III Kr-124/2019-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 124/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. S. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o zahtjevu os. E. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Čakovcu od 28. ožujka 2019. broj K-246/15-21 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 16. rujna 2019. broj Kž-199/19-3, u sjednici održanoj 15. siječnja 2020.

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. E. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. S. B. je zbog kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, os. E. I. je zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a os. ml. pljt. S. I. je zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja mu je kazna na temelju čl. 55. st. 1. i st. 3. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da mu je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada, što iznosi ukupno 360 sati rada.

Protiv te pravomoćne presude os. E. I. je 25. listopada 2019. osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (uz dopune u podnescima od 18. studenog 2019. i 17. prosinca 2019.), zbog povrede kaznenog zakona, povrede odredaba kaznenog postupka, povrede prava na obranu na raspravi i u žalbenom postupku, odnosno kršenja ustavnih prava i sloboda i prava zaštićenih međunarodnim pravom, s prijedlogom da se pobijana pravomoćna presuda ukine „i donese novu presudu“.

III Kr 124/2019-3

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Iako osuđenik u uvodu zahtjeva ističe osnove zbog kojih se ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu odredbe čl. 517. ZKP/08 može podnositi, iz sadržaja zahtjeva osuđenika proizlazi da on u biti zahtjev u najvećem dijelu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, u svim podnescima u kojima obrazlaže svoje prigovore osuđenik navodi da je sud prvog stupnja radi pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja trebao pribaviti snimke nadzornih video kamera kako bi se utvrdio tijek spornih događaja, tj. na koji je način pronađena bankovna kartica oštećenice, kako je izvršeno podizanje novca sa bankomata i kako je došlo do podijele novca. Na taj bi se način potvrdilo da je on u stresnom stanju, kada je išao u bolnicu nakon što mu je pri porodu umro sin, samo uzeo pozajmicu od os. S. B. Međutim, odredba čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08 propisuje iz kojih se strogo ograničenih osnova ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, a među njima se ne navodi osnova pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Prema tome, najveći dio zahtjeva osuđenika (koji je u postupku izjavio da se osjeća krivim i priznao je počinjenje kaznenog djela) se odnosi na osnovu iz kojih se zahtjev za izvanredno preispitivanje ne može podnositi.

U ostalom dijelu zahtjeva osuđenik navodi institute kaznenog procesnog prava (nije riješen predmet optužbe, produljeno kazneno djelo) koji nemaju veze s konkretnim predmetom, odnosno ističe procesnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koja se također u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ne može isticati u ovom postupku.

Nadalje, osuđenik u žalbenom postupku nije isticao prigovor o tome da mu je na raspravi uskraćeno pravo da se služi svojim jezikom iz čl. 8. ZKP/08 (što u tijeku prvostupanjskog postupka nesporno nije niti tražio) tako da taj očito neosnovan prigovor ne može isticati u ovom postupku, u smislu odredbe čl. 517. st. 2. ZKP/08.

Nije osnovan prigovor osuđenika o povredi kaznenog zakona da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu jer da pronalazak novčanika s kreditnom karticom druge osobe nije kazneno djelo, a tada, s obzirom na aksecornost kaznenog djela prikrivanja, niti on nije mogao počiniti kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

III Kr 124/2019-3

Međutim, osuđenik je pravomoćnom presudom pravilno proglašen krivim jer je znao da je prethodno os. S. B. neovlašteno koristeći bankovnu karticu oštećenice s njenog računa putem bankomata podigao iznos od 5.000,00 kn, čime je počinio kazneno djelo računalne prijevare iz čl. 271. st. 1. KZ/11 te je od os. S. B. od navedene svote uzeo 1.800,00 kn, čime je os. E. I. ostvario obilježja kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11, tako da nije osnovan prigovor o povredi kaznenog zakona osuđenika iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. siječnja 2020.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.