II Kž-160/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 160/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K. G. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 09. ožujka 2011. god., broj Kv-I-165/11 (K-215/10), o određivanju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 01. travnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. K. G. i državnog odvjetnika kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. K. G., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., i 71/06. – dalje u tekstu: KZ), određen je pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli opt. K. G. po branitelju M. U., odvjetniku iz Z. i državni odvjetnik. Optuženik predlaže da se ukine pobijano rješenje o određivanju pritvora, dok državni odvjetnik predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odredi pritvor protiv optuženika i iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 1. ZKP-a.

Žalbe optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a.

U odnosu na žalbu optuženika:

Osnovana sumnja da je optuženik počinio ili pokušao počiniti terećena kaznena djela ubojstvom u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ-a i dovođenjem u opasnost općeopasnom

II Kž 160/11-4

radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ-a, proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz čl. 102. st. 1. ZKP-a za primjenu mjere pritvora.

Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika, i po ocjeni Vrhovnog suda, kao drugostupanjskog suda, proizlaze iz načina počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret u ovom postupku, u korelaciji sa okolnosti da se protiv njega pred istim sudom vodi još jedan postupak zbog istovrsnog kaznenog djela (ubojstva iz čl. 90. KZ-a i teškog kaznenog protiv opće sigurnosti djela dovođenjem u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 271. st. 1. KZ-a u vezi čl. 263. st. 1. KZ-a).

Naime, optuženik je u ovom predmetu, prema činjeničnom opisu pravomoćne optužnice, osnovano sumnjiv da je 01. rujna 2007., u ugostiteljskom objektu, uslijed verbalnog i fizičkog sukoba s ošt. D. T., u cilju da ga liši života, izvadio manji crni pištolj, kojim ga je udarao po glavi, nakon čega je, iako svjestan da se u blizini nalazi i R. B., pištolj usmjerio prema glavi oštećenika i ispalio jedan hitac, pri čemu je zrno pištolja promašilo oštećenika.

Nadalje, u predmetu koji se pred istim sudom vodi pod brojem K-66/11, optuženik je osnovano sumnjiv da je 09. listopada 1999., u caffe baru „S.“, nakon verbalnog sukoba i naguravanja sa ošt. M. R., bez ikakvog posebnog razloga i povoda, iz pištolja u njega ispalio hitac od kojega je oštećenik preminuo i potom nastavio pucati, uslijed čega su ozlijeđene dvije osobe koje su se nalazile u blizini. U ovom predmetu Županijski sud u Zagrebu donio je 09. travnja 2009. osuđujuću presudu broj K-183/03, koja je potom preinačena presudom Vrhovnog suda od 06. listopada 2009. broj I Kž 491/09, na način da je optuženiku zbog kaznenog djela iz čl. 90. i 271. st. 1. KZ –a izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet godina, međutim, navedene presude je svojom odlukom od 01. ožujka 2011. broj U-III/64667/2009 ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske, te je predmet vraćen Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak, koji se vodi pod brojem K-66/11.

Uzimajući u obzir dinamiku događaja u oba kaznena postupka, ispravno prvostupanjski sud ocjenjuje da se radi o istovjetnom obrascu ponašanja, koji ukazuje na izraženu upornost u takvom protupravnom postupanju i na iznimno visok stupanj kriminalne volje. Naime, unatoč posljedici ranijeg događaja (smrti jedne i teške tjelesne ozlijede dvije osobe), optuženik je ponovno osnovano sumnjiv da je postupio na gotovo istovjetan način u gotovo identičnim situacijama, tj. u ugostiteljskom objektu i nakon verbalnog sukoba. Slijedom navedenog, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, navedene okolnosti ukazuju na potrebu određivanja pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a, kao nužnu i jedinu prikladnu mjeru otklanjanja iteracijske opasnosti.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da nema mjesta primjeni mjere pritvora, jer je u ranijem tijeku ovog postupka odbijen prijedlog za određivanje pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 3. ZKP-a, na temelju istog činjeničnog supstrata. Naime, postojanje pretpostavki za određivanje pritvora sud procjenjuje u trenutku odlučivanja o toj mjeri, što je u ovom slučaju i učinjeno, pa za donošenje ove odluke nije od utjecaja okolnost, da se u ranijoj fazi postupka optuženik nalazio u pritvoru iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 2. ZKP-a, jednako kao niti da je bio zadržan temeljem čl. 98. st. 2. u vezi čl. 102. st. 1. t. 2. i 3. ZKP-a, pri čemu odluka istražnog suca o određivanju pritvora samo iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 2. ZKP-a nije bila podvrgnuta kontroli, jer protiv iste nije bila podnesena žalba.

II Kž 160/11-4

Nadalje, optuženik neosnovano u žalbi tvrdi da je onemogućen u svojoj obrani pred vijećem prvostupanjskog suda, jer nije pozvan na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o prijedlogu državnog odvjetnika za određivanje pritvora te da nisu jasni razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud to propustio učiniti. Ovo iz razloga što je izričitom odredbom čl. 105. st. 1. ZKP-a propisano da će se na sjednicu vijeća na kojoj se odlučuje o određivanju pritvora pozvati državni odvjetnik i branitelj, a tek po ocjeni vijeća i okrivljenik. Stoga, kako je odredbama ZKP-a propisana samo mogućnost pozivanja optuženika na sjednicu vijeća (prema ocjeni vijeća) prvostupanjski sud je ispravno na sjednicu pozvao branitelja i državnog odvjetnika, pri čemu pravo obrane optuženika na sjednici vijeća nije povrijeđeno, jer je radnje obrane na sjednici poduzimao nazočni branitelj optuženika, uz naglasak da branitelj optuženika, prije sjednice, nije niti predložio pozivanje optuženika, niti je to učinio optuženik.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika:

Nije u pravu državni odvjetnik koji smatra da postoje razlozi za određivanje pritvora protiv optuženika i iz osnove u čl. 102. st. 1. t. 1. ZKP-a, iz razloga što se radi o državljaninu Republike Bosne i Hercegovine. Naime, iz dopisa Županijskog tužiteljstva u Širokom Brijegu, dostavljenog kao prilog žalbi, razvidno je da je optuženik upisan u knjigu državljana u matičnom uredu B. za mjesto J., 08. listopada 1971., na stranici 389, pod rednim brojem 3975, dok je u matici rođenih za mjesto J. upisan 06. studenog 2008. pod rednim brojem 07 za 2008. godinu. Stoga, kako je optuženik upisan u knjigu državljana Republike Bosne i Hercegovine još od 1971. godine, a do sada je bio dostupan sudu, te se prema podacima u spisu uredno odazivao pozivima u postupku koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem K-66/11, u kojem postupku je i stupio na izdržavanje kazne (do odluke Ustavnog suda), to imajući u vidu da se radi o obiteljskom čovjeku, ocu petero djece, sa prijavljenim prebivalištem u S., na kojoj adresi se nalazi i sjedište njegove firme, koji je životno i poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da nema okolnosti potrebne kvalitete koje upućuju na opasnost da bi se optuženik na slobodi mogao kriti ili pobjeći.

Na temelju svega iznijetog, a budući da žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 01. travnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.