Legislator Case Law & Legislation
Revr-420/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on dismissal of contract for work due to personal reasons.

Case Number Revr-420/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the lower courts' confirmation of an unlawful dismissal. The plaintiff argued that the dismissal was procedurally flawed and that the employer failed to prove the employee's personality traits caused team disruption. The court ruled that the employer successfully demonstrated the employee's persistent and rude behavior negatively impacted team work, making the dismissal justified without needing a psychological expert opinion.

Legislator headnote

AI generated

čl. 392. a) st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP: The Supreme Court may examine the appealed judgment only within the scope of the appeal's grounds; if the lower courts' findings of fact are clear, consistent, and sufficient to justify the dismissal based on personal reasons, the appeal is inadmissible.

Keywords

AI generated
dismissal of contract for work personal reasons dismissal teamwork disruption psychological expert opinion persistent rude behavior labor law appeal procedural violation

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku
Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl.
čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a
čl. 106. st. 1. podst. 2. Zakona o radu
čl. 393. ZPP-a
Budući da je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Revr 420/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku B. Đ., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1941/11-2 od 20. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1433/09-20 od 24. lipnja 2011., u sjednici održanoj 10. rujna 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-1433/09-20 od 24. lipnja 2011., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1941/11-2 od 20. prosinca 2011. odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom od 12. lipnja 2009., uz zahtjev za vraćanjem na radno mjesto. Ujedno je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 3.690,00 kn na ime parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima obje nižestupanjske presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Naime, tužitelj u reviziji ističe da je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da zaključak koji je naveo drugostupanjski sud čini presudu nerazumljivom.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju pri čemu su nižestupanjski sudovi utvrdili sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu komercijalnog referenta, koje radno mjesto zahtjeva timsku suradnju budući da je tužitelj trebao pripremati dokumentaciju na osnovu koje bi njegove kolege izrađivale carinske deklaracije,

- da je tuženik nakon 5 i pol mjeseci, otkazao ugovor o radu tužitelju zbog osobno uvjetovanih razloga,

- da iz iskaza svjedoka (mentorice tužitelja, njegovog nadređenog i radnih kolega) proizlazi da je tužitelj svako ukazivanje na pogreške koje napravi doživljavao kao napad na njega tako da bi, uz to što nije htio prihvatiti savjete, ponašao se drsko i bahato odbijajući ispraviti pogreške,

- da je tužitelj u više navrata upozoravan na takvo ponašanje pri čemu su drugi ispravljali njegove graške, ali on je i dalje nastavio s takvim postupanjem.

Polazeći od odredbe čl. 106. st. 1. podst. 2. ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR) pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da je u okolnostima konkretnog slučaja tuženik kao poslodavac dokazao postojanje razloga za opravdanost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju.

To stoga što je i po shvaćanju ovog revizijskog suda, kontinuirano i dugotrajno bahato i drsko ponašanje koje tužitelj ispolji svaki put kad mu se ukaže na pogreške u radu, čime on negativno djeluje na timski rad kod tuženika, predstavlja opravdan razlog za osobno uvjetovan otkaz.

U odnosu na revizijski navod tužitelja da su sudovi trebali vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihologu utvrditi navedene osobine njegovog karaktera i da sud ne raspolaže znanjem da bi se mogao upuštati u ocjenjivanje predstavlja li to njegovo trajnu osobinu, potrebno je reći sljedeće. U situaciji kad tužitelj u kontinuitetu u razdoblju dužem od pet mjeseci uvijek na isti (opisani) način reagira, tad se o njegovim karakteristikama koje utječu na proces rada može vjerodostojno zaključiti i bez provođenja vještačenja. A upravo zato što te tužiteljeve trajne osobine njega onemogućuju u urednom izvršavanju obveza iz radnog odnosa, to su pravilno nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev za utvrđenjem otkaza nedopuštenim.

Budući da je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 10. rujna 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.