P-2855/2010-1 · Općinski sud u Splitu

P1-2855/10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

EX-VOJARNA SV.KRIŽ, DRAČEVAC

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske, po sucu ovog suda M. M. H. kao sucu pojedincu u građanskopravnoj stvari tužitelja: pod 1.) M. B., iz S., H. 122, pod 2.) R. B. iz S., H. 122, i pod 3.) G. P., rođene B., iz S., H. 122, svih zastupani po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika H. ureda za osiguranje iz Z., M. 73, zastupanog po punomoćniku M.D., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane 23. travnja 2013.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, i zamjenika punomoćnika tuženika dana 22. svibnja 2013.g. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik je dužan platiti tužiteljici pod 1.) M.B. iznos od 220.000,00 kn, tužiteljici pod 2.) R. B. iznos od 180.000,00 kn te tužiteljici pod 3. G. P. iznos od 180.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose tekućom od 06.11.2009.g. pa do isplate po stopi određenoj čl.29. st. 2. ZOO-a od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl.29. st. 2. ZOO-a od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II- Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 35.312,50 kuna.

Obrazloženje

Dana 27. svibnja 2010. godine, tužitelji pod 1.) , 2.) i 3.) su ovome sudu putem punomoćnika podnijeli tužbu protiv tuženika, radi naknade štete.

Kao proizlazi iz tužbe i navoda tužitelja tijekom postupka tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da od tuženika potražuju naknadu štete temeljem odredbe čl.30 st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Ovo radi činjenice jer je njihov prednik,(suprug tužiteljice pod 1.) i otac tužitelja pod 2.) i 3.)) sada pok.A. B. dana 2. lipnja 2009. godine nastradao kao pješak od nepoznatog vozila u prometnoj nezgodi u S., te da je radi zadobivenih ozljeda preminuo dana 9. kolovoza 2009. godine. Vozilo koje je udarilo istoga da nikada nije pronađeno.

Slijedom navedenog tužitelji predlažu od suda donošenje presude kojim će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže označenog kao u izreci odluke i obvezati tuženika na nakandu parničnog troška.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu potraživanja i visinu. Nadalje je naveo da je prednik tužitelja isključiv krivac za nastanak nezgode, a da je tome tako proizlazi iz činjenice da je Ministarstvo unutarnjih poslova protiv istoga optužnim prijedlogom pokrenulo prekršajni postupak zbog neopreznog prelaženja kolnika, a koji postupak se obustavio zbog njegove smrti. Isto tako da niti zadobivene ozljede ne ukazuju da je bilo kontakta sa vozilom te da je MUP podnio prijavu protiv nepoznatog vozača isključivo zbog ne pružanja pomoći ozlijeđenoj osobi, a ne zbog djela koje je u vezi s nastankom prometne nezgode.

Radi razjašnjenja činjeničnog stanja, na prijedlog parničnih stranaka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem zapisnika o očevidu broja 511-12- KU – 79 /2009 od 02. lipnja 2009. godine, vjenčanog lista izdanog od M. ureda K. Novi, Klasa: 223-03/02-02/28 UR Broj: 2181-1/3-02-2, rodnog lista za R. B. i G. B., ( sve list 5-9 spisa), otpusnog psima K. S., medicinske dokumentacije za pok. A. B., zapisnika o obdukciji broja 99/2009, odštetnog zahtjeva tužitelja, ( list 10 – 21 spisa ), optužnog prijedloga M.-a P. S. br. 511-12-36- K. – 79/2009 od 2. lipnja 2009. godine, službene bilješke M.-a od 2. lipnja 2009. godine, bilješke mupa od 2. lipnja 2009.g zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola i dr. za pok. A. B., službene zabilješke M.-a od 2. lipnja s 2009.g., prijave P. P. od 2009g. godine, situacijski plan ( list 40 – 46 spisa), saslušanje svjedoka M. K. list 52-53, pregledom F. od 2. lipnja 2009. godine, kombiniranog prometno tehničkog i medicinskog vještačenja prof. dr. M. D. G., spec. sudske medicine i dipl. ing V. U., vještaka za strojarstvo i cestovni promet ( list 73 – 78 spisa) . Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Stranke su postavile zahtjev za naknadu parničnog troška.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja pod 1.),2.) i 3.) za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, po osnovi odgovornosti za smrt bliske osobe koja je preminula od ozljeda zadobivenih u štetnom događaju kao pješak uzrokovanu od nepoznatog vozila na zapadnoj kolničkoj traci ceste D-8 u mjestu S..

Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva-zahtjev je utemeljen na odgovornosti tuženika za štetu uzrokovanu od nepoznatog vozila-odlučna je jedino činjenica je li je štetu doista uzrokovalo nepoznato vozilo.

U postupku nije sporno da je tužiteljica M. B., supruga sada pok. A. B., a da su tužitelji R. B. i G. P. rođ.B. njegova djeca.

Kao sporno u postupku je valjalo utvrditi uzrok nastanka prometne nezgode tj.je li prednik tužitelja pod 1.), 2.) i 3.) preminuo od ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koje da bi bile uzrokovane uporabom nepoznatog motornog vozila.

U svezi tuženikove tvrdnje da u postupku tužitelji nisu dokazali da je njihov prednik ozlijeđen od strane nepoznatog vozila navodi se slijedeće:

Iz predmetnog spisa tužitelji tvrde da je dana 2.lipnja 2009.godine, u mjestu Split, na zapadnoj kolničkoj traci D-8, njihovog prednika oborilo nepoznato vozilo, te da je uslijed toga zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je naknadno i preminuo.

U ovoj pravnoj stvari izveden je dokaz kombiniranog vještačenja po vještacima dipl. ing. N. K. i dr. A. A. odnosno prometno-tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje. M., isti nisu mogli dati odgovor na pitanje o okolnosti dinamike nastanka prometne nezgode, jer iz materijalne dokumentacije u spisu nema dokaza da bi predmetnu nezgodu skrivilo vozilo. Obzirom na navedeno, tuženik je istome prigovorio i zatražio novi nalaz i mišljenje, a ne dopunu ili pojašnjenje navoda prethodno citiranih vještaka, budući su se isti decidirano izjasnili da ne mogu postupiti po nalogu suda. U takvoj situaciji, uvažavajući prigovor tuženika sud je proveo novo kombinirano (prometno-tehničko i sudsko-medicinsko) vještačenje i to po vještacima dipl. ing. V. U. i prof. dr. sc. M. D.-G..

Na osnovu multidisciplinarnog vještačenja (kombiniranog zajedničkog nalaza i mišljenja vještaka prometno-tehničkog te sudsko-medicinskog,) dipl.ing. V. U. i prof.dr.sci.M. D.-G., sačinjenog na osnovu datih podataka iskazom svjedoka i zapisnika o očevidu, fotoelaborata mjesta nezgode i druge materijalne dokumentacije u spisu, glede predmetnog događaja utvrđeno je da se lice mjesta nalazi u S., na zapadnoj kolničkoj traci ceste D-8 koja cesta se pruža u smjeru sjever-jug, da je na mjestu događaja cesta ravna i pregledna, da je ograničenje 70 km/h, da je mjesto nesreće na zapadnom odvojku ceste D-8 koji se formira oko 100,00 m prije mjesta nesreće, koji odvojak vodi do raskrižja s ulicom D. rata, da je bio dan, da je sada pok.A.

B. zadobio tešku tjelesnu ozljedu a koja se sastoji od rane lijeve strane čela, krvnih podljeva i rane palca lijeve ruke, oguljotine kože desnog koljena, desnog skočnog zgloba i desnog stopala, prijeloma lijeve palčane kosti na tipičnom mjestu, mnogostrukog prijeloma zadnjeg članka palca desne šake, prijeloma lijevog V. rebra, manjeg krvarenja izvan tvrde moždanice lijevo sljepoočno, krvarenja u meke moždane ovojnice te nagnječenje mozga tjemeno desno. Nadalje je utvrđeno da su prethodno citirane ozljede mogle nastati i mehanizmom pada.

Isto tako utvrđeno je da na licu mjesta nije bilo nikakvih materijalnih tragova slijedom čega vještaci nisu mogli nedvojbeno utvrditi okolnosti i dinamiku nastanka prometne nezgode poglavito jer osim traga tekućine nalika na krv zapadno od istočno izdignutog ruba kolnika, na kolniku nije bilo nikakvih drugih tragova kao i zbog činjenice da na mjestu prometne nezgode nije pronađeno vozilo koje je navodno sudjelovalo u štetnom događaju pa se ne može znati njegov tip ni marka, kao niti oštečenja koja bi nastupila na istom te kojim dijelom bi navodno vozilo udarilo u pješaka.

Ovo, također poglavito obzirom da nije moguće utvrditi niti brzinu kretanja navodnog nepoznatog vozila pred sami događaj kao niti da nije moguće odrediti točno mjesto sraza u odnosu na širinu kolnika. Zbog nedostataka parametara radi utvrđenja nastanka prometne nezgode( ako je uopće bilo) vještaci su analizu nastanka iste dali temeljem pretpostavki. Prema tragovima krvi na kolniku, mjesto sraza da je moglo biti u lijevoj i desnoj prometnoj traci zapadnog odvojka D- 8, oko 800-100 m sjeverno od raskrižja sa ulicom D. rata ili oko 80-100 m prije obilježenog pješačkog prijelaza na raskrižju s citiranom ulicom.

Pa je tako navedeno da bi realna brzina kretanja nepoznatog vozila mogla biti oko 40-50 km/h, obzirom na semaforizirano križanje, da se pješak mogao kretati brzinom 4-5 km/h, a što da odgovara brzom hodu, a opet da se mogao i sporije kretati, da je mogućnost međusobnog uočavanja bila bolja za pješaka, jer je cesta u pravcu i bila je dnevna svjetlost a nepoznatom vozilu bi vidno polje zaklajnjala vozila koja se kreću ispred njega. U konačnici vještaci su zaključno dali mišljenje „ da ozljede pok.A. B.“ ne ukazuju sa sigurnošču na kontakt pješaka i vozila“ slijedom čega nije moguće dati dinamiku nastanka prometne nezgode kao niti odgovor na pitanje sa kojim dijelom bi to nepoznato vozilo ostvarilo navodni kontakt sa tijelom oštećenika“.

U konkretnom slučaju ovaj sud na temelju izvedenog dokaza po vještacima odgovarajuće struke ne može utvrditi da su time tužitelji dokazali onu spornu činjenicu-uzrok nastanka nezgode. I iz iskaza svjedoka M. K., policajca, saslušanog na ročištu za glavnu raspravu od 16.svibnja 2011.godine, se ne može utvrditi je li štetu pok.B. doista uzrokovalo nepoznato vozilo, jer je utvrđeno kako na kolniku nije bilo nikakvih tragova zanašanja, niti je on kao prometni tehničar, na licu mjesta zbog nedostataka tragova mogao utvrditi da je bio kontakt navodnog vozila sa pješakom.

Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dipl.V.U. i dr.M. D.-G., niti su tražile usmeno očitovanje istih, pa je i ovaj sud isti prihvatio jer je sačinjen po pravilima i u okviru njihove struke odnosno specijalnosti .

Dakle, ovakvim vještačenjem tužitelji su uspijeli dokazati samo da je s obzirom na ozljede pok.B. do nesreće moglo doći na način kako to oni tvrde, a ne i da se navodni događaj tako i dogodio, jer odlučnu činjenicu iz tog dokaza sud nije mogao utvrditi. Da je nesreća prouzrokovana uporabom nepoznatog vozila samo je hipotetična mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice.

Takva činjenica nije utvrđena niti temeljem otpusnog pisma(list 15) za pok. A. B. (nakon ponovne hospitalizacije) jer prema istom uzrok smrti je embolija plućne arterije.

Pregledom optužnog prijedloga prekršajnom sudu u S.(list 40 spisa), sastavljenog od strane M. P. P. S. dalmatinske P. S., dana 2.lipnja 2009.godine protiv sada pok.B. navedeno je da je isti počinio prekršaja iz čl.131.st.1 Z. o sigurnosti prometa na cestama zbog toga što je kao pješak prelazio zapadnu kolničku traku ceste D-8,“ najvjerojatnije“ od smjera istoka u smjeru zapada, a da se nije uvjerio da to može učiniti na siguran način i da u tome ne ometa promet vozila uslijed čega ga je „najvjerojatnije“ zahvatio i na kolnik oborio NN automobil. Međutim, kako se i predmetni prijedlog temelji na nagađanjima, to isti nije mogao poslužiti radi utvrđenja sporne činjenice. Suviše, iz službene zabilješke policajca M. V. u potpisu iste od 2.lipnja 2009.godine, utvrđeno je kako M. K., policajacu koji se zatekao na licu mjesta i pristupio pok.B., isti nije naveo da bi nepoznato vozilo bilo uzrok prometne nezgode budući mu je iskazao da je „posrnuo i pao“. Međutim, simptomatično je da se u drugom iskazu na HKP-mu pok.B. „sjetio“ i naveo da ga je vjerojatno udarilo auto, ali nezna gdje i kada. I. tako simptomatičnije je kako ovi policajci pregledom odjeće pok.B., nisu mogli utvrditi nikakve tragove koji bi mogli ukazati na kontakt vozlia sa tijelom, te da nije bilo nijednog svjedoka očevica.

Kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu , o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sukladno odredbi čl.219.st.1 ZPP i čl.7 ZPP tužitelji su bili dužni iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev i kojim pobijaju navode protivnika. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da smatra nedokazanom onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. A upravo je na tužiteljima bio teret dokaza o postojanju nepoznatog vozila.

Polazeći od utvrđenja suda da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali činjenicu da je štetu uzrokovalo nepoznato vozilo, da je prekršajni postupak protiv okrivljenika pok.B. obustavljen zbog njegove smrti te da je bio pokrenut protiv njega radi počinjenja prekršaja iz čl.131.st.1 tada važećeg Z.-a, a kombiniranim prometno-tehničkim i sudsko-medicinskim vještačenjem se nije moglo utvrditi je li u predmetnom događaju sudjelovalo nepoznato vozilo, odnosno da je tešku tjelesnu ozljedu pok.B. mogao zadobiti i samim padom, te budući je pok. B. iskazivao policajcu proturiječno i da na njegovoj odjeći nije bilo tragova koji bi ukazali na kontakt vozila i tijela a drugih svjedoka-očevidaca nije bilo, to je sud odbio zahtjev tužitelja. Ovi nedostaci ukazuju na nelogičnosti tužiteljevih tvrdnji, a koje se ne mogu otkloniti samo prihvaćanjem verzije povoljnije za njih, nego logičkim ocjenjivanjem sadržaja provedenih dokaza na način da tužitelji mogu naplatiti štetu samo ukoliko dokažu postojanje nepoznatog vozila, a upravo o tome je li nepoznato vozilo uzrokom predmetnog događaja ne postoje pouzdani dokazi.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl.155., čl.2 i čl.164 ZPP-a, te važeće Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika je u parnici valjalo priznati kako slijedi; za zastupanje na ročištu od 21.01.2011.g. 580 bodova, 21.03.2011.g. 145 bodova, 16.05.2011.g. 580 bodova, 28.11.2012.g. 290 bodova, 06.09.2012.g. 290 bodova, 23.04.2013.g. 580 bodova, ili sveukupno 2465 bodova ili pomnoženo s vrijednošću boda 10,00 kn 24.650,00 kn i uvećano za zatraženi PDV 30.812,50 kn. Ovome se dodaje i pristojba odgovora na tužbu 2.500,00 kn kao i troškovi vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn ili sveukupno 35.312,50 kn. Tuženiku je parnični trošak obistinjen sukladno načelu jedinstva glavne rasprave pa podneske od 9.11. 2010.godine i 19.3.2012.godine sud nije obistinio. Suviše, sadržaj istih tuženik je izlagao na ročištima.

Split, 22. svibnja 2013.g.

S U D A C

M. M. H.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana donošenja i objave presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u 3 primjerka.