Gž-738/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-738/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. iz Z., OIB:…, koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik iz I., protiv tuženika: 1. F. d.o.o. I., OIB: …, 2. S. G. d.d. S., OIB: …, koga zastupa direktor I. R., a ovaj zastupan po punomoćniku V. M., odvjetniku iz S., 3. I. d.d. Š., OIB: …, 4. G.-T. d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu, turizam, ugostiteljstvo i usluge, Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika S. G. d.d. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-196/15 od 23. prosinca 2016., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-196/2015 od 25. siječnja 2017., u sjednici održanoj dana 6. srpnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

1. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-196/15 od 23. prosinca 2016., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-196/2015 od 25. siječnja 2017., u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. poslovni broj Ovrv-15/2006 od 12. rujna 2006. kojim je naloženo tuženiku S. G. d.d. S. da plati tužitelju iznos od 208.450,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2005. do isplate.

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-196/15 od 23. prosinca 2016., koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 196/2015 od 25. siječnja 2017., u točki I. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. poslovni broj Ovrv-15/2006 od 12. rujna 2006. kojim je naloženo tuženiku S. G. d.d. S. da plati tužitelju iznos od 89.113,03 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2005. do isplate te u dijelu kojim je tuženiku S. G. d.d. S. naloženo da plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2006. do isplate te u točki III. izreke i sudi:

a) Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. poslovni broj Ovrv-15/2006 od 12. rujna 2006. kojim je naloženo tuženiku S. G. d.d. S. da plati tužitelju iznos od 89.113,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2005. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

b) Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.913,43 kuna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. pod posl. br. Ovrv-15/2006 od 12.09.2006. godine u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku pod 2. S. G. d.d. S., da ovrhovoditelju T. J. iz Z., OIB: …, isplati iznos od 297.563,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2005.g. pa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.425,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12.09.2006. godine do isplate i to sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. pod posl. br. Ovrv-15/2006 od 12.09.2006. godine u dijelu u kojem se nalaže ovršenicima pod 1. F. d.o.o. I. da ovrhovoditelju T. J. iz Z., isplati iznos od 172.601,48 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2005.g. pa do isplate, pod 3. I. d.d. Š., isplati iznos od 42.802,24 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2005.g. pa do isplate, pod 4. G.–T. d.o.o. za graditeljstvo, proizvodnju, trgovinu, turizam, ugostiteljstvo i usluge, Z., isplati iznos od 168.277,28 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 01.09.2005.g. pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 8.366,60 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12.9.2006. godine do isplate i to sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da na ime troškova parničnog postupka nadoknadi tužitelju iznos od 32.705,00 kn u roku od 8 dana.“

Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik S. G. d.d. (dalje: tuženik) kojom pobija presudu u dijelu kojim je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. poslovni broj Ovrv-15/2006 od 12. rujna 2006. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 297.563,49 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2005. do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.425,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2006. do isplate te u dijelu kojim je u točki III. izreke naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka i to zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te tužitelju naloži da nadoknadi tuženiku cjelokupne troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

Tužitelj je odgovorio na tuženikovu žalbu te je predložio da se žalba odbije. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

Žalba je djelomično osnovana.

Pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka jer nije cijenio i iznio stavove o navodima i prigovorima koje je tuženik iznio tijekom postupka te s tim u vezi i dokaznim prijedlozima tuženika, čime je tuženiku povrijeđeno pravo na saslušanje stranaka, raspravljanje pred sudom, pravičan postupak, kontradiktoran postupak, jednakost oružja, pristup sudu, savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza i rezultata postupka od strane suda, a pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je sud postupio protivno odredbi članka 5., 7., 8., 338. stavka 4., 354. stavak 1. i 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP).

Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, koja predstavlja povredu načela saslušanja stranaka iz članka 5. ZPP-a, postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

U postupanju prvostupanjskog suda nije bilo takvog nezakonitog postupanja o kojem govori prethodno citirana odredba, jer je tuženik bio uredno pozivan na ročišta za glavnu raspravu i uredno obaviješten o svim poduzetim radnjama suda i protivne stranke te mu je time omogućeno da raspravlja pred sudom.

Prema shvaćanju ovoga suda, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije došlo do povrede procesne ravnopravnosti stranaka odnosno do povrede načela jednakosti oružja jer neprihvaćanje nekog od predloženih dokaza ne dovodi i do postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, budući da time nije povrijeđeno pravo stranke da iznosi svoje argumente u sporu i očituje se o argumentima protivne strane. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP-a), a sudu je pridržano pravo da odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a).

U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati. U obrazloženju pobijane presude izneseni su neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Neslaganje tuženika s utvrđenim činjeničnim stanje i zaključcima prvostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima.

Ispitivanjem pobijane presude sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu nagrade za obavljene odvjetničke usluge u zastupanju tuženika u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim broejm P-10535/02.

Prvostupanjski sud je utvrdio ove odlučne činjenice:

- da je tuženik zastupan po ing. A. P. ovlastio društvo F. d.o.o. da u tuženikovo ime i za njegov račun odabere i opunomoći odvjetnika ili odvjetnički ured za podizanje tužbe i vođenje spora protiv Republike Hrvatske, Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo za plaćanje razlike PDV-a, umanjenja kvadrature, zatezne kamate itd.,

- da je društvo F. d.o.o. ovlastilo tužitelja da zastupa tuženika u sporu protiv Republike Hrvatske, Ministarstva obrane odnosno Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo,

- da je tužitelj podnio tužbu pred Općinskim sudom u Zagrebu dana 11. listopada 2001., koja je zavedena pod poslovnim brojem P-10525/02, kojom su tamošnji tužitelji G.- tom d.o.o. iz Z., S. G. d.d. iz S., I. d.d. iz Š., F. d.o.o. iz I. i G. d.o.o. iz M. zatražili da im tuženica Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane i Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo isplati ukupan iznos od 18.768.857,05 kuna, od čega tužitelju S. G. d.o.o iznos od 7.621.351,23 kune,

- da je tuženik povukao podnesenu tužbu u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10525/02,

- da je tuženik dana 19. srpnja 2006. sklopio nagodbu s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva radi naplate tražbine u vezi s Ugovorom o kupoprodaji broj: 06-41-T-60082/97, Ugovorom o suinvestiranju broj: o6-41-S- 60543/99 i Ugovorom o građenju broj: 06-41.G-60544/99, a sve u vezi s izgradnjom poslovno-stambenog objekta u S.1 na lokaciji S. 2

- da nije postojao nikakav pisani sporazum među strankama o tome da tužitelj može naplatiti svoje troškove samo od onoga što naplati od protivne stranke,

- da tuženik nije platio tužitelju iznos od 297.563,49 kuna po izdanom računu R-2 br. 355/2005 od 22. kolovoza 2005.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 18. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, u daljnjem tekstu: ZO) za obavljeni rad u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10535/02, u kojemu je zastupao tuženika, pripada nagrada sukladno tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Za navedena činjenična utvrđenja i pravni zaključak u pogledu osnove tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo valjane i uvjerljive razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima, pa ih kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Na konkretan odnos između tužitelja kao punomoćnika i tuženika kao opunomoćitelja primjenjuju se odredbe o ugovoru o nalogu iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

Odredbom članka 749. stavka 1. ZOO-a je propisano da se ugovorom o nalogu obvezuje nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove. Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na nalogodavčeve interese i njima se rukovoditi (članak 751. stavak 1. ZOO-a). Ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu (članak 761. ZOO-a). Ako nije drugačije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla (članak 762. stavak 1. ZOO-a).

Budući da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno nije platio naknadu za obavljeni posao, niti je dokazao da su stranke postigle sporazum o tome da tužitelj može naplatiti svoje troškove samo od onoga što naplati od protivne, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 762. stavka 1. ZOO-a kada je ocijenio da je tuženik dužan platiti tužitelju kao nalogoprimcu naknadu za obavljeni rad sukladno odredbi člankom 18. ZO-a i odredbama tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Točna je tvrdnja tuženika da odvjetnik kao punomoćnik stranke ne smije stranci prouzročiti nepotrebne troškove postupka, odnosno ne smije poduzimati nepotrebne i suvišne radnje. Međutim, u konkretnom slučaju je podnošenje tužbe u ime tuženika, do čega je došlo na temelju valjane punomoći od strane tuženika, uslijedilo na zahtjev tuženika i bilo je potrebno radi zaštite tuženikovih ugroženih prava odnosno radi naplate dospjele tražbine koju je tuženik imao prema Republici Hrvatskoj. Da tome nije tako tada tuženik sigurno ne bi izdao punomoć za podnošenje tužbe protiv Republike Hrvatske pred Općinskim sudom u Zagrebu. Okolnost da je tuženik kasnije sklopio izvansudsku nagodbi s Republikom Hrvatskom ne znači da je podnošenje tužbe bilo nepotrebno, naprotiv, kasniji slijed događaja upućuje na zaključak da je poduzimanje takve parnične radnje bilo opravdano, kao što je bilo opravdano i sastavljanje podnesaka radi očitovanja na navode tuženice Republike Hrvatske iznesene u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Tome svemu valja dodati da izvjesnost uspjeha ili neuspjeha stranke u postupcima u kojima je odvjetnik kao njezin punomoćnik obavio pravne radnje nije od utjecaja na pravo odvjetnika da zahtijeva nagradu i naknadu troškova za obavljene odvjetničke usluge.

Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kod obračuna visine troškova koji tužitelju pripadaju za zastupanje tuženika u u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10535/02.

Vrijednost predmeta spora u parnici koja se vodila pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-10535/02, u kojoj je tužitelj zastupao ukupno pet tužitelja, a u kojoj se tužbeni zahtjev odnosio na novčanu svotu, je bila 18.768.857,05 kuna, od čega je tuženik kao tužitelj tražio isplatu iznosa od 7.621.351,23 kune, što iznosi 40,60 % ukupnog tužbenog zahtjeva.

S obzirom na vrijeme kada su obavljene odvjetničke usluge u ovom predmetu se za izračun visine nagrade sukladno Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05 i 59/07, u daljnjem tekstu: Tarifa/04), koja je stupila na snagu dana 5. srpnja 2004., za radnje obavljene do stupanja na snagu ove tarife primjenjuju odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96, u daljnjem tekstu: Tarifa/93), dok se za ostale radnje primjenjuje Tarifa/04.

Uzimajući u obzir utvrđenu vrijednost predmeta spora u parnici Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10535/02 tužitelju pripada nagrada za sastavljanje tužbe u visini od 14.000 bodova (Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 36. t. 1. Tarife/93), za sastavljanje podneska od 30. ožujka 2003. u visini od 14 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife/03), za zastupanje na ročištu od 19. travnja 2004. u visini od 14.000 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 36. t. 1. Tarife/93), za sastavljanje obrazloženog podneska od 21. lipnja 2004. u visini od 14.000 (Tbr. 8. t. 1. Tarife/93) i za sastavljanje podneska od 10. prosinca 2004. u visini od 70 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife/04) odnosno ukupno 42.084 boda, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna, iznosi 420.840,00 kuna. Tom iznosu treba dodati porez na dodanu vrijednost po stopi od 22% u iznosu od 92.584,80 kuna, što onda ukupno iznosi 513.424,80 kuna. Od tog iznosa na tuženika otpada 40,60% odnosno 208.450,46 kuna koji iznos je tuženik u obvezi platiti tužitelju.

Stoga je trebalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika P. R. iz I. poslovni broj Ovrv-15/2006 od 12. rujna 2006. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 208.450,46 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te presuditi kao u točki 1. izreke, a primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično prihvatiti tuženikovu žalbu i ukinuti platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 89.113,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u točki 2.a) izreke ove presude.

O troškovima cijelog postupka odlučeno je na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. ZPP-a.

Tužiteljev uspjeh u ovoj parnici iznosi 70,06%, a tuženikov uspjeh 29,94%.

Tužitelju je s obzirom na vrijednost predmeta spora od 681.244,49 kuna i priloženi popis troška kao potreban priznat trošak za sastavljanje prijedloga za ovrhu u visini od 500 bodova (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa), od čega na tuženika s obzirom na njegov udjel u predmetu spora (40,60%) otpada 203 boda, za sastavljanje podneska od 7. rujna 2007. u visini od 50 bodova, od čega na tuženika s obzirom na njegov udjel u predmetu spora otpada 21 bod (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za pristup na ročište od 21. rujna 2007. u visini od 50 bodova, od čega na tuženika s obzirom na njegov udjel u predmetu spora otpada 21 bod (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastavljanje žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Imotskom poslovni broj P-367/07 od 29. travnja 2011. u visini od 250 bodova, od čega na tuženika s obzirom na njegov udjel u predmetu spora otpada 101,5 bod (Tbr. 10. t. 4. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastavljanje podneska od 28. rujna 2015. u visini od 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za pristupe na ročišta od 14. travnja 2016. i 30. rujna 2016. u visini od po 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za zastupanje na ročištu od 16. lipnja 2016. u visini od 250 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife) i za zastupanje na ročištu od 25. studenoga 2016. u visini od 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife) odnosno ukupno 1.246,5 bodova, što pomnoženo s 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost boda (Tbr. 50. Tarife), iznosi 12.465,00 kuna, čemu treba pribrojiti porez na dodanu vrijednost u iznosu od 3.116,25 kuna, što onda iznosi 15.581,25 kunu. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 5.000,00 kuna, dok mu nije priznat trošak pristojbe za presudu jer taj trošak nije određeno popisan u skladu s odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a. Prema tome ukupni troškovi tužitelja u prvostupanjskom postupku iznose 20.581,25 kunu. Tužitelju s obzirom na njegov uspjeh u parnici (70,06%) od ukupno priznatog troška pripada iznos od 14.419,22 kuna.

Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Tuženiku su priznati troškovi za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 500 bodova (Tbr. 11. t.1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), za pristupe na ročišta od 21. srpnja 2007. i 14. travnja 2016. u visini od po 50 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), za sastavljanje podnesaka od 16. lipnja 2016. i 24. studenoga 2016. u visini od po 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), za zastupanje na ročištu od 16. lipnja 2016. u visini od 250 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife) i za zastupanje na ročištu od 25. studenoga 2016. u visini od 500 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife) odnosno ukupno 1.450 bodova, odnosno 14.500,00 kuna, čemu treba dodati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 3.625,00 kuna, što onda iznosi 18.125,00 kuna. Tuženiku je priznata i pristojba za prigovor u iznosu od 2.500,00 kuna. Prema tome ukupni troškovi tuženika u prvostupanjskom postupku iznose 20.625,00 kuna.

Tuženiku su priznati troškovi za sastavljanje žalbe, računajući i porez na dodanu vrijednost, u iznosu od 7.812,50 kuna te za sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 6.652,00 kune odnosno ukupno na ime troškova žalbenog postupka iznos od 14.464,50 kuna.

Dakle, ukupni troškovi tuženika u ovoj parnici iznose 35.089,50 kuna, od čega tuženiku s obzirom na njegov uspjeh u parnici (29,94%) pripada 10.505,79 kuna.

Kada se prebiju troškovi koji strankama pripadaju s obzirom na njihov uspjeh u parnici, proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.913,43 kuna, pa je valjalo riješiti kao u točki 2.b) izreke ove presude.

U Splitu 6. srpnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Denis Pancirov Parcen, v. r.