Revr-1670/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1670/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. S., iz K., drugotužitelja S. B. iz R., i trećetužitelja S. Z. iz Č., koje zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u R., protiv tuženika I.-I. n. d.d. Z., Rafinerija nafte R., K., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i P. u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 761/2009-2 od 16. listopada 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-673/02-42 od 28. listopada 2008., u sjednici održanoj 4.

listopada

2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Tuženik I.-I. N. d.d. iz Z., dužan je za tehničko unapređenje "POKRETANJE APSORBERA C-17" isplatiti tužiteljima 600.000,00 kuna i to: B. S. iznos od 200.000,00 kuna, S. B. iznos od 200.000,00 kn i S. Z. iznos od 200.000,00 kuna, svima sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2008 godine po stopi od 14% godišnje sve do isplate, te im nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 76.614,78 kuna u roku od 8 dana.

II Odbijaju se tužitelji sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se žalba tuženika I. – I. n. d.d. Z. kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-673/02-42 od 28. listopada 2008. godine p o t v r đ u j e u točki I. njezine izreke.

II. Uvaženjem žalbi prvotužitelja B. S., drugotužitelja S. B. i trećetužitelja S. Z. p r e i n a č u j e se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-673/02-42 od 28. listopada 2008. godine u točki II. njezine izreke, te sudi:

a) Tuženik I. – I. n. d.d. Z. dužan je, pored već pravomoćno dosuđenog novčanog iznosa, isplatiti prvotužitelju B. S., drugotužitelju S. B. i trećetužitelju S. Z. svakome od njih i daljnji iznos od 400.000,00 kuna (četristotisućakuna) sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi od 18% godišnje počevši os 01. ožujka 2002. godine (dan podnošenja tužbe) do 30. lipnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje počevši od 01. srpnja 2002. godine do 28. listopada 2008. godine, a od 29. listopada 2008. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

b) Tuženik I. – I. n. d.d. Z. dužan je isplatiti prvo, drugo i trećetužitelju zakonsku zateznu kamatu na pravomoćno dosuđeni novčani iznos svakome od njih po 200.000,00 kuna za razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja presude, i to po kamatnoj stopi od 18% godišnje za razdoblje od 01. ožujka 2002. godine do 30. lipnja 2002. godine, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. godine, te za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 27. listopada 2008. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

c) Tuženik I. – I. n. d.d. Z. dužan je pored već pravomoćno dosuđenog parničnog troška, naknaditi prvo, drugo i trećetužitelju i daljnji parnični trošak u iznosu od 183.001,22 kn u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom revizijskom sudu da reviziju prihvati, preinači presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelje obveže na plaćanje troška tuženiku ili da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili navode tuženika iznesene u reviziji i predložili reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija tuženika je neosnovana u dijelu kojim pobija drugostupanjsku presudu, a djelomično nedopuštena u dijelu kojim pobija drugostupanjsku odluku o troškovima postupka.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužbenim zahtjevom tužitelji, kao autori tehničkih unapređenja pod nazivom "pokretanje apsorbera 17-C1", koja su ostvarili kao djelatnici tuženika, od tuženika, kao poslodavca, koji je zbog njihovih tehničkih unapređenja ostvario višestruke koristi (povećanje kvalitete nekih proizvoda, značajne uštede) potražuju isplatu pravične naknade.

Drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu, kojom je svakom tužitelju dosuđena pravična naknada u iznosima od 200.000,00 kuna (točka I. izreke) i djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pa su tužiteljima dosuđeni daljnji iznosi od po 400.000,00 kuna svakom, sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2002. do isplate. Pritom su sudovi zauzeli pravno shvaćanje da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 91. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 35/95, 54/95, 64/95, 17/01 i 82/01 - dalje: ZR) pa je primjenom odredbe čl. 223. ZPP odlučio o visini dosuđene pravične naknade.

Revident u reviziji tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama tvrdeći da sud nije ocijenio jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje naknade po slobodnoj ocjeni niti obrazložio zašto su ispunjeni ili nisu. Nadalje, smatra da je obrazloženje drugostupanjske presude proturječno sadržaju isprava i izjava svjedoka danim na zapisnik. Ujedno revident u reviziji iznosi činjenične navode i tvrdnje kakve je već i ranije iznosio tijekom postupka, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključaka suda o utvrđenim odlučnim činjenicama.

U odnosu na revizijski razlog tuženika da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP treba navesti da je ovaj sud navode revidenta našao neosnovanom. Naime, prema ocjeni ovoga suda u revizijom pobijanoj drugostupanjskog presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Osim toga, drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ne sadrži proturječnosti niti navodi obrazloženja ne proturječe sadržaju isprava koje prileže spisu niti datim iskazima svjedoka pa je ovaj sud mogao ispitati pravilnost i zakonitost te odluke.

Što se tiče činjeničnih navoda revidenta kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak drugostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, bitno je reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud nije mogao uzeti u obzir niti se upustiti u ispitivanje osnovanosti činjeničnih navoda iznesenih u reviziji.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud smatra da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbene zahtjeve svih tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Zato ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Budući da je ovaj sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Revident navodima iznesenim u reviziji pobija drugostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u dijelu kojim se pobija drugostupanjska odluka o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.