Revr-1480/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1480/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Š., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. Č. i D. Č., odvjetnika u Š., protiv tuženika T.-T. d.o.o. za proizvodnju valjanih proizvoda Š., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-900/13-2 od 4. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-657/11 od 15. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je od tuženika tražio isplatu preostalog dijela pripadajuće otpremnine u iznosu od 58.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2010. do isplate, a isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn (toč. II. izreke)

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je na temelju odredbe 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, pobijanu odluku preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, ali drugom sucu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stanke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema stavku 3. tog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog dijela otpremnine u iznosu od 58.500,00 kn, a koja za navršenih 39 godine radnog staža iznosi 195.000,00 kn, od čega je tuženik tužitelju isplatio 136.500,00 kn. Nižestupanjski sudovi su odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan izrazili pravno shvaćanje da tužitelju to pravo ne pripada, jer se odrekao prava na dio otpremnine nakon otkaza ugovora o radu, kada se odrekao i prava na korištenje otkaznog roka, radi čega je takvo odricanje valjano i proizvodi pravni učinak. Obzirom na navedeno tužitelj u reviziji kao pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni naznačuje sljedeća materijalnopravna pitanja:

"Kada dospijeva obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka koji je radniku priznat, te određen Zakonom o radu i Odlukom o otkazu, a s tim u vezi i pitanje od kojeg trenutka se radnik (tužitelj) mogao valjano odreći otpremnine ili dijela otpremnine tj. da li je valjano odricanje od otpremnine koje je učinjeno prije isteka otkaznog roka?"

Izlažući razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanje važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident navodi da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama revijskog suda suda Revr- 607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Rev-1747/99.

Suprotno navodima revidenta navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije utemeljeno na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama na koje se poziva jer su te odluke donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime u predmetima Revr-607/06, Revr-307/07, Revr-544/07 utvrđeno je da su radnici ugovorili manji iznos otpremnine odnosno da su se odrekli prava na dio otpremnine prije nego što je to pravo uopće i nastalo, budući su ga se odrekli prije otkaza ugovora o radu. U predmetu broj Rev-1747/99 utvrđeno je da je tužiteljica koristila otkazni rok radi čega je i vrijeme otkaznog roka uzeto u obzir prilikom ocjene prava na visinu otpremnine, što u ovom postupku nije slučaj.

Obzirom da iz nižestupanjskih odluka proizlazi da su parnične stranke sklopile Sporazum 24. prosinca 2009. u kojem je tužitelj naveo da je suglasan da mu je radni odnos prestao na temelju odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. prosinca 2009., da se isti odriče korištenja otkaznog roka, da mu radni odnos prestaje s danom 23. prosinca 2009., da se odriče dijele otpremnine od 58.500,00 kn, te da prihvaća isplatu otpremnine u iznosu od 136.500,00 kn, izraženo je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se tužitelj mogao valjano odreći dijela otpremnine, jer se iste odrekao nakon što se odrekao korištenja otkaznog roka i nakon što mu je radni odnos kod tuženika prestao dan ranije, odnosno 23. prosinca 2009.

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda prema kojem se radnik može valjalo odreći kako korištenja otkaznog roka, tada i dijela otpremnine, nakon dospijeća iste, a isto tako da otpremnina dospijeva danom prestanka radnog odnosa, ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obveze. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.