II Kž-196/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 196/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. T. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 17. siječnja 2012. broj Kv-3/12 (K 32/11), o određivanju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. travnja 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. T. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. T. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 104. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97), protiv opt. T. K. određen je pritvor iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žali se opt. T. K. osobno i po branitelju B. Z., odvjetniku iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se pritvor protiv optuženika ukine, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U osobno podnesenoj žalbi optuženik predlaže da mu se eventualno odredi mjera opreza javljanja sudu ili policijskoj postaji ili oduzimanja putovnice.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere pritvora protiv opt. T. K. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP/97.

II Kž 196/12-4

Naime, nakon što je obavijest o preodgodi glavne rasprave za dane 13. i 14. prosinca 2011., koja mu je poslana putem telegramske službe HP Š. na adresu prebivališta u V., … vraćena neuručena s naznakom da je stan zatvoren, dostava poziva za glavnu raspravu optuženiku je pokušana po policijskim službenicima Policijske postaje V.. Tom prilikom optuženik nije zatečen na prethodno navedenoj adresi te je utvrđeno da na njoj već neko vrijeme ne prebiva. Nakon što je uvidom u IS MUP-a RH utvrđena nova adresa prebivališta optuženika u Z., … i zatraženo provođenje terenske provjere, utvrđeno je da optuženik ne živi ni na toj adresi.

Imajući, dakle, u vidu da se nazočnost optuženika na glavnoj raspravi, unatoč tome što je on imao saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupak (ispitan je pred istražnim sucem, kada je i upozoren u smislu čl. 225. ZKP/97, a potom je uredno primio optužnicu i poziv za glavnu raspravu određenu za 30. studenog 2011. i 1. prosinca 2011.), nije uspjela osigurati ni s jedne sudu poznate adrese, a osobito uzevši u obzir da se on, prema navodima same žalbe, za cijelo vrijeme nedostupnosti pravosudnim tijelima nalazio u A., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji realna opasnost da bi on puštanjem na slobodu ponovno mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima i onemogućiti uredan tijek ovog kaznenog postupka.

Stoga žalbenim tvrdnjama optuženika da su razlozi njegovog napuštanja Republike Hrvatske i nejavljanja sudu bili poslovne naravi, a da se u Republiku Hrvatsku vratio s namjerom sudjelovanja u ovom postupku, kao i ničim dokumentiranom tvrdnjom da ima osigurano radno mjesto voditelja … u trgovačkom društvu I. d.o.o. u Š., nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

S obzirom na iznesene okolnosti, ni od strane optuženika predložene mjere opreza iz čl. 90. st. 1. i 2. toč. 3. i 6. ZKP/97 ne bi bile dovoljne kao garancija njegove prisutnosti u ovom postupku, dok žalbene tvrdnje da su mu roditelji bolesni, a djevojka nezaposlena ni nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o primjeni mjere pritvora.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem počinjene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, to je l. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

na temelju č

U Zagrebu 18. travnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.