Rev-x-411/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 411/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz Z., zastupane po punomoćniku K. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku M. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. i s. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4314/08 od 25. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2670/90 od 6. veljače 2008., u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na a) utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 9772 k.o. V., zkč. 1366/1, pobliže opisane u izreci te presude i to dosjelošću prije nastupa Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, te b) na utvrđenje da je tužiteljica vlasnica odnosne nekretnine, što joj je sve tuženik dužan priznati i dozvoliti upis u zemljišnoj knjizi uz nadoknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužiteljica podnosi reviziju pozivajući se na revizijske razloge iz članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., i 148/11. – pročišćeni tekst, u nastavku: ZPP), predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači osporene presude na način da usvoji jedan od tužbenih zahtjeva, podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 1366/1 upisanoj u zk.ul.br. 9772 k.o. V..

U podnesenoj reviziji revidentica ističe da vrijednost predmeta spora nije utvrđena ni po sudu prvog niti po sudu drugog stupnja s tim da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nekretnine, čija je vrijednost 250.000,00 kn pa stoga smatra da je revizija dopuštena.

Međutim, u tužbi koja je podnesena dana 24. travnja 1974. naznačena je vrijednost predmeta spora u svoti od 5.000 tadašnjih dinara.

Prema članku 40. stavak 1. i 2. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, a u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Prema tome, s obzirom na vrijeme donošenja pobijane drugostupanjske odluke u ovom predmetu mjerodavno pravo za odluku o dopustivosti revizije je odredba iz prijelaznog članka 53. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11., u nastavku teksta: ZID ZPP), prema kojoj se odredbe ZID ZPP ne primjenjuju se na postupke u kojima je drugostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu tog Zakona.

Zbog toga, s obzirom da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 25. listopada 2011., dakle, nakon što je naznačena izmjena već stupila na snagu, to je za prosudbu o dopustivosti predmetne revizije mjerodavna upravo novelirana odredba iz članka 382. stavak 1. ZPP-a.

Prema toj zakonskoj odredbi stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona.

Drugostupanjska odluka u ovoj pravnoj stvari nije donesena na osnovi odredbe iz članka 373.a i 373.b ZPP-a, a ne radi se ni o reviziji u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

U tužbi je bila naznačena vrijednost predmeta spora od tadašnjih 5.000 dinara, koja se tijekom postupka nije mijenjala, pa slijedom toga, kako vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi svotu od 200.000,00 kn, to revizija u ovom slučaju nije dopuštena.

Uostalom, tužiteljica ne bi imala pravo na podnošenje revizije niti prema odredbama ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe - sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj U-III/2646/2007 od 18. lipnja 2008.

Naime, u vrijeme podnošenja tužbe mjerodavni vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije prema tada važećem Zakonu o parničnom postupku („Službeni list“ SFRJ, broj 6/74 i 4/77) prelazio je svotu od 5.000 tadašnjih dinara. Stoga, kako je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 5.000 tadašnjih dinara, to niti primjenom pravnih standarda važećih u vrijeme njegova pokretanja revizija tužiteljice ne bi bila dopuštena.

Osim toga, u slučaju da sudovi u ovom predmetu nisu odredili vrijednost predmeta spora, kako to pogrešno i protivno stanju spisa tvrdi revidentica, niti tada revizija ne bi bila dopuštena jer bi se u tom slučaju smatralo da je vrijednost predmeta spora iznos od 50.000,00 kn (članak 40. stavak 5. ZPP).

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, reviziju tužiteljice valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 4. srpnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.