Consumer credit contract clause shifting jurisdiction to Zagreb deemed unfair and void under Consumer Protection Act.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Split overturned the District Court's decision declaring it territorially incompetent, ruling that the consumer plaintiff must sue in Zagreb. The court found the contractual clause designating Zagreb as the exclusive forum unfair because it forced the consumer to travel, creating a significant financial imbalance. Consequently, the objection to jurisdiction was rejected as the clause was void under the Consumer Protection Act.
Legislator headnote
AI generatedArticle 81 of the Consumer Protection Act; Article 70 of the Civil Procedure Act: A contractual clause designating a court outside the consumer's domicile as the exclusive forum is deemed unfair and void if it causes a significant imbalance in rights and obligations to the detriment of the consumer.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2033/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M., iz M., OIB:…, zastupana po punomoćniku A. M., odvjetniku u D., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 46 P-556/2019-7 od 19. kolovoza 2019., 25. listopada 2019.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice kao osnovana i preinačava rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 46 P-556/2019-7 od 19. kolovoza 2019., na način da se sudi:
"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan."
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Općinski sud u Dubrovniku oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu i da se neće održati pripremno ročište koje je u ovoj pravnoj stvari određeno za dan 20. kolovoza 2019.
Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbije tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba tužiteljice je osnovana.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su stranke zaključile ugovor o kreditu broj 818-50-4747282 solemniziran po Javnom bilježniku A. S. iz D. pod brojem Ov-4605/08 7. ožujka 2008., a člankom 13. da su ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora, pa kako je sjedište kreditora-tuženika izvan područja nadležnosti suda u Dubrovniku, to da je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Dakle, stranke da su ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, čija da je nadležnost i onako propisana zakonskim odredbama o mjesnoj nadležnosti, slijedom čega da se sud, pozivom na odredbe članka 70. i 20. ZPP-a, oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari.
Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je isti stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenoga spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa, te stavkom 5. da isprava o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.
Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica s tuženikom potpisala Ugovor o kreditu broj 818-50-4747282 solemniziran po Javnom bilježniku A. S. iz D. pod brojem Ov-4605/08 7. ožujka 2008., a člankom 13. ugovorena je mjesna nadležnost suda u Zagrebu.
Međutim, prema stavu ovog suda takva ugovorena klauzula predstavlja nepoštenu odredbu ugovora.
U tom smislu valja upozoriti na Direktivu 93/13 EEZ Vijeća (dalje Direktiva 93/13) od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, koja je u cijelosti implementirana u hrvatski pravni sustav.
Tako je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje ZZP) propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 87. stavak 1. istog zakona i to na način da je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
Vezano za praksu Suda Europske unije valja upozoriti na presudu Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi (spojeni predmeti C- 240/98 do C-244/98), kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.
Navedenom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
U konkretnom slučaju radi se o ugovornoj klauzuli koja nije bila posebno prigovarana, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, budući bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužiteljica bila u obvezi putovati u Zagreb, što bi, obzirom da živi u Dubrovniku uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, obzirom na cijenu putovanja tužiteljice u Zagreb i natrag, kao i obzirom na za to potrebno vrijeme. Također, navedena odredba je bila unaprijed formulirana od strane trgovca, slijedom čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.
Dakle, kako su ispunjene pretpostave tražene odredbama ZZP, to ovaj sud takvu odredbu ugovora smatra nepoštenom.
Stoga, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
U Splitu 25. listopada 2019.
Sudac:
Ana Grbavac