Legislator Case Law & Legislation
I Kž-571/2013-4 AI generated

I Kž-571/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-571/2013-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 17. srpnja 2013., broj K-14/13, u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2013.

Legislator headnote

AI generated

I Kž-571/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Osnovano prigovara žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze te na temelju takve pogrešne ocjene izveo i pogrešan zaključak kako nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano djelo.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 571/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Ž. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točke 1. i članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 17. srpnja 2013., broj K-14/13, u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2013.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 17. srpnja 2013., broj K-14/13, opt. Ž. B. je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo teško djelo protiv spolne slobode, iz članka 154. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/ 12 – u daljnjem tekstu: KZ/11).

Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako su u žalbi navedeni samo razlozi kojima se argumentira pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Državni odvjetnik predložio je ukidanje prvostupanjske presude.

Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika koji je o njezinom održavanju bio uredno obaviješten.

Žalba je osnovana.

Osnovano prigovara žalitelj da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze te na temelju takve pogrešne ocjene izveo i pogrešan zaključak kako nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano djelo.

cijenio izvan konteksta

Prije svega, prvostupanjski sud je iskaz oštećenice A. B. ranijih interpersonalnih odnosa s optuženikom, razmatrajući o spornom događaju kao da je

I Kž 571/13-4

prva i jedina takva situacija u njihovom životu. Čak i radnje koje je optuženik poduzeo u stanu oštećenice koje uključuju najprije davljenje i prijetnje a nakon toga spolni odnošaj, prvostupanjski sud neživotno i logički neprihvatljivo razmatra razdvojeno, umjesto kao jedan jedinstveni događaj. Upravo je činjenica da se radilo o, tada još uvijek supružnicima, okolnost koja kaznenom djelu daje obilježje teško djelo protiv spolne slobode, čemu prvostupanjski sud ne pridaje značaj.

Isto tako u cijelosti je zanemarena i okolnost da su optuženik i oštećenica u vrijeme događaja živjeli odvojeno te da je optuženik na prijevarni način, ušao u stan oštećenice, koji bi za nju trebao predstavljati sigurno utočište u koje se sklonila pred optuženikom, no očito to nije bio slučaj. Također nije pridana važnost niti činjenici da je optuženik, nakon što je prema vlastitom kazivanju oštećenicu davio rukama, za vrijeme „razgovora uz kavu“, popio tabletu Epimen za podizanje spolne moći, dakle, unaprijed (za vrijeme koje je potrebno za djelovanje tablete), odnosno prije navodnog pristanka oštećenice koji je optuženik iščitao iz činjenice da je oštećenica "prihvatila njegovu ruku", nakon čega je uslijedio spolni odnošaj.

Prvostupanjski sud ne pridaje bilo kakvu važnost činjenici da je optuženik kraće vrijeme prije inkriminiranog događaj bio prekršajno kažnjen zbog nasilja u obitelji te da mu je bila izrečena zaštita mjera zabrane približavanja oštećenici (čije provođenje je dovršeno u srpnju 2012., šest mjeseci prije inkriminiranog djela u ovom predmetu), niti uopće cijeni opisane radnje izvršenja obiteljskog nasilja iz prekršajnog rješenja, iako su upravo te radnje indikativne za cjelokupne međusobne odnose optuženika i oštećenice.

Ocjena prvostupanjskog suda kako oštećenica nije bila decidirana i dovoljno jasna u pogledu dobrovoljnosti za spolni odnošaj te da nije navela izričite prijetnje, je paušalna, naročito s obzirom na činjenicu da prilikom ispitivanja oštećenice nije primijenjena odredba članka 426. ZKP/08. Naime, ovaj članak određuje da ako se svjedok ne sjeća činjenica koje je naveo tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave ili ako odstupi od svojeg iskaza, predočit će mu se prijašnji iskaz, odnosno upozoriti na odstupanja i upitat će ga se zašto sada iskazuje drugačije. Prema potrebi pročitat će se i njegov raniji iskaz ili dio tog iskaza. Primjena ove

i D. B., čiji iskazi sadrže

odredbe propuštena je i prilikom ispitivanja drugih svjedoka – A. B. okolnosti o odnosima u obitelji, posebno o odnosu optuženika prema oštećenici dok je obitelj još živjela zajedno, kao i o nošenju službenog pištolja dok je optuženik izvan službe te o činjenici da je optuženik upravo prije odlaska u S. B. kritičnog dana, u posebnoj prostoriji radio nešto što je sličilo na piljenje cijevi. U navedenom dijelu činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, jer nisu razjašnjene odlučne okolnosti, pa je osnovano državni odvjetnik i ovu osnovu naveo kao žalbenu, iako je nije potkrijepio razlozima.

Nadalje, kod ocjenjivanja iskaza oštećenice i njezinog držanja pred sudom nisu prepoznate neke od tipičnih reakcija žrtve na ponašanje nasilnika, primjerice, kako je to iskazala i sama oštećenica – radila je sve što je optuženik od nje tražio, pa je lamentiranje prvostupanjskog suda o mogućnosti bijega oštećenice kako iz svoga stana tako i iz vozila optuženika, u kontekstu istaknutih okolnosti, posve neprihvatljivo. Očito je nerazumijevanje posebnog položaja oštećenice kao žrtve koja u postupku sudjeluje i kao svjedok te njezinog nesnalaženja u toj ulozi. Oštećenica je sama iskazala da ne zna kakva je zakonska definicija silovanja, što je razumljivo, ali je zato sud tu da utvrdi sva bitna obilježja tog kaznenog djela, što je za sada, izostalo.

Naime, prilikom ocjene ponašanja optuženika prvostupanjski sud cijeni kao odlučne okolnosti nestručno očitovanje oštećenice o okolnostima djela, rukom pisanu izjavu

I Kž 571/13-4

oštećenice za koju je oštećenica objasnila zbog čega i pod kojim okolnostima je napisana te prihvaća dio razgovora oštećenice sa svojom djecom kojoj je rekla da nije silovana. Pri tom, međutim zanemaruje one činjenice koje takav zaključak dovode u sumnju, kao što su povijest nasilničkog ponašanja optuženika prema oštećenici za vrijeme trajanja bračne zajednice ali i nakon njezinog prekida, utjecaj takvog međusobnog odnosa na cjelokupno funkcioniranje i ponašanje žrtve, dolazak optuženika u stan oštećenice sa službenim pištoljem, iako je bio izvan službe.

Jedno od bitnih obilježja ovog kaznenog djela je slamanje otpora žrtve radi ostvarenja spolnog odnošaja. Fizička sila nije jedina radnja niti jedini način na koji je moguće slomiti otpor žrtve. Prisila, stvaranjem psihičkog pritiska i atmosfere straha, jednako je snažna i učinkovita za slamanje otpora žrtve. Kako je već naprijed istaknuto, kritični događaj ne smije biti razmatran izolirano i izvan okvira ranijih interpersonalnih odnosa, posebno onih koji su uključivali nasilje prema oštećenici.

S pravom, stoga državni odvjetnik ističe da se ponašanje optuženika ne može cijeniti izvan konteksta njegove ljubomore, očekivanja da mu se oštećenica u svemu podvrgava te namjere potiranja njezinog prava na spolnu slobodu, čemu treba dodati i ugrožavanje sigurnosti oštećenice u vlastitom stanu.

Kako je, slijedom navedenog, prvostupanjski sud pogrešno i dijelom nepotpuno utvrdio činjenično stanje te s obzirom na činjenicu da je, dajući razloge za svoju odluku, iznio jasne stavove o izvedenim dokazima, istovremeno zanemarivši cijeniti sve dokaze koji su relevantni za pravilno presuđenje, trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već izvedene dokaze, s većom kritičnošću ocijeniti će okolnosti na koje je ukazano ovim rješenje, a posebno ukupnost međusobnih odnosa optuženika i oštećenice, kontekst njihovog ranijeg funkcioniranja, imajući u vidu specifičnost položaja žrtve i za žrtvu karakterističnih načina ponašanja. Nakon izvedenih dokaza utvrditi će činjenično stanje na kojem će temeljiti novu odluku, koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz članak 489. stavak 3. ZKP/08.

Slijedom navedenog, je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 26. studenog 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.