Rev-2044/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2044/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.A. iz S., K. koga zastupaju V.R. i M.R. -F., odvjetnici u K., protiv tuženika GP "T. " Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž-934/92 od 17. rujna 1992. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. P-133/91 od 28. veljače 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 1993. godine.

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i pobijana presuda preinačuje tako da je tuženik, pored pravomoćno dosuđenog iznosa, dužan platiti tužitelju, s naslova naknade nematerijalne štete, daljnji iznos od 1,070.000 HRD, sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 1992. godine, te parnični trošak u ukupnom iznosu od 87.686 HRD.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž-934/92 od 17. rujna 1992. godine preinačena je djelomično presuda Općinskog suda u Koprivnici br. P-133/91 od 28. veljače 1992. godine, i presuđeno:

"Tuženik GP "T. " Z. d u ž n a je tužitelju A.B. platiti na ime naknade štete iznos od 1.464.300 HRD sa zateznom kamatom po članu 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet temeljem članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljem tekstu ZOO) od 28. veljače 1992. g. do konačnog plateža, te mu platiti na ime rente mjesečno iznos od 1.800 HRD od 16. svibnja 1991. g. do 1. veljače 1992. g., a nakon toga pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečno iznos od 2.400 HRD i to sve dospjele obroke odjednom sa zateznom kamatom po članu 277. st. 1. ZOO, od dospjeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačnog plateža, a dospjevajuće do svakog 10-tog u mjesecu, te je dužan naknaditi tužitelju trošak postupka od 65.168 HRD.

Tužitelj se odbija sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.185.700 HRD sa kamatom, kao i sa preostalim dijelom zahtjeva za rentu u iznosu od 200 HRD mjesečno za razdoblje od 16. svibnja 1991. g. do 1. veljače 1992. g. te daljnjim iznosom rente od 600 HRD mjesečno za razdoblje od 1. veljače 1992. g. pa nadalje."

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se pobijana presuda preinači i tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji i u odnosu na nematerijalnu i u odnosu na materijalnu štetu.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije, prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti;

- zato što su nižestupanjski sudovi, u obrazloženjima odluka, naveli potrebne razloge o odlučnim činjenicama onako kako su i utvrđene, pa nema zapreke da se pravilnost i zakonitost odluke ispita; te - zato što je sud drugog stupnja odgovorio na odlučne žalbene navode, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Osnovan je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu pravičnih naknada s naslova nematerijalne štete.

Naime, sudovi nisu u dovoljnoj mjeri vrednovali konkretne elemente odnosno kriterije koji utječu na naknade - za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, strah i naruženje. Preinačavajući pobijanu presudu i dosuđujući naknade onako kako je to i traženo - za fizičke boli dosuđeno je 200.000 HRD koliko je i traženo; za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti suđeno 1,000.000 HRD, a traženo 2,000.000 HRD; za strah suđeno 70.000 HRD, a traženo 100.000 HRD; te za naruženje suđeno 60.000 HRD a traženo 100.000 HRD - posebno valja izdvojiti slijedeće okolnosti:

- tužitelj je zadobio višeiverni otvoreni prijelom gornjeg dijela desne nadlaktice s pomakom ulomaka i ramenog zgloba, podvrgnut je operativnim zahvatima, rehabilitaciji itd., sa dugotrajnim i intenzivnim bolovima;

- u dobi je od 45 godina;

- redovno se bavio zidarskim i poljoprivrednim poslovima;

- u odnosu na poslove u građevinarstvu radna mu je sposobnost umanjena za 80%, praktički nemogućnost obavljanja;

- u odnosu na poslove u poljoprivredi radna sposobnost mu je umanjena za 50%;

- pojačane napore inače u svakodnevnom životu ulaže za 25%;

- estetski nedostaci su znatni i uočljivi; te

- strah je bio jakog intenziteta, dalje povezan s operativnim zahvatima. Već navedene okolnosti upućuju na takove posljedice koje, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, opravdavaju da se tužitelju, a u smislu odredbe čl. 200. preuzetog Zakona o obveznim odnosima, naknada štete dosudi u cijelosti. Pri tome se vodilo računa o tome da se ove naknade odmjeravaju prema okolnostima kakve su ostvarene u vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja (odredba čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).

Visine naknada materijalne štete ustanovljene su u skladu sa okolnostima kako su u toku redovnog postupka utvrđene. Tužitelju valja samo odgovoriti da su njegovi prigovori činjeničnog karaktera, a takvima se ne može dovesti u ovom stadiju postupka u sumnju zakonitost pobijane odluke. To stoga što se revizija, kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. A utvrđene okolnosti, i onako kako su navedene u obrazloženjima nižestupanjskih odluka, upućuju na stvarni gubitak upravo onako kako je to i suđeno. Odluka ovog suda kojom je pobijana odluka preinačena utemeljena je na odredbi čl. 395. Zakona o parničnom postupku.

Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 2. rujna 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.