Revt-2/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 2/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u R., protiv tuženog B. d.o.o. R., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u R., radi isplate 32.959,00 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 28. rujna 1999. godine, poslovni br. Pž-3297/99, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 30. ožujka 1999. godine, poslovni br. P-1208/98, u sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naložena isplata tužitelju iznosa od 13.714,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 5. 8. 1995. godine do isplate i odlučeno je da svaka stranka podmiruje svoje troškove parničnog postupka.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače ili ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prije svega, treba reći da revident neosnovano smatra da je u postupku kod drugostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što sud nije uzeo u obzir žalbene navode o novoj činjenici koja je iznesena u žalbi.

Revident ne navodi o kojoj bitnoj povredi bi se trebalo raditi, ali se to može podvesti pod bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

Iz sadržaja drugostupanjske presude je jasno vidljivo da je drugostupanjski sud razmatrao naprijed navedeni žalbeni razlog, ali ga je ocijenio u smislu odredbe čl. 496.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Prema odredbi čl. 496.a) ZPP u postupku u trgovačkim sporovima – kakav je predmetni spor – u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalitelj učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju žalitelj u žalbi nije niti naveo razloge zbog kojih novu činjenicu nije iznio u prvostupanjskom postupku, pa je pravilno postupio drugostupanjski sud kad, pozivom na citiranu zakonsku odredbu, nije uzeo u obzir žalbene navode u tom pravcu.

Također, pogrešno smatra revident da se u žalbi ne moraju navesti "koje su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka od strane suda prvog stupnja i kako je to moglo utjecati na zakonitost i pravilnost pobijane presude, nego je dužnost žalbenog suda da po službenoj dužnosti pazi da li su te povrede, koje i na kakav način učinjene". Na bitne povrede odredaba iz čl. 354. st. 1. ZPP (relativno bitne povrede), na koje se, prema sadržaju revizijskih navoda, odnose naprijed navedeni prigovori, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti samo na one bitne povrede navedene u čl. 354. st. 2. ZPP, a u ovom predmetu drugostupanjski sud je upravo to i učinio.

Kako u postupku pred nižestupanjski sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Dio revizijskih navoda sadrži prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjski sudovima. Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi u tom pravcu nisu niti uzeti u razmatranje.

U postupku je utvrđeno da tuženik nije tužitelju platio za isporučenu robu upravo utuženi iznos.

S obzirom na to nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 516. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) kad su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene, jer je u skladu sa tom zakonskom odredbom upravo to obveza tuženika kao kupca.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. siječnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.