Rev-x-432/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 432/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz K., zastupane po Ž. R., odvjetniku iz R., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Z., Područni ured R., zastupanog po punomoćnici I. P., dipl. pravnici iz R., radi utvrđenja naknade štete i sklapanja ugovora o prodaji stana, te u pravnoj stvari protutužbe radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1314/06 od 11. ožujka 2009. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-6714/04-41 od 25. srpnja 2005., u sjednici održanoj 16. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je A. S. iz R., kao nositelj stanarskog prava na stanu u R., ul. …, temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stekla pravo na zaključenje ugovora o kupoprodaji stana u R., …, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka s nišom za spavanje, kupaonice i ostalog pomoćnog prostora ukupne površine 36,50 m označen kao stan br. …, te da tuženik iako obvezan s imenovanom taj ugovor nije zaključio. II. Tuženik – protutužitelj dužan je tužiteljici – protutuženoj isplatiti iznos od 225.910,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. srpnja 2005. godine do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj da iseli iz stana koji se nalazi u R., …, stan broj …, a koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, hodnika i lođe, ukupne 2 , te da taj stan slobodan od osoba i stvari preda u posjed tuženiku – površine 37,09 m

protutužitelju u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica – protutuženika s tužbenim zahtjevom koji glasi: „Tuženik HZMO – Područna služba u R. dužan je u roku od 15 dana u svojstvu prodavatelja zaključiti s tužiteljicom J. P., u svojstvu kupca, slijedeći

UGOVOR O KUPOPRODAJI STANA

Članak 1.

Kupac kupuje, a prodavatelj prodaje stan broj … na prvom katu zgrade u R. koja se nalazi na adresi ….

Zgrada u kojoj se nalazi stan izgrađena je na nekretnini koja se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci vodi upisana kao k.č.br. 886/1, upisana u zk.ul.br. 1268 u k.o. P., a u katastru zemljišta kao k.č.br. 3437/1 u k.o. Nj..

Stan iz stavka 1. ovog članka ima površinu od 36,50 m i sastoji se od kuhinje, dnevnog boravka s nišom za spavanje, kupaonice i ostalog pomoćnog prostora.

Uz stan kupac kupuje, a prodavatelj prodaje i idealni dio zajedničkih dijelova nekretnine razmjeran vrijednosti kupljenog stana prema ostalim stanovima kojima ti zajednički dijelovi služe.

Članak 2.

Kupoprodajna cijena stana iz stavka 1. ovoga Ugovora iznosi 4.543,85 EUR plativo u valuti RH prema srednjem tečaju HNB na dan isplate.

Kupac će cjelokupni iznos cijene iz stavka 1. ovog članka isplatiti prodavatelju odjednom prilikom potpisivanja ovog Ugovora i to na način kako to odredi prodavatelj.

Članak 3.

Kupac i prodavatelj suglasno utvrđuju da se kupac nalazi u posjedu stana iz čl. 1. ovog Ugovora.

Članak 4.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da na osnovi ovog Ugovora i potvrde o isplati kupoprodajne cijene u cijelosti, a bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja, ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, i to bilo u idealnom dijelu, bilo uknjižba prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine iz čl. 1. ovog Ugovora.

Članak 5.

Stranke su suglasne da sastavni dio ovog Ugovora čini obračun cijene stana koji se prilaže Ugovoru.

Članak 6.

Troškove zemljišno-knjižne provedbe ovog Ugovora snosi u cijelosti kupac jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti ova presuda.“

V. Odbija se tužiteljica – protužena s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu iznad dosuđenog iznosa iz toč. I. izreke ove presude, odnosno iznad iznosa od 225.940,60 kn, te s dijelom zahtjeva za tijek zakonske zatezne kamate u periodu od 09.11.1992. do 24.07.2005. godine.

VI. Tuženik – protutužitelj dužan je tužiteljici – protutuženoj naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 23.516,50 kn, u roku 15 dana.

VII. Odbija se tužiteljica – protutužena s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška iznad dosuđenog iznosa od 23.516,50 kn.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja u točkama II., IV., V. i VII. izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika-protutužitelja preinačuje se presuda suda prvog stupnja u točkama I., II. i VI. izreke, i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice radi utvrđenja da je A. S. iz R., kao nositelj stanarskog prava na stanu u R., ulica …, temeljem odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo stekla pravo na zaključenje ugovora o kupoprodaji stana u R., …, koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka s nišom za spavanje, kupaonice i ostalih pomoćnih prostorija, ukupne površine 36,50 m , označen kao stan br. …, te da tuženik, iako obvezan, s imenovanom taj ugovor nije zaključio.

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice radi isplate iznosa od 225.940,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev radi naknade parničnog troška kao neosnovan.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) ističući revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda da bude preinačena tako da se tužbeni zahtjevi prihvate, a protutužbeni zahtjev da se odbije kao neosnovan. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Tužbene zahtjeve kojima tužiteljica traži da se utvrdi da je pok. A. S. kao nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu stekla pravo na kupnju stana na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te da se naloži tuženiku s tužiteljicom sklopiti ugovor o kupoprodaji toga stana pod uvjetima pod kojima je pravo na kupnju stana imala pok. A. S., te eventualni zahtjev za naknadu štete u novcu tužiteljica temelji na stvarnoj osnovi tužbe da je A. S. kao nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu 7. 4. 1992. podnijela tuženiku kao vlasniku stana zahtjev za kupnju stana na temelju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91 i 33/92 – dalje: ZPS) da krivnjom tuženika ugovor nije sklopljen u propisanom roku od 60 dana od podnošenja zahtjeva za otkup, da ugovor nije sklopljen niti kasnije jer je 19. 6. 1992. podnositeljica zahtjeva umrla, te da je podnositeljica zahtjeva oporukom od 16. 4. 1992. predmetni stan ostavila tužiteljici.

U odnosu na zahtjev za kupnju stana prvostupanjski sud je zaključio da ne postoji aktivna legitimacija tužiteljice jer da je pravo na otkup stana na temelju odredaba ZPS postoji osobno pravo i kao takovo neprenosivo na nasljednike, te je slijedom toga taj zahtjev ocijenio neosnovanim.

Eventualni zahtjev za naknadu štete prvostupanjski sud je ocijenio djelomično osnovanim (u iznosu od 225.940,60 kn) uz obrazloženje da je A. S. prije svoje smrti stekla pravo na sklapanje ugovora o kupnji stana pa da ugovor nije sklopljen zbog propusta tuženika da ju pravodobno pozove na sklapanje ugovora uslijed čega stan nije mogao ući u ostavinsku imovinu pok. A. S. i da je time tužiteljica kao njezina nasljednica izgubila pravo steći vlasništvo stana, pa da joj pripada pravo na naknadu štete u visini tržišne vrijednosti stana umanjene za iznos prodajne cijene koju bi pok. A. S. platila za otkup stana.

Suprotno zaključivanju prvostupanjskog suda u odnosu na zahtjev za naknadu štete drugostupanjski sud je zaključio da ne postoje pretpostavke odštetne odgovornosti tuženika jer da pok. A. S. nije podnijela uredan zahtjev o sklapanju ugovora o prodaji stana (da uz zahtjev nije podnijela Domovnicu i zapisnik o bodovanju stana), pa da zbog toga do njezine smrti nije protekao rok u kojem je tuženik bio u obvezi s njom sklopiti ugovor. Revizijski navodi kojima se obrazlaže postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP tiču se utvrđenja drugostupanjskog suda da pok. A. S. zahtjevu za sklapanje ugovora o prodaji stana nije priložila zapisnik o bodovanju stana, a da je njezina Domovnica priložena tom zahtjevu naknadno, na kojem se temelji ocjena istoga suda da je tuženik „u svemu postupio sukladno zakonu“ i da stoga nisu ostvarene pretpostavke tuženikove odštetne odgovornosti.

Suprotno zaključivanju sudova, a i revidentice za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete nije od značaja pitanje jesu li i kada bili ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o prodaji predmetnog stana između pok. A. S. kao nositeljice stanarskog prava i tuženika kao vlasnika stana, pa stoga nisu od značaja niti činjenice u odnosu na koje se ističu spomenute bitne povrede odredaba parničnog postupka jer u odnosu na nebitne činjenice ne mogu biti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pitanje odštetne odgovornosti tuženica treba prosuđivati primjenom odredbe čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91) prema kojoj osoba koja je prema zakonu obvezna zaključiti neki ugovor dužna je naknaditi štetu ako na zahtjevu zainteresirane osobe bez odgađanja ne sklopi taj ugovor.

U navedenom posebnom slučaju odgovornosti u vezi s obvezom sklapanja ugovora, kao i u drugim slučajevima ugovorne odgovornosti za štetu, oštećenik može biti samo vjerovnik, dakle osoba koja ima pravo zahtijevati sklapanje ugovora, odnosno ispunjenje ugovorne obveze.

To znači da u slučaju povrede zakonske obveze sklapanja ugovora o prodaji stana od strane vlasnika stana pravo na naknadu štete može pripadati samo stanaru kao izravnom oštećeniku, dok bi njegovi nasljednici imali samo pravo na potraživanje stanara po toj osnovi koje je u času smrti stanara predstavljalo njegovu ostavinsku imovinu.

Stoga u slučaju osnovanosti tvrdnje tužiteljice da je tuženik neosnovano propustio u propisanom roku sklopiti ugovor o prodaji stana sa A. S., ona nije izgubila pravo na otkup stana već je stekla pravo s tužbom zahtijevati od suda donošenje presude koja u cijelosti nadomješta ugovor, sukladno odredbi čl. 9. st. 2. ZPS, a ne pravo na naknadu predmetne štete. Stoga u času smrti A. S. to pravo nije postojalo pa nije moglo niti prijeći na tužiteljicu kao nasljednicu.

Proizlazi dakle da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete po osnovi nasljeđivanja iza pok. A. S., a budući da se tužiteljicu ne može tretirati kao neposrednog oštećenika ne postoji niti njezino samostalno pravo na naknadu štete, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je zahtjev za naknadu štete u novcu odbijen kao neosnovan. Neosnovan je i zahtjev tužiteljice za kupnju predmetnog stana koji ona temelji na svom nasljednom pravu iza smrti A. S., jer sukladno zaključivanju prvostupanjskog suda pravo stanara na kupnju stana na temelju ZPS je strogo osobno pravo koje ne prelazi na njegove nasljednike. Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je i taj zahtjev odbijen.

Budući da predmetni stan tužiteljica drži bez valjane pravne osnove, sudovi su osnovano na temelju odredbe čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01) prihvatili protutužbeni zahtjev za njezino iseljenje.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. prosinca 2009.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.