Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to value threshold and timing under Civil Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible because the case value did not exceed the statutory threshold for review. The appellants sought damages totaling 125,400 DEM, but the court determined the value based on the exchange rate on the date of filing the lawsuit in 1993, which resulted in an amount under 100,000 kn. Furthermore, since the lower court decisions were rendered after the Civil Procedure Act amendments took effect, the new procedural rules barred the appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP: Appeals in monetary claims are inadmissible if the case value, calculated at the time of filing, does not exceed 100,000 kn, and if the lower court decisions were made after the amendment's effective date.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 803/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) M. M., pok. I., 2) R. M., 3) I. M., M., 4) D. M., M., svi iz S., zastupani po punomoćniku I. G., protiv tuženika 1) A.-H. S. i 2) A.-H. S. – Stambena zadruga, zastupana po punomoćniku Z. P., odvjetniku u S., i 3) Grada Splita zastupanog po Državnom odvjetništvu – Građansko-pravni odjel u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-3701/00 od 7. ožujka 2003. godine kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-382/93 od 3. srpnja 2000. godine, u sjednici održanoj dana 6. srpnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-3701/00 od 7. ožujka 2003. godine odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj P-382/93 od 3. srpnja 2000. godine.
Tom je prvostupanjskom presudom odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 125.400 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan 3. srpnja 2000. godine sa zateznom kamatom od 3. ožujka 1993. godine do isplate. Tužitelji su obvezani naknaditi tuženicima pod 1) i 2) parnični trošak u iznosu od 22.935,00 kn, a tuženiku pod 3) u iznosu od 57.860,00 kn.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija nije dopuštena.
Za dopuštenost revizije prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjevi odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe prelazi iznos od 100.000,00 kn.
U ovom predmetu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu strane valute u protuvrijednosti domaće valute, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema protuvrijednosti strane valute u vrijeme podnošenja tužbe.
Tako utvrđena vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju (tužba je podnesena dana 3. ožujka 1993. godine, a protuvrijednost 1 DEM iznosila je 748,00 hrvatskih din), u odnosu na svakog od tužitelja ne prelazi iznos od 100.000,00 kn (s obzirom na ukupni odbijajući pobijani dio od 125.400 DEM, vrijednost pobijanog dijela iznosi ukupno 93.799,20 kn).
Kako su nižestupanjske presude donesene dana 3. srpnja 2000. godine (prvostupanjska presuda), odnosno dana 7. ožujka 2003. godine (drugostupanjska presuda), dakle nakon 6. studenog 1999. godine kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, to primjenom odredbe čl. 10. st. 3. istog Zakona revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.
Valjalo je stoga primjenom odredbe čl. 392. ZPP odlučiti kao u izreci i reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 6. srpnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.