Rev-1929/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1929/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., zastupan po pun. T. T., odvjetniku iz Z., protiv tužene ZOIO C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 9. travnja 1991. br. Gž-3568/91, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 1991. br. Pn- 1565/89, u sjednici održanoj dana 28.studenog 1991.godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženici da na ime naknade Štete u vezi prometne nezgode plati tužitelju iznos od 60.000 dinara sa zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 12.300 dinara, a ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 50.000 dinara je odbijen.

Odlučujući o žalbama parničnih stranaka (tuženica se žalila samo na odluku o parničnom trošku) drugostepeni je sud te žalbe djelomično uvažio i naložio tuženici da na ime naknade štete plati tužitelju, pored dosuđenog iznosa prvostepenom presudom, još i iznos od 15.000 dinara sa zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 11.380 dinara, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 35.000 dinara odbijen.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nesporno je da je tužitelj dana 25. travnja 1989. godine na križanju B. a. i ulice S. teško tjelesno povrijeđen u prometnoj nezgodi i da je tuženica odgovorna za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio uslijed tog tjelesnog povrijeđivanja u navedenom štetnom događaju.

U ovom revizijskom stadiju postupka ostala je sporna jedino visina naknade na ime utuženih vidova nematerijalne štete.

Sudovi su na temelju mišljenja liječničkih vještaka (list 16) utvrdili da je tužitelj kritične zgode zadobio krvne podljeve glave i rane razderotine desno temporalno, kao i potres mozga, zbog čega je trpio bolove jačeg intenziteta osam dana, srednjeg intenziteta dva tjedna i manje bolove dva mjeseca, kao i primarni strah jačeg intenziteta dva dana i potom sekundarni strah u vidu brige za stanje zdravlja i ishod liječenja, a kao trajna posljedica ovog tjelesnog povređivanja ostala je kod tužitelja (koji je rođen 1960. godine) posttraumatska encefalopatija sa učestalim glavoboljama, vrtoglavicama, nervozom, vertiginoznim senzacijama, povremenim nesanicama i smetnjama koncentracije, te umjerena redukcija sluha i nistagoidni trzajevi očnih bumbusa kod pogleda u stranu, kao i neprecizne ciljane kretnje, što sve čini umanjenje opće,i radne sposobnosti tužitelja približno za 10%.

Navedena jačina fizičkih bolova i straha, kao i njihovo trajanje opravdavaju dosuđenu naknadu za fizičke bolove u iznosu od 25.000 dinara i za strah u iznosu od 10.000 dinara, a ne i preko tih iznosa, kako to pogrešno smatra revident.

Opisano smanjenje životnih aktivnosti i njihovo predvidivo trajanje, s obzirom na dob tužitelja, opravdavaju naknadu za duševne bolove koje tužitelj uslijed toga trpi u iznosu od 30.000 dinara, a ne i u utuženom iznosu od 40.000 dinara.

Kod tužitelja je kao trajna posljedica, pored navedenog smanjenja životnih aktivnosti, ostala manja naruženost radi ožiljnih promjena u području desne temporalne regije, što opravdava dosuđenu naknadu za taj vid štete u iznosu od 10.000 dinara, a ne i u iznosu od 20.000 dinara, koliko traži revident na ime naruženosti.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, koji je prihvaćen na temelju čl. 1. Zakona o prihvaćanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao Zakon Republike Hrvatske, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju čl. 393. istog zakona revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 28. studenog 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan Maoduš v. r.