I Kž-588/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 588/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. R. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 16. svibnja 2003. godine, broj K-10/03, u sjednici održanoj dana 18. travnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 371. toč. 3. (ispravno: čl. 354. toč. 3.) Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu: ZKP), oslobođeni su od optužbe opt. A. R., opt. Lj. B. i opt. J. A. da bi, na način opisan u izreci, počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01 i 105/04, u daljnjem tekstu: KZ).

Na temelju čl. 482. st. 1. (ispravno: čl. 463. st. 1.) ZKP oduzet je PVC paket s ukupno 809,65 grama opojne droge marihuane, privremeno oduzete od opt. Lj. B., te 0,5 grama opojne droge marihuane, privremeno oduzete od opt. J. A.

Istom presudom, opt. J. A. proglašen je krivim, da je na način opisan u izreci, počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. KZ, pa je na temelju istog zakonskog

I Kž 588/03-3

propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, u koju mu je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 05. veljače 2003. godine pa do 16. svibnja 2003. godine.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od opt. J. A. oduzeta je vozačka dozvola broj 0227397, izdana od PU Zadarske.

Na temelju čl. 129. st. 1. (ispravno: 123. st. 1.) ZKP, u odnosu na oslobađajući dio presude, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava, dok je u odnosu na osuđujući dio presude, opt. J. A. temeljem čl. 128. st. 1. (ispravno: čl. 122. st. 1.) ZKP dužan nadoknaditi troškove svjedoka u iznosu od 600,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, a temeljem čl. 128. st. 4. (ispravno: čl. 122. st. 4.) ZKP oslobođen je obveze naknade nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Protiv oslobađajućeg dijela te presude, žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbu nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom očitovanju od 28. srpnja 2003. godine, broj KŽ-DO-1171/03, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi se ne iznosi ništa novo što sud prvog stupnja nije ocjenjivao, već se samo na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Obrazlažući žalbenu osnovu, državni odvjetnik ističe da su optuženici iz raznih gradova Dalmacije, da su se koristili iznajmljenim vozilom, da su nekoliko sati prije uhićenja pokušali prijeći u Republiku Bosnu i Hercegovinu, da se opt. Lj. B. koji živi u Metkoviću vraćao zajedno s ostalim optuženicima prema Splitu a za što nije imao opravdanog razloga, koje sve okolnosti, prema mišljenju žalitelja, govore u prilog tvrdnji da je između optuženika postojao dogovor i zajednička odluka da se nabavi marihuana i prenese vozilom radi daljnje prodaje.

Način zaključivanja, koji iznosi državni odvjetnik u žalbi, samo je jedan od mogućih zaključaka, ali za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da su optuženici počinili kazneno djelo kako im je optužbom stavljeno na teret. I prema mišljenju ovog suda nema dokaza da bi optuženici, niti kao supočinitelji, kako im je to optužbom stavljeno na teret, a niti da bi koji od njih kao pojedinačni počinitelj, neovlašteno radi prodaje prenosili opojnu drogu, a izvedeni dokazi ne čine niti zatvoreni krug indicija koji je potreban za osuđujuću presudu.

I Kž 588/03-3

Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, a posebno savjesnom i kritičnom analizom utvrđenih činjenica (da se u osobnom automobilu kojeg je iznajmio opt. J. A. nalazio paket opojne droge marihuane u težini od 809,65 grama, koji je, neposredno prije nego što su optuženici uhićeni, izbačen kroz prozor s desne strane tog automobila, kojim je upravljao opt. A., na mjestu suvozača nalazio se opt. R., a na stražnjem sjedištu sjedio je opt. B.), te poredbom utvrđenih činjenica s iskazima ispitanih svjedoka djelatnika policije D. M., M. B., D. R. i Ž. D., osnovano zaključio da nisu potvrđene one činjenice koje bi teretile optuženike. Ocjena je i ovog suda da analizom izvedenih dokaza doista proizlazi zaključak kako nema dokaza koji bi na izvjestan i pouzdan način upućivali na zaključak o subjektivnom odnosu svakog od optuženika, na njihov eventualni prethodni dogovor i zajedništvo, te na svijest, namjeru i znanje svakog od njih da se ta droga nalazi i prevozi u ovom automobilu, i to u cilju daljnje prodaje. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno i osnovano zaključio kako nije dokazano da bi optuženici počinili kazneno djelo na način kako ih tereti optužba.

Za svoje utvrđenje, sud prvog stupnja je dao valjano, iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu, kao ispravno, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Tvrdnja državnog odvjetnika u tom smislu ostala je samo u sferi pretpostavke i sumnje, jer za nju nema nikakvog dokaza, a odluka o kaznenoj odgovornosti može se temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana.

Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive, logične i iscrpne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, je našao da je sud prvog stupnja sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak da opt. A. R., opt. Lj. B. i opt. J. A. nisu počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, odnosno da to nije dokazano.

Kako, dakle, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene povrede zakona na čije postojanje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Milan Gudelj, v.r.