Gž-3044/2012-4 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 13 Gž-3044/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vije ć u sastavljenom od sudaca toga suda, Milka Samboleka kao predsjednika vije ć a, te Zlatka Lodete, kao č lana vije ć a i suca izvjestitelja i mr. sc. Franca Harapina, kao č lana vije ć a, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz V., zastupane po punomo ć niku J. V., odvjetniku iz Č ., protiv prvotuženika C. O. d.d. Z., zastupanog po punomo ć nici A. K., dipl. pravnici, i drugotuženika H. U. Z. O. iz Z., zastupanog po punomo ć nicima iz OD M. i L., odvjetnicima iz Z., Pisarnica V., radi naknade štete, povodom žalbe tužiteljice, protiv presude Op ć inskog suda u Varaždinu od 04. listopada 2011.g. br. 20 P-1316/11-64, u sjednici vije ć a održanoj dana 26. velja č e 2013.g.

p r e s u d i o j e :

Djelomi č no se prihva ć a, a djelomi č no odbija žalba tužiteljice kao neosnovana, te se preina č uje presuda Op ć inskog suda u Varaždinu br. 20 P- 1316/11-64 od 04. listopada 2011.g., time da se sudi:

Prvotuženik C. O. d.d. Z., Filijala V. obvezuje se tužiteljici A. P. iz V., platiti:

-

s naslova neimovinske štete (uz ve ć ispla ć eni iznos od 44.000,00 kn ) i daljnji iznos od 66.000,00 kn (slovima: šezdesetšesttisu ć a kuna), uz zakonsku zateznu kamatu u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo teku ć em polugodištu uve ć anoj za pet postotnih poena ,

-

s naslova imovinske štete i to:

-s naslova troškova nadgrobnog spomenika iznos od 6.294,00 kn (slovima: šesttisu ć advijestodevedeset č etiri kune), s naslova troškova pogreba iznos od 2.221,13 kn (slovima: dvijetisu ć edvijestodvadesetijednu kunu i trinaest lipa), što se odnosi na trošak lijesa sa pripadaju ć om garniturom, cvije ć a i vijenaca, trošak organizacije sahrane i radnji vezanih uz sahranu,

- za materijalne troškove nastale zbog smrti M. P., a koji nisu obuhva ć eni troškovima pogreba (s naslova troškova njegova obla č enja i ležarine u bolnici, troška žalobne odje ć e, crkvenog obreda, karmina, zahvale) iznos od 1.514,00 kn (slovima: tisu ć upetsto č etrnaest kuna).

time da se prvotuženiku na navedene iznose imovinske štete nalaže platiti i zakonsku zateznu kamatu u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo teku ć em polugodištu uve ć anoj za pet postotnih poena teku ć u od 23. svibnja 2008.g. do isplate.

U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženika, kako s naslova isplate neimovinske štete, uz zakonsku zateznu kamatu, tako i s naslova isplate imovinske štete uz zakonsku zateznu kamatu (što se odnosi i na zahtjev za isplatu naknade štete u obliku redovnih mjese č nih renti za tu đ u pomo ć i njegu zatraženu od 01. lipnja 2008.g. pa nadalje, u mjese č nim iznosima od po 2.000,00 kn, uz zakonsku zateznu kamatu, te na isplatu imovinske štete s naslova troškova izrade nadgrobnog spomenika u preostalom iznosu od 10.294,00 kn, uz zakonsku zateznu kamatu (koji je zatražen uz ve ć ispla ć eni iznos od 4.000,00 kn i dosu đ eni ovom presudom od 6.294,00 kn)).

Nalaže se prvotuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 18.672,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo teku ć em polugodištu uve ć anoj za pet postotnih poena, teku ć oj od 04. listopada 2011.g. do isplate.

U odnosu na drugotuženika H. U. O. iz Z., u cijelosti se odbija žalba tužiteljice, te se u odnosu na tog tuženika potvr đ uje navedena presuda (odbijaju ć a), što se odnosi i na odluku o troškovima postupka kojom je tužiteljica obvezana drugotuženiku naknaditi parni č ni trošak u iznosu od 58.225,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice A. P., kojim je kao posredna ošte ć enica zatražila naknadu štete od prvo i drugo tuženika, koja joj je nastala zbog smrti njenog sina M. P., u prometnoj nesre ć i koja se dogodila 22. svibnja 2008.g. oko 17 sati, u V., u ulici B. R., blizu kbr. 170. Tužiteljica je naknadu štete zatražila od prvotuženika, kao osiguratelja osobnog automobila V. policijske uprave (bez policijskih oznaka), tzv. „presreta č a“, marke Škoda Superb reg. oznake VŽ . . ., kojim je upravljao policajac D. K., te od H. U. O. iz Z., kao odgovornog osiguratelja za štetu nastalu zbog odgovornosti voza č a motocikla J. J. (radilo se o neregistriranom motociklu marke "Honda"), na kojem se u trenutku nesre ć e stradali M. P. vozio kao suvoza č .

Tužiteljica je od oba osiguratelja zatražila solidarnu isplatu naknade štete koja se odnosi na povredu njenog prava osobnosti na duševno (i tjelesno) zdravlje, koja šteta joj je nastala zbog smrti sina, ozna č avaju ć i visinu te štete u iznosu od 250.000,00 kn, navode ć i da joj je po toj osnovi prvotuženik isplatio glavni č ni iznos od 30.634,35 kn, zbog č ega tužbenim zahtjevom, u odnosu na oba tuženika, traži razliku. Zatražila je, od oba tuženika, i solidarnu isplatu naknade materijalne štete po osnovama razvrstanima u postavljenom tužbenom zahtjevu, navode ć i da je zahtjev za isplatu imovinske štete s naslova nadgrobnog spomenika, koja ukupno iznosi 20.588,66 kn, umanjeno za iznos ispla ć ene naknade po toj osnovi po prvotuženiku, od 20.000,00 kn, da bi tijekom postupka prilagodila č injeni č ne navode (i zahtjev) i prvotuženikovoj specifikaciji izvansudske uplate naknade štete (podnesak od 26. studenog 2008.g., listovi 21-23 prvostupanjskog spisa), navode ć i da ukoliko sud prihvati da se od nesporne uplate naknade štete na trošak nadgrobnog spomenika odnosi 4.000,00 kn, tada po toj osnovi traži isplatu daljnjeg iznosa od 16.588,66 kn.

Tužiteljica je u tužbi navela da su oba osiguratelja solidarno odgovorni za isplatu nenadokna đ enog dijela štete, jer je njen sin stradao kao suvoza č na motoru, u kojoj situaciji osiguratelji vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesre ć i (kao i njihovi vlasnici) tre ć im osobama odgovaraju solidarno.

Prvostupanjski sud navodi da su se tuženici protivili tužbenim zahtjevima, pri č emu je prvotuženik priznao pasivnu legitimaciju, navode ć i da odgovornost njegova osiguranika iznosi 40%, a u odnosu na tu odgovornost stradalog M. P. smatra odgovornim za 50%, jer se vozio na motoru bez kacige, a stradao je zbog povreda glave. Prvotuženik je naveo da je dio naknade štete, u skladu sa takvim svojim shva ć anjem vlastite odgovornosti isplatio, time da je iznose naknade precizirao u odgovoru na tužbu (s naslova duševnih boli zbog smrti sina tužiteljici je isplatio 44.000,00 kn; s naslova troškova izgradnje nadgrobnog spomenika je isplatio 4.000,00 kn; s naslova troškova crkvenog obreda i karmina 480,00 kn, za žalobnu odje ć u 400,00 kn; za troškove pogreba platio je iznos od 1.480,75 kn). Nadalje, za trošak obla č enja i ležarinu pokojnika u bolnici platio je 30,00 kn, a za trošak vijenaca i cvije ć a 243,60 kn (iznos od 65,76 kn odnosi se na kamate).

Prvostupanjski sud konstatira da se drugotuženik protivio tužbenom zahtjevu pozvavši se na odredbu č l. 23. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, navode ć i da je prednik tužiteljice znao da je motocikl neosiguran, obzirom da motocikl nije imao na sebi registarske oznake, a otklanjao je svoju odgovornost i zbog č injenice da stradali M. P. nije imao zaštitnu kacigu.

Prvostupanjski sud je dokaznom postupku utvrdio sve relevantne okolnosti u kojima je došlo do predmetne nesre ć e, utvrdivši tako da je M. P. na vlastiti zahtjev sjeo na neosigurani motor marke „Honda“, bez kacige, a voza č tog motora u trenutku sudara vozio je ulicom B. R. brzinom od 107 km/h. Osobno vozilo policijskog „presreta č a“, nailaze ć i iz suprotnog smjera i skre ć u ć i na parkiralište uz njemu lijevu stranu kolnika, pri vožnji od 5 km/h, preprije č ilo se motociklu, za kojeg je nesre ć a postala neizbježna (voza č motocikla mogao bi izbje ć i nesre ć u da je vozio do brzine od 60 km/h).

Prvostupanjski sud utvr đ uje i da je voza č motocikla u trenutku nesre ć e bio pod utjecajem alkohola od najmanje 1,56 g/kg u krvi, a i M. P. je bio pod utjecajem alkohola od 1,19 g/kg alkohola u krvi (1,09 g/kg u mokra ć i). Prvostupanjski sud je utvrdio i da je M. P. inzistirao da ga voza č J. prevozi motorom. Utvrdio je da su voza č J. i pok. M. P. bili prijatelji, da su se družili i da je pok. M. P. znao da je motocikl neregistriran (nesporna je č injenica da motocikl nije imao registarskih plo č ica).

Na osnovu naprijed navedenih okolnosti prvostupanjski sud je zaklju č io da je osnovan prigovor drugotuženika da se stradali M. P. ne može smatrati tre ć om osobom u smislu odredbe č l. 23. to č . 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN.151/05), jer je tim propisom regulirano da po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti nema pravo na naknadu štete suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako H. U. O. dokaže da je suputniku ova okolnost bila poznata, što je ovdje slu č aj.

U odnosu na odgovornost prvotuženika za nastalu štetu M. P., a time i tužiteljici, prvostupanjski sud je ocijenio da je suodgovornost M. P. 80%, jer se pod utjecajem alkohola vozio na motoru bez zaštitne kacige ( č ija uporaba je obvezna prema odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN.82/92; 5/93; 6/93; 6/93; 29/94; 43/96; 46/96; 54/96; 105/04)), a uz to dobrovoljno je sjeo na mjesto suvoza č a, znaju ć i za č injenicu da je voza č pod utjecajem alkohola. Voza č motora vozio je na na č in koji se može okarakterizirati kao bezobzirna vožnja, kako u odnosu na suputnika, tako i u odnosu na ostale sudionike u prometu. U skladu sa utvr đ enim omjerom suodgovornosti stradalog M. P. prvostupanjski sud navodi da je ispla ć ena naknada štete, koju je dobrovoljno isplatio prvotuženik, odgovaraju ć a vrstama, opsegu i visini nastale štete po svim osnovama, u odnosu na omjer odgovornosti prvotuženika (20%).

Tužiteljica u žalbi isti č e sve zakonske žalbene razloge iz č l. 353. st. 1 ZPP-a, navode ć i da je nerazumljiv utvr đ eni omjer doprinosa stradalog M. P. od 80%, a da odgovornost voza č a vozila policijskog vozila iznosi 20%, pri č emu navodi da, evidentno, prvostupanjski sud nije odredio na koji na č in tretira odgovornost drugog sudionika prometne nesre ć e, J. J., za nastanak štete. Tužiteljica smatra da doprinos njenog pokojnog sina nastanku nesre ć e ne može biti 80%, pa u tom smislu nalazi da je presuda nerazumljiva i proturje č na, a time i u materijalnopravnom smislu nezakonita.

Tužiteljica pobija sadržaj prvostupanjskog č injeni č nog utvr đ enja prema kojem je njen sin znao da je motocikl na koji sjeda, neregistriran, odnosno neosiguran.

Tužiteljica posebno pobija odbijaju ć i dio prvostupanjske presude, u odnosu na njen zahtjev za isplatu rente s naslova tu đ e pomo ć i i njege, isti č u ć i da je ona bolesna osoba, da je bila izvrgnuta operacijama, te da se kre ć e i ostvaruje životne potrebe uz pomo ć druge osobe.

Odgovor(-i) na žalbu nije (nisu) podnesen(-i).

Žalba tužiteljice je dijelom osnovana, u odnosu na odgovornost prvotuženika za nastalu štetu, time i u odnosu na odbijaju ć i dio prvostupanjske presude, u odnosu na prvotuženika, dok je neosnovana u odnosu na drugotuženika.

Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, što je pravilno č injeni č no i materijalno argumentirano, da drugotuženik nije odgovoran za nastalu štetu, jer da u konkretnom odnosu prema drugotuženiku, H. U. O., stradali M. P., a time niti njegova majka, tužiteljica, ne ostvaruje pravo na naknadu štete prema H. U. O.

Naime, prvostupanjski sud je na osnovu provedenih dokaza osnovano zaklju č io da su se voza č motocikla J. J. i M. P. dobro poznavali. Neposredno prije nesre ć e oni su zajedno konzumirali alkoholna pi ć a. Da je M. P. znao da je motocikl J. J. neosiguran, potvrdio je navedeni svjedok u svom iskazu (iskaz s rasprave 13. srpnja 2009.g.), a tu č injenicu može svatko uo č iti, obzirom da motocikl nije imao registarskih oznaka. U tom smislu pravilan je prvostupanjski zaklju č ak o neodgovornosti drugotuženika za nastalu nesre ć u uz smislu primjene naprijed reproducirane odredbe č l. 23. to č . 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Prema tome, obzirom da je isklju č ena drugotuženikova odgovornost za nastalu štetu, prema M. P., isklju č ena je i njegova odgovornost za štetu koju trpi tužiteljica, na osnovu stradanja njenog sina u toj prometnoj nesre ć i, jer je ona posredna ošte ć enica (njena pravna pozicija temelji se na pravnoj poziciji M. P.).

Me đ utim, osnovano tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je pok. M. P. u omjeru od 80% odgovoran za nastalu štetu, pri č emu, nema sumnje, prvostupanjski sud metodološki pogrešno pristupa pitanju razgrani č enja okolnosti koje u ovom odštetnom odnosu terete pok. M. P., odnosno koje terete prvotuženika, kao osiguratelja policijskog vozila koje je sudjelovalo u nesre ć i.

Naime, po ocjeni ovog suda (u tom smislu žalbeni navodi su osnovani), prvostupanjski sud pogrešno posljedice na č ina vožnje J. J. pripisuje M. P., pri č emu nalazi omjer njegove odgovornosti za nastalu štetu od 80%. Naime, to č no je da č l. 23. to č . 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu osloba đ a H. U. O. od odgovornosti za štetu nastalu suputniku u neosiguranom vozilu za slu č aj da mu je okolnost da je vozilo neosigurano bila poznata. Naprijed navedeno ne zna č i ujedno i da suputnik u neosiguranom vozilu odgovara za propuste voza č a neosiguranog vozila, odnosno da mu se pri utvr đ enju njegove štete treba pripisivati i dio odgovornosti voza č a vozila kojim se prevozio. U odnosu prema prvotuženiku M. P. ima poziciju tre ć e osobe, u smislu odredbe č l. 1069. st. 3 ZOO-a, neovisno o č injenici što suvoza č na motoru (M. P.), odnosno u ovom slu č aju posredna ošte ć enica, nije ovlašten usmjeriti odštetni zahtjev prema H. U. O. (u kojem smislu bi J. J. odgovarao solidarno s prvotuženikom za štetu nastalu M. P., odnosno tužiteljici). Dakle, u odnosu na prvotuženikovu odgovornost prema tužiteljici, bitne su samo č injenice koje ukazuju na doprinos pok. M. P. nastaloj nesre ć i, a one su: da je M. P. pristao (nagovarao) na vožnju voza č a neosiguranog motocikla u vrijeme kada je voza č tog motocikla bio pod utjecajem alkohola, isto kao i M. P., te da se vozio bez zaštite kacige drže ć i pri tome u ruci vre ć icu s bocama piva. U navedenim č injenicama ovaj sud nalazi ostvarenu suodgovornost M. P., u omjeru od 50% za nastalu štetu, za koju odgovara prvotuženik. Navedene okolnosti ( č injeni č ni zaklju č ci) proizlaze iz č injeni č nih utvr đ enja prvostupanjskog suda, pa je ovaj sud, prihva ć anjem tužitelji č ine žalbe u smislu primjene odredbe č l. 373. to č . 2 i 3 ZPP-a, preina č io prvostupanjsku presudu u odnosu na utvr đ enje omjera prvotuženikove odgovornosti za nastalu štetu.

Glede visine štete drugostupanjski sud prihva ć a prvostupanjsku materijalnopravnu ocjenu da tužiteljici zbog smrti sina pripada pravo na naknadu štete temeljem odredbe č l. 1101. ZOO-a u visini od 220.000,00 kn, od č ega tužiteljica, zbog suodgovornosti njenog sina za nastalu štetu, ima pravo na naknadu neimovinske štete od 110.000,00 kn, pa kako joj je prvotuženik po toj osnovi isplatio 44.000,00 kn, to joj pripada pravo na razliku od 66.000,00 kn , koliko joj je ovaj sud, primjenom navedene odredbe i dosudio, prihva ć aju ć i pri tome mjerodavnost prvotuženikove specifikacije ispla ć ene (nesporne) naknade štete (list 13 prvostupanjskog spisa).

Ovaj sud je tužiteljici po istim kriterijima dosudio i imovinsku štetu, utvrdivši njenu visinu temeljem priloženih ra č una, odnosno u skladu s priloženim ra č unima kojima je opravdan iznos visine naknade materijalnih troškova u ukupnom iznosu od 7.403,76 kn (u što je uklju č en popust od 10%; ra č uni se odnose na trošak lijesa s pripadaju ć om garniturom, trošak cvije ć a i vijenaca, te na trošak organizacije sahrane i radnje vezane uz sahranu). Polovica tog iznosa, u kojem omjeru je odgovoran prvotuženik za tu štetu, iznosi 3.701,88 kn, pa kako je prvotuženik tužiteljici po toj osnovi isplatio 1.480,75 kn, to je ovaj sud tužiteljici dosudio razliku od 2.221,13 kn .

Daljnju imovinsku štetu tužiteljica prikazuje u iznosima od 400,00 kn s naslova crkvenog obreda i 2.000,00 kn s naslova troškova karmina, koje iznose prvostupanjski sud prihva ć a kao realne (o č ito temeljem č l. 223. ZPP- a), te nadalje, navodi da je zatražila i trošak žalobne odje ć e od 3.000,00 kn, a prvostupanjski sud je ocijenio realnim taj trošak u iznosu od 2.000,00 kn (ra č unom je dokazan samo iznos od 134,89 kn). Isto tako, tužiteljica je zatražila i naknadu troška obla č enja i ležarine u Op ć oj bolnici tijela pok. sina u iznosu od 150,00 kn, koji je tuženik priznao, a od navedenih troškova platio je tužiteljici iznose od 480,00 kn (20% od troška crkvenog obreda i karmina), iznos od 400,00 kn (20% od troška žalobne odje ć e) i 30,00 kn (20% od troška obla č enja i ležarine pokojnog), te da tužiteljici pripada pravo na trošak zahvale od 298,00 kn, a 20% tog iznosa iznosi 59,60 kn. Prema tome, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu zbroja navedenih materijalnih troškova od 4.848,00 kn. Navedene argumente za utvr đ enje pojedine vrste i visine šteta prihva ć a i ovaj sud, te na taj na č in utvr đ uje da je po navedenim osnovama tužiteljici nastala šteta od 4.848,00 kn, od kojeg iznosa ostvaruje pravo na 50% naknade, dakle na iznos od 2.424,00 kn. Tužiteljici je prvotuženik u svrhu naknade navedenih šteta isplatio ukupan iznos od 910,00 kn, radi č ega tužiteljici za navedene štete pripada pravo na razliku od 1.514,00 kn, koliko joj je ovaj sud i dosudio, primjenom odredbe č l. 272. st. 2 i 3 ZPP-a i primjenom odredbe č l. 1093. st. 1 ZOO-a.

Tužiteljica je dokumentirala trošak izgradnje nadgrobnog spomenika u iznosu od 20.588,66 kn (toliko iznosi ponuda „P.“ d.d., a taj trošak prvostupanjski sud je ocijenio realnim). Polovica dijela tog troška iznosi 10.294,00 kn. Nesporno je da je prvotuženik po toj osnovi tužiteljici platio 4.000,00 kn, zbog č ega njegovo dugovanje po toj osnovi, prema utvr đ enju ovog suda, utemeljeno na odredbi č l. 373. to č . 2 i 3 ZPP-a i č l. 1093. ZOO-a, iznosi 6.294,00 kn , koliko je ovaj sud tužiteljici na teret prvotuženika i dosudio.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je dao dovoljnu č injeni č nu i materijalnopravnu argumentaciju za odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice s naslova pla ć anja rente za tu đ u pomo ć i njegu od strane pokojnog sina, u iznosima po 2.000,00 kn mjese č no, od 01. kolovoza 2008.g. pa nadalje, koju potrebu, a i vršenje takve pomo ć i i njege, tužiteljica nije dokazala, jer je, i po ocjeni ovog suda, dio njenog iskaza koji se odnosi na opseg i vrstu pomo ć i koju je njezin sin navodno pružao, jedini dokaz koji je na opravdanje tog tužbenog zahtjeva predložila, a iz njega ne proizlazi da bi joj sin pružao bilo kakvu nov č anu pomo ć , štoviše, proizlazi da ga je tužiteljica pretežno uzdržavala i u tom smislu moglo se raditi samo o me đ usobnim pomaganjima majke i sina, tako da, i po ocjeni ovog suda, tužiteljica nije dokazala da je primala sinovljevu pomo ć koja bi se, prema vrsti, opsegu i vrijednosti mogla tretirati kao redovno uzdržavanje i pomaganje u smislu č l. 1094. ZOO-a, na kojoj odredbi se takav zahtjev može temeljiti, nego je, naprotiv, ona nov č ano pomagala sinu, pa je u tom dijelu ovaj sud potvrdio prvostupanjsku presudu (kao i odbijaju ć i dio u odnosu na drugotuženika), u smislu odredbe iz č l. 368. ZPP-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi č l. 154. st. 2 u vezi č l. 166. st. 1 i 2 ZPP-a.

U odnosu na drugotuženika žalba tužiteljice u glavnoj stvari je odbijena kao neosnovana. Kako u odnosu na odluku o troškovima postupka prema drugotuženiku tužiteljica ne isti č e nikakvu argumentaciju, a ovaj sud ocjenjuje da je u tom dijelu odluka o trošku pravilna i pravilno obrazložena, i pravilno je utemeljena na č injenici drugotuženikovog potpunog uspjeha u sporu (u smislu odredbe č l. 154. st. 1 ZPP-a).

Djelomi č nim prihva ć anjem žalbe tužiteljice u odnosu na prvotuženika došlo je do izmjene uspjeha u sporu u odnosu na tog tuženika, tako da je tužiteljica ostvarila pravo na isplatu glavni č nog iznosa od ukupno 76.039,13 kn, što u odnosu na vrijednost predmeta spora ozna č enog u tužbi od 316.766,68 kn, iznosi 24%. Prema važe ć im Odvjetni č kim tarifama u odnosu na vrijeme poduzimanja pojedine radnje (primjenjuju se Odvjetni č ke tarife iz NN. 91/04; 35/07 i 59/07 za dio parni č nih radnji poduzetih po punomo ć niku, a za dio primijenjena je Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz NN. 148/09) puna vrijednost nagrade za pojedinu radnju prema Tbr. 7 to č . 1, odnosno Tbr. 9, iznosi 500 bodova, a vrijednost boda iznosi 10,00 kn (Tbr.50), tako da nagrada u 100%-nom omjeru iznosi 5.000,00 kn + PDV. Za sastav tužbe od 10. listopada 2008.g. tužiteljici je priznato 5.000,00 kn, isto kao i za podnesak od 26. studenog 2008.g. (5.000,00 kn), za zastupanje na ro č ištu od 19. sije č nja 2009.g. priznato joj je 5.000,00 kn, za podnesak od 22. sije č nja 2009.g. 2.500,00 kn, za zastupanje na ro č ištu 13. srpnja 2009.g. 5.000,00 kn, za zastupanje na ro č ištu 17. studenog 2009.g. 2.500,00 kn, za podnesak od 07. travnja 2010.g. 2.500,00 kn, za zastupanje na ro č ištu 12. svibnja 2010.g. 5.000,00 kn, za zastupanje na ro č ištu 07. srpnja 2010.g. 2.500,00 kn, za zastupanje na ro č ištu 12. listopada 2010.g. 5.000,00 kn, za sastav žalbe 9.studenog 2010.g. 2.500,00 kn, za zastupanje na ro č ištu 07. lipnja 2011.g. 2.500,00 kn i za zastupanje na ro č ištu 20. rujna 2011.g. 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 60.000,00 kn, na koji iznos je tužiteljici priznat trošak PDV-a od 23%, što iznosi 13.800,00 kn. Osim tog troška tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova vješta č enja po prometno-tehni č kom vještaku i po sudsko-medicinskom vještaku u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn, tako da ukupan trošak priznat tužiteljici iznosi 77.800,00 kn, odnosno tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu troškova u omjeru od 24% tog iznosa, tj. ima pravo na naknadu troška od 18.672,00 kn, koliko joj je ovaj sud i dosudio (obzirom da prvotuženiku nije priznat trošak prvostupanjskog postupka koji je zatražio s naslova sudskih pristojbi za odgovor na tužbu, koji zahtjev nije specificirao, a što je bio dužan da bi se o tom trošku moglo odlu č ivati u smislu odredbe č l. 164. st. 2 u vezi st. 1 ZPP- a).

Ostali troškovi tužiteljici nisu priznati, jer je ovaj sud ocijenio da su bili nepotrebni (što se odnosi na troškove podnesaka od 04. velja č e 2009.g., 23. ožujka 2009.g., 30. travnja 2009.g., 07. rujna 2009.g., 24. rujna 2009.g., te na trošak žalbe od 27. studenog 2009.g. na rješenje o odbijanju zahtjeva za oslobo đ enje od pla ć anja troškova postupka, s kojom tužiteljica nije uspjela).

U Varaždinu, dne 26. velja č e 2013.g.

PREDSJEDNIK VIJE Ć A:

Milko Sambolek,v.r.