II Kž-356/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 356/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te mr. sc. Marina Mrčele i Senke Klarić- Baranović kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. Š., zbog kaznenih djela iz članka 317. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. svibnja 2010. broj K-3/10 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 26. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženika D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom je optuženik D. Š. proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – sprečavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ) te dva kaznena djela protiv imovine - pokušaja razbojništva - iz članka 218. stavak 2. u vezi čl. 33. KZ i jednog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina, na temelju članka 107. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP) produljen je pritvor po osnovi iz članka 102. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu optuženik putem branitelja D. V., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pritvor protiv navedenog optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je ispravno prvostupanjski sud produljio pritvor optuženiku D. Š. iz osnove

II Kž 356/10-3

članka 102. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku obzirom da je sukladno citiranoj odredbi, primjena pritvorske mjere pri izricanju kazne zatvora od pet godina ili teže, obvezna.

Budući da su optuženiku nepravomoćnom presudom kojom je proglašen krivim za četiri kaznena djela, izrečene četiri pojedinačne zatvorske kazne a primjenom pravila o stjecaju izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina, to je pritvor protiv njega trebao produljiti u smislu odredbe članka 102. stavak 4. ZKP jer je produljenje pritvora po navedenoj osnovi obavezno prilikom izricanja presude kojom je izrečena kazna u trajanju od pet godina ili teža kazna.

Obiteljske prilike optuženika (okolnost da je otac dvoje maloljetne djece koje je dužan uzdržavati) nisu okolnosti koje bi u konkretnom slučaju utjecale na osnovanost daljnje primjene mjere pritvora, s obzirom da je primjena pritvorske mjere u konkretnoj situaciji, po zakonu, obavezna.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, u granicama kako to propisuje članak 398. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku, utvrdio je da je rješenje donio stvarno nadležan sud u propisno sastavljenom vijeću, te da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, a ne postoji niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku. Naime, iako je u izreci i obrazloženju rješenja navedeno da je mjera pritvora produljena iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku, sadržajno se radi o produljenju pritvora iz osnove članka 102. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku a što je vidljivo i iz samog obrazloženja. Stoga je evidentno da se u konkretnoj situaciji radi o očitoj pogrešci u pisanju kojom nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 26. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.