Gž-78/2019-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-78/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja B. A. C., s prebivalištem u 10315 W. A., D. C. 90241, S., OIB: …., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. G. iz Z., Z. 15, OIB: …. radi namirenja potraživanja iz založene stvari, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1504/18 od 5. studenoga 2018., 16. lipnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. A. C. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1504/18 od 5. studenoga 2018.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

"Odbacuje se tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari."

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga navodeći da je prvostupanjski sud posve neosnovano odbacio tužbu tužitelja uz obrazloženje kako predmetni ugovor o zajmu predstavlja javnobilježnički akt sukladno odredbi čl.

54. st.

1. Zakona o javnom bilježništvu koji temeljem odredbe čl.

23. toč.

5. Ovršnog zakona predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha protiv tuženika kao ovršenika odnosno kako "… u ovom sporu postoji negativna procesna pretpostavka - postojanje javnobilježničke ovršne isprave koja ujedno ima snagu sudske nagodbe u pogledu zahtjeva tužitelja u konkretnoj pravnoj stvari…". Tužitelj ističe da ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora o zajmu, a temeljem kojega bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuženika. Budući da isti temeljem preslike predmetnog ugovora o zajmu nije u mogućnosti pokrenuti ovršni postupak jasno se očituje tužiteljev pravni interes za podnošenje tužbe u ovom parničnom postupku.

U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za podnošenje hipotekarne tužbe te ukazuje na odredbu čl. 1.a Zakona o javnom bilježništvu te u svezi s tim dodaje da iz potvrde solemnizacije pod poslovnim brojem OV-1456/09 slijedi da je ovdje tuženik podnio javnom bilježniku ugovor o zajmu na potvrdu te da je javni bilježnik naveo da je tuženiku kao sudioniku pročitao ispravu te istu upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Iz navedenog je razvidno da je samo i isključivo ovdje tuženik naveden kao sudionik i stranka predmetnog pravnog posla.

Imajući u vidu odredbu čl.

59. st.

1. Zakona o javnom bilježništvu te čl.

54. st.

7. istog Zakona te činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o javnobilježničkom aktu koji je potvrđen samo u odnosu na obveznika, ovdje tuženika, a koji tuženik je stranka i sudionik u smislu odredbe čl. 1.a Zakona o javnom bilježništvu, to je u cijelosti razvidno da tužitelj koji u odnosu na javnog bilježnika nije niti stranka niti sudionik pravnog posla, nije u mogućnosti zahtijevati od javnog bilježnika stavljanje potvrde ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe čl.

54. st.

7. potonjeg Zakona. Da je gore navedeno točno potvrđuje javni bilježnik Igor Martinović u svom iskazu danom u parničnom postupku koji se vodi pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-4731/16 u predmetu radi namirenja potraživanja iz vrijednosti založene nekretnine. Naime, isti je iskazao sljedeće: "… ukoliko ovrhovoditelj ne raspolaže izvornikom isprave mi mu ne možemo izdati klauzulu ovršnosti jer se klauzula ovršnosti stavlja samo na ime. Također ne možemo mu izdati niti ovjereni preslik niti prijepis ugovora budući da za nas nije stranka u postupku solemnizacije. Tome je tako jer je to propisano zakonom …". Za potrebe parničnog postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2301/2016 pribavljeno je očitovanje Hrvatske javnobilježničke komore od 21. studenoga 2016. iz kojeg proizlazi "…u slučajevima u kojima samo jedno ugovorna strana podnosi privatnu ispravu na solemnizaciju sukladno čl.

59. st.

1. Zakona o javnom bilježništvu samo se ta ugovorna strana smatra strankom u postupku solemnizacije privatne isprave pred javnim bilježnikom. Sukladno prethodno navedenom, pisani otpravak navedene isprave izdaje se temeljem čl.

93. navedenog Zakona…" S tim u vezi tužitelj se poziva na odredbu čl.

93. Zakona o javnom bilježništvu. Dakle, razvidno je da suprotno zaključku suda, tužitelj kao zajmodavac u konkretnom slučaju u odnosu prema javnom bilježniku koji je solemnizirao predmetni ugovor, nije stranka ugovora o zajmu, budući da je navedeni ugovor potvrđen (solemniziran) samo u odnosu na tuženika kao zajmoprimca i založnog dužnika. Ukazuje na to da je hipotekarna tužba po definiciji tužba koju podnosi hipotekarni vjerovnik protiv svagdašnjeg vlasnika založene nekretnine u slučaju ako se zalogom (hipotekom) osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću te ako isprava na temelju koje je upisana hipoteka ne predstavlja ovršnu ispravu, u kojem slučaju založni vjerovnik ima pravo tražiti od svagdašnjeg vlasnika založene nekretnine, a i od svakoga trećega, da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari. Dodatno ukazuje na odredbu čl. 339. st.

1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom navedenog u cijelosti je razvidno da je obrazloženje odluke u koliziji sa citiranim odredbama Zakona o javnom bilježništvu, očitovanjem javnog bilježnika I. M. i službenim očitovanjem Hrvatske javnobilježničke komore, koja potvrđuje navode tužitelja o pravnom interesu za pokretanje ovog parničnog postupka. Iz svega navedenog u cijelosti je razvidno kako je sud pogrešno utvrdio da u konkretnom slučaju postoji ovršna isprava te da s obzirom na navedeno tužitelj nema pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe, a iz čega nedvojbeno proizlazi da je sud opisanim postupanjem pogrešno primijenio odredbu čl.

95. st.

1. Zakona o javnom bilježništvu odnosno da sud u konkretnom slučaju nije primijenio odredbe tog Zakona koje je trebao primijeniti. Slijedom iznesenog budući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. navedenog Zakona te je ujedno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo predlaže se uvažiti žalbu i pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti u cijelosti te vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu s time da se tuženika obveže na podmirenje troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 4.781,00 kn.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 130.572,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate i to sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika – stambena zgrada Z., sagrađena na čest. br. 4820/3, nove izmjere

čest. br. 2153 k.o. T., upisana u pod. ul. broj 33121, zk. ul. 22156 te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio tužbu s obrazloženjem da se na javnobilježničko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava temeljem odredbe čl. 308. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ) na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 300. do 306. OZ. Kako zapisnik iz čl. 301. st. 1. OZ prema stavku 2. istog članka ima učinak sudske nagodbe, a javnobilježnički akt ili solemnizirana isprava zamjenjuje sporazum iz čl. 301. st. 1. OZ to predmetni ugovor o zajmu od 22. srpnja 2009. kao ovršni javnobilježnički akt ima učinak sudske nagodbe, zbog čega u ovom sporu postoji negativna procesna pretpostavka – postojanje javnobilježničke ovršne isprave koja ujedno ima snagu sudske nagodbe u pogledu zahtjeva tužitelja u konkretnoj pravnoj stvari. Temeljem odredbe čl. 323. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) odlučio je odbaciti tužbu tužitelja.

Iz spisa predmeta slijedi da je između tužitelja, kao zajmodavca, i tuženika, kao korisnika zajma i založnog dužnika, zaključen ugovor o zajmu 22. srpnja 2009. broj 09C/GZ0722 te da je predmet zajma iznos od 21.679,81 EUR, odnosno kunska protuvrijednost istog. Također je utvrđena obveza korisnika zajma, ovdje tuženika, da do dogovorenog roka i na dogovoreni način vratiti kamate i glavnicu zajma odnosno sve rate i to 299 mjesečnih rata svaku u iznosu 149,00 EUR s time što prva dospijeva na naplatu 22. kolovoza 2009., a zadnja 22. lipnja 2034. (čl. 2. ugovora).

Nadalje, slijedi da se čl. 9. ugovora tuženik suglasio da zajmodavac može neposredno na temelju ugovora zatražiti protiv njega ovrhu na nekretnini iz čl. 3. ugovora radi prisilne naplate bilo koje od tražbina zajmodavca po ugovoru odmah po dospjelosti, a čl. 10. ugovora da javni bilježnik na zahtjev zajmodavca stavi potvrdu o ovršnosti na tu ispravu nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po ugovoru.

Navedeni ugovor, kao privatnu ispravu, na potvrdu je podnio tuženik, kao korisnik zajma, te je isti potvrđen od strane javnog bilježnika u Z. I.. M. dana 22.

srpnja 2009. pod posl. brojem OV-1456/09 (l.s. 11).

Odredbom čl. 54. st. 1. ZJB je određeno da je javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu u kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha.

Prema odredbi čl. 54. st. 6. ZJB isti učinak kao i isprava iz stavka 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).

U slučajevima iz stavka 1., 3. i 6. potonjeg članka javni će bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti (čl. 54. st. 7. ZJB).

Dakle, predmetni ugovor po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta.

Isti sadrži sve ZJB propisane pretpostavke (utvrđenje određene obveze na činidbu, izjavu tuženika da se na temelju tog akta radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze, može neposredno provesti ovrha te solemnizaciju) slijedom čega je u smislu odredbe čl. 21. OZ ovršna isprava temeljem koje je tužitelj mogao svoja prava ostvarivati izravno u ovršnom postupku u protivnom odlučivalo bi se o zahtjevu o kojem je već prije prema posebnim propisima sklopljena nagodba koja ima svojstvo sudske nagodbe i koja je ovršna u smislu odredbe čl. 21. OZ., kakvo pravno stajalište je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-507/14-2 od 18. lipnja 2014. prema čijem stavu je svrha omogućavanja sporazuma između stranaka o provođenju ovrhe o dospijeću tražbine upravo bilo izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja svojih prava izravno u ovršnom postupku po dospijeću tražbine, a koji pravni stav prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Dakle, nastavno navedenom, suprotno žalbenim navodima da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 282. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) kojom je određeno koja rješenja nakon prethodnog ispitivanja tužbe donosi sud, ovaj drugostupanjski sud smatra da okolnost što je prvostupanjski sud primijenio navedenu odredbu ne predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka budući taj propust nije utjecao na donošenje zakonite i pravilne odluke. Naime, i prema ocjeni ovog suda, a s obzirom da je solemnizirana privatna isprava, jednako kao i javnobilježnički akt, izjednačena je s presudama i drugim odlukama sudova i drugih tijela u R. H., valjalo je tužbu tužitelja odbaciti temeljem odredbe čl. 288. st. 2. ZPP kojom je određeno da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

U odnosu na žalbene navode tužitelja kako je isključivo tuženik naveden kao sudionik i stranka predmetnog pravnog posla te da tužitelj u odnosu na javnog bilježnika nije niti stranka niti sudionik pravnog posla i nije u mogućnosti zahtijevati od javnog bilježnika stavljanje potvrde ovršnosti odgovoriti je da takvo stajalište nije prihvatljivo tim više što je čl. 10. ugovora ugovoreno da je upravo na zahtjev zajmodavca tj. ovdje tužitelja, javni bilježnik ovlašten stavi potvrdu o ovršnosti, ali naravno nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po predmetnom ugovoru radi čega je ugovor o zajmu sastavljen i solemniziran u pet primjeraka, od kojih je tri preuzeo upravo tužitelj kako to slijedi iz sadržaja odredbe čl. 18. ugovora. Naime, solemnizacija predmetnog ugovora ne može imati učinak samo u odnosu na tuženika kao obveznika, pa utoliko žalbeni navodi izneseni u tom smislu ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kao niti činjenica da tužitelj eventualno ne raspolaže izvornikom predmetnog ugovora.

U prilog iznesenoj tvrdnji žalitelja ne ide niti sadržaj odredbe čl. 59. ZJB prema kojoj ako nisu u pitanju pravni poslovi iz članka 53. ovoga Zakona, a u konkretnom slučaju nisu, sudionici u pravnom poslu, svi ili neki od njih, mogu isprave o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima članka 54. ovoga Zakona ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta. Za zasnivanje osiguranja tražbine uređene zakonom, dovoljno je da privatnu ispravu potvrdi obveznik.

Slijedom iznesenog ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja za donošenje ove drugostupanjske odluke.

Kako, dakle, ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u svezi čl. čl. 381. ZPP te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. navedenog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je sud prvog stupnja počinio navedene bitne povrede niti pogrešno primijenio materijalno pravo tako da je slijedom navedenog valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP.

U Zadru 16. lipnja 2020.

Sutkinja

Sanja Dujmović

Broj zapisa: 17897-01bfe

Kontrolni broj: 0effc-60a96-56f31

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SANJA DUJMOVIĆ, L=ZADAR, O=ŽUPANIJSKI SUD, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.