Court dismisses eviction order due to missing proof of tenant's marital status and joint tenancy rights.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia revoked the lower courts' eviction orders because the tenant's marital status and joint tenancy rights were not properly established. The prosecution argued that the court erred by deciding on the tenant's marriage without sufficient evidence, claiming the tenant was not a necessary co-plaintiff. The court agreed, ruling that the lack of concrete proof regarding the spouse's co-tenancy constituted a fundamental procedural violation requiring a retrial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima; čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima; čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku; čl. 386. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP: In eviction proceedings for non-use, spouses are necessary co-plaintiffs; failure to include them or prove joint tenancy constitutes a fundamental procedural violation requiring retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3053/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Osijek, koju zastupa Javni pravobranitelj općine Osijek, protiv tuženika J.K. iz O., sada nepoznatoga boravišta, koga zastupa staratelj za poseban slučaj Z.M., odvjetnik iz O., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Osijeku od 27.V. 1993. br. Gž 929/93 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 31. ožujka 1993. br. P 1374/92, u sjednici održanoj dana 2. prosinca 1993.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija ukidaju rješenja Okružnog suda u Osijeku od 27.V. 1993. br. Gž 929/93 i Općinskog suda u Osijeku od 31. ožujka 1993. br. P 1374/92 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e n j e
Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja i tužba odbačena izjavila je reviziju tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedene razloge u reviziji se u biti prigovara da je sud prekoračio svoja ovlaštenja upustivši se u ocjenu "potpunosti pasivne legitimacije"; da iz raspravnog materijala ne proizlazi siguran zaključak o tome da je tuženik bio u braku sa osobom po imenu S.K. ; da sud o bračnom statusu tuženika u ovom sporu nije mogao odlučivati kao o prethodnom pitanju. Predloženo je da se revizija prihvati.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske u izjašnjenju od 16.VII. 1993. br. Gt-I-2307/93 podržao je te navode i prijedloge revizije.
Revizija je osnovana.
S osnovom su sudovi zaključili da su u sporu radi otkaza stanarskog prava bračni drugovi kao sunositelji stanarskog prava nužni, a time i jedinstveni suparničari.
To znači da pod pretpostavkom da je tuženik J.K. u braku i da je sa suprugom sunositelj stanarskog prava (čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima) koje se pravo otkazuje zbog nekorištenja (čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima) tada bi na pasivnoj strani samo oboje supružnika činilo stranku. Propust pak u tom slučaju nužnog obuhvaćanja tužbom oboje njih rezultiralo bi apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju bitnu povredu sudovi, a i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Bračni status tuženika za potrebe parnice o otkazu stanarskog prava sud je ovlašten a i dužan utvrđivati jer upravo o tom pitanju, u ovom sporu kao prethodnom, ovisi i zaključak o urednosti tužbe za postupanje.
Sudovi su se stoga, suprotno navodima revizije, s osnovom bavili pitanjem bračnog statusa tuženika. Međutim, s pravom revizija upućuje da procesni materijali ne upućuju na siguran zaključak, a odlučan za rješenje spora, da je J.K. u braku i da je supruga sunositelj stanarskog prava.
Naime, svjedoci Z.Š. i S.S. koji su stanovali u istoj kući doista govore o tome da su u spornom stanu stanovali tuženik i njegova supruga (svjedok Z.Š. navodi i ime S. ). Međutim, iz iskaza ovih svjedoka ne može se zaključiti na temelju kojih konkretnih činjenica oni temelje svoje zaključke, odnosno zaključak o bračnom statusu tuženika, a drugi dokazi (na pr. pribavljanjem Izvoda iz matične knjige vjenčanih i sl.) nisu provedeni.
Kako se stoga odlučan zaključak suda ne može sa sigurnošću ispitati valjalo je ukinuti oba rješenja i predmet vratiti na ponovno odlučivanje s time da se odlučne okolnosti na siguran način utvrde i potom ovisno o ishodu i s time u vezi procesnom držanju tužitelja o tužbi i tužbenom zahtjevu ponovno odluči (čl. 394. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 2. prosinca 1993.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)