Rev-x-291/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 291/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević, predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz T., kojeg zastupa punomoćnica N. M. G., odvjetnica u D., protiv 1.tuženika H. V. v. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., 2.tuženika H. P. p. d.o.o. iz Z., 3.tuženika H. I. iz Z., 4.tuženika H. C. d.o.o. iz Z., i 5.tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1898/10 od 14. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2670/04 od 9. veljače 2010., u sjednici održanoj 21. travnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev 1.tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju I. P. iz T., … na ime nematerijalne štete iznos od 455.000,00 kn sa kamatom od 18% od presude do isplate; 114.000,00 kn sa kamatom od 18% računajući od 01.03.2000. do isplate, 15.000,00 kn sa kamatom od 30% od 13.02.1991.g. do 30.6.1994.g., 22% od 30.06.1994.g. do 08.05.1996.g., 24% od 08.05.1996.g. do 11.09.1996.g. i 18% od 11.09.1996.g. do isplate; 109.500,00 kn sa kamatom od 30% računajući od 13.04.1990.g. do 30.04.1994.g. od 22% od 30.06.1994.g. do 08.05.1996.g., po 24% od 08.05.1996.g. do 11.09.1999.g. po 18% od 11.09.1996.g. do isplate; 219.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 13.04.1990.g. do isplate (u visini i na način obračunat kao u prednjem stavku).

Dužnici su dužni plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 2.500,00 kn od 13.04.1990.g. dalje i to tako da su dospjeli obroci do pravomoćnosti presude plate odjednom, sa kamatom od dospjelosti svakog pojedinog obroka koji pada 20. u mjesecu za protekli mjesec, sa kamatom obračunatom u visini i na način kao u prethodnim stavkama, a buduće su dužni plaćati rentu do svakog 20. u mjesecu za protekli mjesec sa kamatom od 18% od dospjelosti do naplate.

Tuženici su dužni platiti parnične troškove sa kamatom od 18% od presuđenja do isplate.“

II Nalaže se tužitelju M. P. iz T., …, nadoknaditi parnične troškove I tuženiku H. V. v. d.o.o. iz Z., …, u iznosu od 30.750,00 kn (slovima: tridesettisućasedamstopedesetkuna) u roku 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju 1.tuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu. Popisao je trošak naknade odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj: 84/08) u onom dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj određeno ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa stoga ovaj sud revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i nije uzeo u razmatranje.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev nalazeći osnovanim prigovor zastare (čl. 376. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). Pritom su ocijenili da je tužitelj svojom radnjom prouzročio štetni događaj i da je time odgovoran za štetu koju trpi. Nižestupanjski sudovi su se pritom pozivali i na odredbu čl. 12. st. 3. ZPP, jer je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kojom se optuženik oglašava krivim (u kaznenom postupku – spis broj K-21/81 Općinskog suda Gračac tužitelj je proglašen krivim, budući da je suprotno prometnim propisima, tada važećoj odredbi čl. 109. st. 3. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putovima, automobilom stupio na putni prijelaz na željezničkoj pruzi, a da se prethodno nije uvjerio da li to može učiniti bez opasnosti, olako držeći da time neće izazvati nikakve štetne posljedice, ali upravo u tom trenutku s njegove lijeve strane naišao je putnički vlak koji prometuje na relaciji G.-K., pa je tako došlo do bočnog sudara lokomotive toga vlaka i automobila). Nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 5.tuženika, jer je vozilo kojim je tužitelj upravljao bilo osigurano kod toga tuženika od odgovornosti za štetu nanesenim trećim osobama, pa se tužitelj kao vozač toga vozila ne smatra trećom osobom (čl. 21. toč. 1. Zakona o osiguranju imovine i osoba – „Narodne novine“, broj: 53/77), dok u vrijeme štetnog događaja nije postojalo ni prošireno osiguranje (tzv. B kombinacija), a niti su tuženici bili osiguravatelji željezničkih vozila. Konačno nižestupanjski sudovi ocjenjuju da ne postoji doprinos na strani pravnog prednika sadašnjih 1. do 4.tuženika.

Tužitelj u reviziji u osnovi ponavlja navode iz žalbe, međutim ovaj revizijski sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju pobijane presude.

Odredbom čl. 396. st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude ako je prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396. st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. toga članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke i odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava tužitelj se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396. a) st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

l. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena je kao Zbog navedenog na temelju odredbe č

neosnovana.

Odbijen je zahtjev 1.tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. travnja 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.