Revr-750/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 750/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.d. K., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i dr., odvjetnika u K., protiv tuženice M. O. iz V., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G. i dr., odvjetnika u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici br. Gžx- 276/12-2 od 28. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima br. P-474/11-14 od 27. lipnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju na ime manjka plati iznos od 139.967,35 kn sa zateznim kamatama od 8. srpnja 1995. do isplate (toč. I.). Ujedno je utvrđeno da ne postoji potraživanje tužene prema tužitelju u iznosu od 160.471,74 kn na ime plaće, istovara robe, plaćanja struje, ogrjeva, telefona, u iznosu od 100.000,00 kn na ime uređenja poslovnog prostora, te daljnji iznos od 30.000,00 kn na ime robe uzete iz trgovine (toč. II.). Glede troškova postupka odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP). Tuženica predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, odnosno podredno da se u slučaju prihvaćanja zahtjeva prihvati prigovor radi prebijanja, a eventualno da se ukinu presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve navode tuženice i ističe da je revizija prije svega nedopuštena, pa se predlaže istu odbaciti, odnosno da se ista odbije kao neosnovanu.

Revizija tuženice nije dopuštena.

U konkretnom slučaju revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, budući da vrijednost predmeta spora po tužbenom zahtjevu ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu u kojem se pobija odluka o otkazu, odnosno prestanku ugovora o radu, te sud drugoga stupnja pobijanu presudu nije donio na temelju odredbe čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kada stranke ne mogu izjaviti reviziju prema st. 1. istog članka, stranke imaju pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučaju ako odluku u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pitanje na koje se revizija odnosi, trebaju navesti propise i druge važeće izvora prava koji se odnose na postavljeno pitanje, te trebaju izložiti razloge zbog kojih smatraju da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome sve pretpostavke za podnošenje izvanredne revizije moraju biti kumulativno ispunjenje, pa nedostatak bilo kojeg od elemenata sprečava meritorno odlučivanje o podnesenoj reviziji.

Tuženica u reviziji navodi da su sporna sljedeća pravna pitanja:

- odgovornost tužene za naknadu štete tužitelju s osnova rada u privatnom prostoru bez zaključenog ugovora o radu, temeljem općih odredbi o odgovornosti za naknadu štete čl. 154. i dr. ZOO,

- odgovornost za štetu radnika prema poslodavcu temeljem čl. 98. Zakona o radu,

- pitanje dokazane krivnje za štetu poslodavcu, čl. 98. Zakona o radu,

- pitanje podijeljene odgovornosti za štetu, čl. 192. ZOO,

- ostvarivanje prava na naknadu za izvršeni rad bez ugovora,

- valjanost ugovora (sporazuma) o ustupu tražbine, čl. 436. ZOO,

- mogućnost isticanja prigovora radi prebijanja temeljem ustupljene tražbine, čl. 333., čl. 338. ZPP,

- primjena pravila o teretu dokazivanja, čl. 7. ZPP.

Prema shvaćanju revizijskog suda tuženica nije postavila određena materijalnopravna ili postupovnopravna pitanja, a samo navođenje instituta na koje se tuženica poziva, bez postavljanja određenih pitanja o kojima ovisi odluka u ovom predmetu, ne daje mogućnost da se o reviziji meritorno odlučuje.

Stoga je valjalo reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. i st. 4. ZPP.

U Zagrebu 12. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.