Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection and orders compensation for delayed civil proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide the pending divorce case within three months and awarded 8,100 kuna in compensation to the plaintiff. The court found the eight-year duration of the civil proceedings violated the constitutional right to a trial within a reasonable time due to judicial inefficiency and prolonged inactivity. Although the plaintiff contributed slightly to delays by requesting adjournments, the court determined the primary fault lay with the courts' lack of diligence and effectiveness.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly appeal to a higher court for protection of the right to a trial within a reasonable time when the competent court fails to decide within a reasonable period, and such failure constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 125/06-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović Ivanišević u pravnoj stvari predlagateljice T. K. iz S., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice 4. travnja 2006., dana 3. rujna 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1757/05 (poslovni broj prvostupanjskog spisa P- 1904/98) u roku od 3 mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici T. K. iz S., …, u iznosu od 8.100,00 (osamtisućastotinu) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 4. travnja 2006. podnijela ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07 – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž- 1757/05.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl.br. II P- 1904/98 te očitovanja Županijskog suda u Splitu od 4. lipnja 2007. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).
Predmetni parnični postupak pokrenut je 30. studenog 1998. pred Općinskim sudom u Splitu tužbom tužiteljice T. K. iz S., …, predlagateljice u ovom postupku, protiv Z. Z. iz S., …, radi iseljenja i predaje.
Na prvom ročištu od 23. veljače 1999. naloženo je punomoćniku tuženice da u ostavljenom roku dostavi punomoć za zastupanje te je to ročište odgođeno. Podneskom od 6. travnja 1999. punomoćnica je dostavila punomoć za zastupanje tuženice.
Na ročištu od 2. lipnja 1999. tuženica je dala odgovor na tužbu te joj je naloženo da dostavi dokumentaciju na koju se u odgovoru na tužbu poziva.
Ročište od 17. lipnja 1999. odgođeno je na zahtjev tuženika radi očitovanja na navode tužitelja.
Novo ročište održano je 2. rujna 1999. na kojem je određeno da će se od S. b. zatražiti službenim putem preslici uplatnica tužene pa je ročište odgođeno do dostave navedene dokumentacije.
Dopisom od 3. rujna 1999. sud je od S. b. zatražio navedene podatke, čemu je udovoljeno dopisom banke od 21. listopada 1999.
Nakon toga ročište je održano 13. veljače 2001. koje je na prijedlog tužiteljice odgođeno radi očitovanja na prispjelu dokumentaciju, što je tužiteljica učinila podneskom od 14. ožujka 2001.
Na ročištu od 14. ožujka 2001. sud je odredio da će se radi odluke o spajanju pribaviti spis posl. broja P-3286/99 pa je na ročištu od 17. travnja 2002. donijeto rješenje o spajanju tog postupka s predmetnim, a na prijedlog tuženice odgođeno je ročište radi očitovanja.
Na ročištu od sud je naložio strankama dostavu podataka i dokumentacije relevantne za presuđenje spora 3. lipnja 2002.
Tuženica je traženju suda udovoljila podneskom od 14. lipnja 2002., nakon čega je sud dopisom od 19. kolovoza 2002. zatražio od policijske uprave Z. podatke o prebivalištu za Z. Z. i M. Z..
Na ročištu od 7. studenog 2002. stranke su raspravljale o meritumu spora. Ročišta od 20. siječnja 2003., 17. veljače 2003. i 8. travnja 2003. odgođena su na prijedlog stranaka radi pokušaja mirnog rješenja spora.
Podneskom od 9. siječnja 2004. tužiteljica je izvijestila sud da do mirnog rješenja spora nije došlo.
Podneskom od 21. lipnja 2004. tužiteljica je tražila nastavak postupka u predmetnoj pravnoj stvari.
Na ročištu od 10. rujna 2004. sud je sastavio sadržaj sudske nagodbe između stranaka, ali je ročište ipak odgodio radi očitovanja stranaka o toj nagodbi.
Iduće ročište od 15. listopada 2004. odgođeno je zbog spriječenosti raspravnog suca.
Na ročištu od 10. studenog 2004. tužiteljica je odustala od nagodbe te je sud naložio strankama dostavu dokaza na kojima temelje zahtjeve.
Na ročištu od 24. siječnja 2005. zaključena je glavna rasprava, dok je na ročištu od 8. veljače 2005. donijeta je i objavljena presuda posl. broja II P-1904/98 kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, a djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice.
Protiv naveden presude žalbu je izjavila tužiteljica 31. ožujka 2005. nakon čega je spis zaprimljen na Županijskom sudu u Splitu 4. svibnja 2005. radi donošenja odluke o izjavljenoj žalbi te se pred tim sudom postupak vodi pod posl. brojem Gž-1757/05 i u trenutku odlučivanja o zahtjevu za suđenje u razumnom roku u tom predmetu još nije donesena drugostupanjska odluka.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od podnošenja tužbe u predmetnom postupku 30. studenog 1998. pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice u ovom predmetu 3. rujna 2007., što, pak, sveukupno iznosi 8 godina, 9 mjeseci i 3 dana.
Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja predmetnog postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen, pogotovo zbog činjenice da još uvijek nije pravomoćno okončan te da nije vođen s potrebnom učinkovitošću u postupanju.
Naime, da nije bilo potrebne ažurnosti i učinkovitosti u postupanju vidljivo je iz postupanja prvostupanjskog suda, koji je, imao razdoblje jednoipolgodišnje neaktivnosti u predmetu (od ročišta od 2. rujna 1999. do ročišta od 13. veljače 2001.), dok je u pogledu neučinkovitosti u postupanju suda dovoljno istaknuti činjenicu da je sud održao brojna ročišta, a da na istima u procesnopravnom smislu nije bilo nikakvog učinka u smislu prikupljanja činjenične građe za donošenje odluke, jer su ista odgađana radi očitovanja na navode protivne stranke ili radi donošenje odluke o upravljanju postupkom (koju sud može donijeti i izvan raspravno).
Uz to, dugotrajnosti predmetnog postupka doprinio je i Županijski sud u Splitu, jer žalbeni postupak pri tom sudu traje više od dvije godine i u kojem do donošenja odluke u ovom predmetu još nije donesena drugostupanjska odluka .
Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužiteljica svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinijela duljini trajanja postupka i to u izvjesnoj mjeri na način što već u tužbi nije koncentrirala tj. naznačila i priložila već u tužbi sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, već ju je sud morao pozivati na dostavljanje dokaza, kao i time što je u više navrata tražila odgodu ročišta (3 puta) radi eventualnog mirnog rješenja spora.
Zaključno, obzirom na navedena utvrđenja, usprkos utvrđenom doprinosu predlagateljice duljini trajanja predmetnog parničnog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem predmetnog sudskog postupka, obzirom na njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja sudova, povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći pri tome i doprinos predlagateljice ukupnom trajanju postupka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. rujna 2007.
Sutkinja:
Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.
Dna:
1. Predlagateljici po punomoćniku I. M., odvjetniku iz S.
2. Županijskom sudu u Splitu na spis Gž-1757/05
3. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb