Supreme Court dismisses appeal on traffic accident damages, upholding lower court's increased non-material compensation award.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the District Court's judgment, which had increased the compensation for non-material damage in a traffic accident case. The appellant argued for a different application of material law regarding the calculation of damages for physical pain and mental suffering. The court rejected this claim, affirming that the lower court's increased award of 15,000 dinars was a fair and just compensation considering the severity of the injuries and the purpose of such awards.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 390. ZPP; The Supreme Court held that a second-instance court's decision to increase non-material damage compensation in a traffic accident case constitutes a fair and just award, and therefore does not amount to an erroneous application of material law justifying a revision.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2979/1990-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u gradansko-pravnoj stvari tužitelja D. I. iz V. G., koga zastupa punomoćnik T. T., odvj. iz Z., protiv tužene ZOIO C. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. VI 1990. godine br. Gž-4199/90, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14.III 1990. br. Pn-1429/89, u sjednici održanoj dana 16. travnja 1991. godine
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 19.VI 1990. godine pod posl.br. Gž-4199/90, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog suda preinačena je presuda Općinskog suda na način da je tužena obvezana da tužitelju na ime naknade štete pored dosuđenog iznosa novčane naknade u visini od 39.000 dinara po prvostepenom sudu isplati dodatni iznos od 15.000 dinara sa pripadajućom zakonskom kamatom.
Protiv ove pravomoćne presude okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koju je prvostepeni sud u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio tuženom i nadležnom javnom tužiocu.
Tužena svoj odgovor na reviziju tužitelja nije dala, a javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije sporno ni u ovoj revizijskoj fazi postupka da je tužitelj dana 17.I 1989. godine oko 7,45 sati u saobraćajnoj nezgodi, upravljajući kamionom reg. oznake … u Z., doživio saobraćajnu nezgodu u kojoj je zadobio teške tjelesne povrede.
Utvrdivši težinu povrede, tok i trajanje liječenja, trajanje i intenzitet straha, intenzitet duševnih bolova zbog unakaženja te intenzitet duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti (15%), drugostepeni sud je valjano primijenio materijalno pravo kada je djelomično preinačio presudu prvostepenog suda na način da je obvezao tuženu da na ime naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu tužitelju isplati dodatni iznos od 15.000 dinara i to po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 16.000 dinara (prvostepeni sud 10.000 dinara) s naslova duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 21.000 dinara (prvostepeni sud 15.000 dinara), te s naslova pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti iznos od 10.000 dinara (prvostepeni sud 7.000 dinara). Takodjer je valjano primijenio materijalno pravo kada je potvrdio presudu prvostepenog suda u dijelu kojim je tužitelju dosuđena novčana naknada u visini od 7.000 dinara s naslova pretrpljenog straha.
I ovaj revizijski sud smatra da navedeni iznosi dosuđene naknade po drugostepenom sudu predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu po navedenim osnovama kojom prilikom je drugostepeni sud vodio računa i o značaju povrijeđenog kao i cilju kojem služi pravična novčana naknada za pretrpljenu nematerijalnu štetu, a koja naknada ni u kom slučaju ne može imati za cilj da pogoduje težnjama koje nisu spojive sa prirodom i svrhom ove novčane naknade, a sve suglasno odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78).
Iz izloženog stoga slijedi da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako sudovi u donošenju pobijane presude nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.
10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužitelja pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 16. travnja 1991. godine
Predsjednik vijeća:
Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.