Revr-523/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 523/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. A. iz S., zastupan po punomoćniku K. M., odvjetnici iz S., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, zastupana po ODO S. građansko -upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-547/06 od 20. travnja 2006. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-64/03 od 2. travnja 2004. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-547/06 od 20. travnja 2006. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-64/03 od 2. travnja 2004. godine, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tužena isplati iznos od ukupno 222.761,62 kune sa zakonskim zateznim kamatama kako je to pobliže specificirano izrekom prvostupanjske presude.

Naprotiv tužitelj je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.290,00 kuna.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio, razliku na ime manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2000. godine do 31. prosinca 2002. godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao je to pobliže specificirano u tužbenom zahtjevu i izreci prvostupanjske presude.

U tom je razdoblju na temelju Ugovora o službi u Hrvatskoj vojci bio u radnom odnosu kod tuženika kao gardijski vojnik.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud odbili su tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja da je tužitelj u spornom razdoblju isplaćivana plaća obračunata prema Odluci o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika, koju je sukladno ovlastima iz odredbe čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 23/95, 33/95 i 105/99) dana 11. svibnja 1995. godine donio Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske.

S obzirom da odredba čl. 138. ZSORH i Odluka donesena temeljem te zakonske odredbe imaju značaj prividnog propisa, neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbe čl. 6. Ugovora od 17. listopada 1991. godine koji je bio zaključio sa tuženom, budući da nije bilo osnova za isplaćivanje plaće tužitelju temeljem ugovornih odredaba koje su bile u suprotnosti sa prinudnim odredbama naknadno donesenih citiranih propisa u skladu s kojima je tužitelju isplaćivana plaća.

Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj revizijski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je tužena zakonito postupila kad je u skladu s odredbama Odluke o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika, predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske koja je donijeta 11. svibnja 1995. godine odredio i isplaćivao tužitelju plaću i za sporno razdoblje.

Suprotno revizijskim tvrdnjama, drugostupanjski sud je jasno odgovorio da Odluka Predsjednika Republike Hrvatske nije neustavna, jer se temelji na odredbi čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, da je to kogentna norma, a da ni odlukom ni zakonom na kojem se ona temelji nije bilo propisano da se mora objaviti u službenom glasilu Republike Hrvatske.

U toč. XXIV Odluke propisano je da ona stupa na snagu danom donošenja i primjenjuje se od isplate za mjesec svibanj 1995. Dakle, ne stupa na snagu objavom u „Narodnim novinama“, već danom donošenja.

Člankom 90. Ustava Republike Hrvatske od 22. prosinca 1990. (“Narodne novine” br. 56/90), propisano je da zakoni moraju biti objavljeni u službenom glasilu Republike Hrvatske. Dakle ustavna se odredba na obvezatnost objave u službenom glasilu Republike Hrvatske odnosi samo na zakone, a ne i na druge propise. Stoga revizijska tvrdnja o neustavnosti Odluke Predsjednika Republike Hrvatske, zato što nije objavljena u službenom glasilu Republike Hrvatske, nije osnovana.

Slijedom svega izloženog neosnovan je i zahtjev tužitelja koji on kvalificira kao odštetno potraživanja po bilo kojem osnovu.

Neosnovani su i prigovori tužitelja koji se tiču parničnog troška koji je tužitelj dužan naknaditi tuženoj, jer suprotno navodima u reviziji tužena ima pravo na troškove zastupanja, kako je to uzeo u obzir i prvostupanjski sud.

Nisu stoga, ostvareni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava, pa je reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti i pozivom na odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03) odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. listopada 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.