj.
Niži sudovi su utvrdili da je širina kolnika ukupno iznosila 5,80 m, da je teretno vozilo kojim je upravljao osiguranik revidentice široko 2,50 m, da se prilikom ulaska u zavoj kretalo po zamišljenoj sredini kolnika a u času nezgode prednji kraj teretnog vozila morao je jednim dijelom biti na lijevom dijelu kolnika. Tužitelj R. J. koji je upravljao osobnim automobilom propustio je kretati se bliže desnom rubu kolnika i u zoni središnjice kolnika došlo je do sraza vozila.
Niži sudovi utvrdili su da je svaki od učesnika štetnom događaju doprinio u 1/2 dijela.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja slijedi da ni jedan od vozača nije postupio po odredbi čl. 56. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama (S1. list br. 63/80, 4/81 i 53/85), a koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i niži sudovi materijalno pravo pravilno su primijenili kad su utvrdili da postoji obostrana krivnja vozača za štetni događaj i to na jednake dijelove.
Dakle, iz iznesenih razloga slijedi da revidentica neosnovano u reviziji ističe da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o krivnji učesnika za štetni događaj.
Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud nalazi da su niži sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini nematerijalne štete koju su tužitelji zatražili.
Budući nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je revidentica istakla, a ovaj sud ne nalazi da bi bio ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koji revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe čl. 393. istog zakona reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 3. svibnja 1995.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.