Revr-753/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 753/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S. B., koga zastupa punomoćnik M. S., protiv tuženika „J.“ d.d. u stečaju iz S. B., koga zastupa S. V., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž 1019/06-2 od 31. kolovoza 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. 499/06-6 od 11. svibnja 2006., u sjednici održanoj dana 1. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž 1019/06-2 od 31. kolovoza 2006. i presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P 499/06-6 od 11. svibnja 2006., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 27. kolovoza 2002. godine, te za utvrđenje i isplatu potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od 55.599,17 kn, te je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje da odluka tuženika br. 87/02 od 27. kolovoza 2002. o otkazu ugovora o radu tužitelja od 5. srpnja 2002. nije dopuštena, a tužitelj je obvezan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.135,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 31. ožujka 1996., a zatim 1. kolovoza 1998.,

- da je tuženik odlukom od 27. kolovoza 2002. iz poslovno uvjetovanih razloga otkazao ugovor o radu tužitelja pogrešno označivši da se otkazuje ugovor o radu od 31. ožujka 1996., a da se u stvari otkazuje ugovor o radu od 1. kolovoza 1998.,

- da je tužitelj protiv odluke tuženika o otkazu ugovora o radu izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio,

- da je tužitelj u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bio predsjednik radničkog vijeća kod tuženika i glavni sindikalni povjerenik kod tuženika,

- da je ugovor o radu tužitelja otkazan temeljem Programa zbrinjavanja viška radnika tuženika iz 2001. (dalje u tekstu Program) kojim je bio obuhvaćen i tužitelj,

- da je radničko vijeće tuženika dalo suglasnost na Program,

- da je za uvrštenje radnika u Program tuženik zatražio i suglasnost granskog sindikata,

- da u vezi donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja tuženik nije tražio suglasnost radničkog vijeća i granskog sindikata,

- da se tužitelj odrekao prava na otkazni rok.

Ocijenivši da je osporena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja dopuštena nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 27. kolovoza 2002., te za isplatu naknade štete u vezi sa sudskim raskidom ugovora o radu tužitelja.

Međutim za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu s danom 27. kolovoza 2002., te za isplatu naknade štete u vezi sa sudskim raskidom ugovora o radu tužitelja.

Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u visini najmanje tri a naviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Pogrešno su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka tuženika br. 87/02 od 27. kolovoza 2002. godine o otkazu ugovora o radu tužitelja nedopuštena, uz obrazloženje da tužitelj nema pravni interes za isticanje takvog tužbenog zahtjeva u ovoj parnici. Za istaknuti je da se ovom sporu u odnosu na isti tužbeni zahtjev ne radi o tužbi u smislu odredbi čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP). Naime, prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje, kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost, kakve isprave, a prema odredbi st. 2. istog zakonskog članka – takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost, kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Tužba u odnosu na navedeni tužbeni zahtjev podnesena je temeljem odredbe čl. 126. st. 2. ZR prema kojoj – ako poslodavac u roku 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a za podnošenje tužbe o takvom zahtjevu ne traži se od tužitelja dokazivanja postojanja pravnog interesa.

U smislu odredbe čl. 325. st. 1. ZPP presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja, a u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi nisu presudom odlučili o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelja, već su pogrešno odbacili tužbu u odnosu na taj tužbeni zahtjev, a time je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. i čl. 325. st. 1. ZPP.

Osnovanost tužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu s danom 27. kolovoza 2002. i za utvrđenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u visini od 55.599,17 kn u vezi sudskog raskida ugovora o radu ovisi o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužitelja, a kako o tužbenom zahtjevu za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu nije odlučeno, činjenično stanje u odnosu na tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i utvrđenje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 55.599,17 kn nije u potpunosti utvrđeno.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenje, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske odluke odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 1. veljače 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.