Legislator Case Law & Legislation
Rev-1800/2001-2 AI generated

Rev-1800/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1800/2001-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Odluka

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. L. iz B., zastupanog po punomoćniku V. O., odvjetniku iz N., protiv tužene S. d.d. O., zastupane po punomoćniku I. K., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. studenog 1997. godine broj Gž-1329/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Orahovici broj P-68/95-48 od 21. svibnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 2001. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1800/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ocijenjujući opravdanost razloga revizije ovaj je revizijski sud ocijenio da je opravdan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestupanjski sudovi odlučivali u ovom sporu imajući u vidu samo zakonsku odredbu čl. 931. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), a nisu o sporu odlučivali primjenom čl. 28. Općih uvjeta za osiguranje imovine d.d. S. iz 1991. godine koja su bila na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1800/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Katarine Buljan i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. L. iz B., zastupanog po punomoćniku V. O., odvjetniku iz N., protiv tužene S. d.d. O., zastupane po punomoćniku I. K., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. studenog 1997. godine broj Gž-1329/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Orahovici broj P-68/95-48 od 21. svibnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužene i ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6. studenog 1997. godine broj Gž-1329/97-2 i presuda Općinskog suda u Orahovici broj P- 68/95-48 od 21. svibnja 1997. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Orahovici broj P-68/95-48 od 21. svibnja 1997. godine tužena S. osiguranje d.d. O., obvezana je na ime naknade štete platiti tužitelju L.L. iz B. iznos od 110.911,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21. svibnja 1997. godine do isplate, te nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 25.238,00 kn, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen.

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 6. studenog 1997. godine broj Gž- 1329/97-2 odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Orahovici broj P-68/95-48 od 21. svibnja 1997. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija i pobijana presuda u smislu razloga revizije i odbije tužitelja sa tužbom i prihvati i preinač

tužbenim zahtjevom ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, a državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi je naveo da je kod tuženika osigurao kuću koje je vlasnik i to od požara i drugih opasnosti, a da je dana 7./8. svibnja 1992. godine kuća uništena uslijed eksplozije.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da su tuženik kao ugovaratelj osiguranja i tužitelj kao osiguranik zaključili ugovor o osiguranju imovine tužitelja i to kuće za stanovanje u D. M., s rokom trajanja počev od 17. ožujka 1992. godine do 17. ožujka 1993. godine od opasnosti požara i drugih opasnosti na ugovorenu svotu osiguranja u iznosu od 3,000.000 tadašnjih HRD,

- da je tužitelj premiju osiguranja platio 17. ožujka 1992. godine,

- da je tužitelj vlasnik predmetne kuće,

- da je dana 7. svibnja 1992. godine oko 22,20 sati eksplozijom uništena obiteljska kuća vlasništvo tužitelja i to potpuno uništena, od strane jedne ili više nepoznatih osoba povodom kojeg događaja je ista P.S. podnijela krivičnu prijavu Vojnom tužiteljstvu u O. protiv nepoznatog počinitelja,

- da je tužitelj predmetnu štetu prijavio tuženoj 9. lipnja 1995. godine.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tužene istaknut u odgovoru na tužbu da je iz osiguranja isključen rizik štete uzrokovane ratom, neprijateljstvom ili u ratu sličnim radnjama, jer da se nastala šteta na kući tužitelja ne može podvesti pod zakonske odredbe Zakona o utvrđivanju ratne štete, budući na području D. M. nije bilo ratnih djelovanja niti su podatak o tome sudu na traženje dostavili nadležni PP odnosno Ured za obranu, a da tužena nije dokazala da se radi o takvom slučaju.

Nižestupanjski su sudovi prihvatili zahtjev tužitelja i obvezali tuženu da plati tužitelju štetu.

Ocijenjujući opravdanost razloga revizije ovaj je revizijski sud ocijenio da je opravdan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su nižestupanjski sudovi odlučivali u ovom sporu imajući u vidu samo zakonsku odredbu čl. 931. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), a nisu o sporu odlučivali primjenom čl. 28. Općih uvjeta za osiguranje imovine d.d. S. iz 1991. godine koja su bila na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Ovo zbog toga jer čl. 28. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika je određeno da osiguravatelj nije obvezan isplatiti naknadu štete ako je ona uzrokovana između ostalih "detonacijom eksploziva", ako osoba koja to radi djeluje zlonamjerno.

U konkretnom slučaju je utvrđeno da je šteta tužitelju nastala podmetanjem eksplozivnih naprava u kući tužitelja, a počinitelj nije otkriven.

Treba reći, da se smatra da je štetnik radio namjerno, ako je bio svijestan da će svojom protupravnom radnjom prouzročiti ili da može prouzročiti drugom štetu, pa je ipak htio da ona nastupi, ili je pristao na njezine poljedice. Način djelovanja počinitelja kao i sredstvo kojim je šteta prouzrokovana opravdava pravni zaključak da bi štetnik postupao zlonamjerno.

Kako, dakle, nižestupanjski sudovi nisu spor rješavali uzimajući u obzir citiranu odredbu pravila tužene i nisu u tome pravcu utvrđivali odlučno činjenično stanje valjalo je nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99).

Iz navedenih razloga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. prosinca 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.