Croatian Supreme Court partially allowed appeal, quashing part of first-instance verdict and reducing sentence for drug trafficking.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal, quashing the first-instance verdict regarding the second count of drug trafficking and remanding that portion for retrial. While the conviction for the first count was upheld, the court reduced the combined prison sentence from two years and six months to one year and six months, adjusting for time served in custody. The court also rejected the defendant's claim regarding the calculation of procedural costs, affirming the lower court's assessment of expert witness fees.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 2. KZ; Čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ KZ; Čl. 63. KZ; Čl. 387. ZKP: The Supreme Court may partially quash a first-instance judgment when specific counts of a crime are not properly addressed, remand those counts for retrial while modifying the final sentence based on the remaining established facts and applicable mitigating circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 504/07-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 29. ožujka 2007. broj K-32/06-52, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić, u sjednici održanoj dana 06. lipnja 2007. godine
presudio je i riješio je:
I/ Prihvaća se djelomično žalba opt. S. Š., prvostupanjska presuda se u točki 2.) izreke ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II/ Uslijed odluke pod I/ žalba državnog odvjetnika u tom dijelu je bespredmetna.
III/ Uslijed odluke pod I/ prvostupanjska presuda preinačuje se u odluci o kazni, te se opt. S. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01), za koje je u točki 1.) izreke proglašen krivim, temeljem istog
zakonskog propisa o s u đ u j e na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu zatvora se optuženiku po čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 31. kolovoza 2006. od 18,32 sata do 11. rujna 2006. do 15,35 sati, te od 06. listopada 2006. od 14,40 pa nadalje.
IV/ Odbijaju se u preostalom dijelu kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. Š., te se prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom, nepreinačenom i neukinutom dijelu p o t v r đ u j e.
I Kž 504/07-5
Obrazloženje
Županijski sud u Varaždinu je kao prvostupanjski sud presudom od 29. ožujka 2007. broj K-32/06-52 opt. S. Š. proglasio krivim zbog počinjenja dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ, kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u točki 1.) i 2.) izreke, te mu temeljem istog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 60. st. 1. KZ, za kazneno djelo opisano u točki 1.) izreke utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci i za kazneno djelo opisano u točki 2.) izreke kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a temeljem čl. 60. st. 2. toč. c/ KZ osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je po čl. 63. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru počev od 31. kolovoza 2006. od 18,32 sata do 11. rujna 2006. do 15,35 sati, te od 06. listopada 2006. od 14,40 pa nadalje.
Po čl. 173. st. 7. KZ prema opt. S. Š. primijenio je sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to pet vrećica heroina, svaka težine 0,9 grama, jednu vrećicu heroina težine 0,8 grama, 1,0 gram heroina i jednu PVC vrećicu s 3,0 grama heroina, 60 tableta lijeka Heptanon, koja opojna droga je bila privremeno oduzeta temeljem potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU Varaždinske, Odjel operativnih poslova od 31. kolovoza 2006. broj …, … i …. Po čl. 138. c/ Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) odlučio je da se opt. S. Š. vraća novčani iznos od sveukupno 4.550,00 kn u pobliže navedenim apoenima, kako je to navedeno u izreci u tom dijelu pod točkom 1.a) do e), te novčani iznos od sveukupno 290 EUR-a, kako je to pobliže navedeno u tom dijelu izreke pod točkom 2.a) do c).
Najzad, temeljem čl. 122. st. 1. ZKP optuženika je obavezao da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. ZKP i to na ime troškova vještačenja ukupno 6.924,00 kn, na ime troškova za svjedoke ukupno 440,00 kn i paušalni iznos od 1.000,00 kn. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik po branitelju B. K., odvjetniku iz V..
Državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni, s prijedlogom da ona preinači tako da se optuženiku za svako od kaznenih djela utvrdi pojedinačna kazna u duljem vremenskom trajanju i da mu se izrekne jedinstvena kazna u duljem vremenskom trajanju.
Optuženik prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili pak preinači u odluci o kazni na blaže.
Državni odvjetnik i optuženik podnijeli su odgovore na žalbu protivne strane, predlažući da se te žalbe odbiju kao neosnovane.
I Kž 504/07-5
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je spise vratilo ovom sudu uz podnesak od 23. svibnja 2007. broj KŽ-DO-917/07, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a naprotiv, da se prihvati žalba državnog odvjetnika i prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na strože, pri čemu je ustrajala i na sjednici vijeća drugostupanjskog suda nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić.
Žalba opt. S. Š. osnovana je djelomično i to glede točke 2.) izreke prvostupanjske presude, uslijed čega je u tom dijelu žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna, a u preostalim dijelovima žalbe državnog odvjetnika i optuženika su neosnovane.
Drugostupanjski sud je po čl. 379. ZKP prvostupanjsku presudu ispitao iz osnova iz kojih je žalbama pobijana, a uz to ispitao je i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu nije našao da bi bile ostvarene takve bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona koje se ispituju po službenoj dužnosti.
Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju pisane prvostupanjske presude glede točke 1.) njene izreke i to razloge koji su iznijeti o utvrđenom činjeničnom stanju i o primjeni odredaba kaznenog zakonodavstva, a prihvaća i obrazloženje iznijeto o utvrđenoj pojedinačnoj kazni za kazneno djelo navedeno u tom dijelu presude, pa žalitelje upućuje na obrazloženje pobijane presude. Naprotiv, drugostupanjski sud ne prihvaća razloge iz prvostupanjske razloge koji su iznijeti o utvrđenom činjeničnom stanju za kazneno djelo navedeno u točki 2.) izreke pobijane presude.
Drugostupanjski sud po čl. 291. st. 1. ZKP daje ocjenu žalbenih navoda kako slijedi:
Glede točke 2.) izreke prvostupanjske presude:
- na žalbe optuženika:
Neosnovano optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da je izreka pobijane presude u točki 2.) nerazumljiva i proturječna razlozima, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da između onoga što se u razlozima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika postoji znatna proturječnost.
Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je izreka pobijane presude u točki 2.) dovoljno određena glede osobe počinitelja, vremena i mjesta gdje je optuženik držao tamo opisanu vrstu i količinu opojne droge koja je bila namijenjena daljnjoj prodaji. Ovo bez obzira na okolnost da nije pobliže navedeno kojega dana u rujnu 2002. i pobliže mjesto u Č.. U obrazloženju su također iznijeti i razlozi o svim odlučnim činjenicama kako su one navedene u tom dijelu izreke presude, a ti razlozi su u suglasju s navodima izreke. Nema niti proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o izvedenim dokazima i sadržaja samih tih isprava i zapisnika, u kojem dijelu žalitelj niti ne konkretizira u
I Kž 504/07-5
čemu bi se sastojala proturječnost. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.
Kada žalitelj navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude na posredan ili neposredan način koristi i podatke koji se nalaze u ispravama u koje tijekom glavne rasprave nije izvršen uvid, odnosno koji nisu pročitani u dokaznom postupku, zapravo ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.
3. u vezi čl. 351. st.
1. ZKP, no niti ovaj prigovor nije osnovan. Ovo zbog toga što je prvostupanjski sud činjenično stanje glede točke 2.) izreke pobijane presude utvrđivao temeljem iskaza svjedoka A. K. i D. M., te nalaza i mišljenja vještaka za daktiloskopiju I. M., a ne na zapisniku o očevidu ili kojim drugim dokazima koji se inače nalaze u spisu, ali ih sud tijekom glavne rasprave nije izvodio. Zbog toga se prvostupanjska presuda ne temelji na kojoj od činjenica ili kojem od dokaza koji nisu izvedeni na glavnoj raspravi. Okolnost što je svjedok D. M. prije iskazivanja pred sudom pročitao zapisnik o očevidu i druge spise koje su redarstvene vlasti sačinjavale povodom saznanja da je počinjeno predmetno kazneno djelo i da se prvostupanjski sud tim zapisnikom koristio pri ispitivanju ovog svjedoka kao kontrolnom činjenicom, radi ocjene njegove vjerodostojnosti, još uvijek ne znači da se pobijana presuda temelji i na zapisniku o očevidu. Po čl. 321. st.
1. ZKP dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje, po čl. 322. st.
1. ZKP stranke i oštećenik do završetka glavne rasprave mogu predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi, po st.
3. ovog članka vijeće može odlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao, a po st.
4. tog članka prijedlog da se pribave novi dokazi može se odbiti iz razloga navedenih u toč.
1. do 4. ovog stavka navedenog Zakona. Propust suda da dokazivanjem obuhvati sve činjenice koje su važne za pravilno presuđenje ili njegovo odbijanje važnih dokaznih prijedloga, međutim, može se odraziti na ocjenu da li je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, no time se ne ostvaruje bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.
3. ZKP. Kako je prvostupanjski sud ovaj dio presude utemeljio na onim dokazima koje je neposredno izvodio na glavnoj raspravi, to nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.
3. ZKP, jer nije povrijeđena odredba čl. 351. st.
1. ZKP, pa zbog toga u smislu žalbenih prigovora takvo postupanje prvostupanjskog suda nije bilo, niti moglo biti od utjecaja na donošenje presude, osim u smislu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Opravdano, međutim, optuženik prvostupanjsku presudu pobija u ovom dijelu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući u osnovi da nije pouzdano utvrđena činjenica da bi optuženik u naznačenom razdoblju u Č. držao više paketa opojne droga marihuana ukupne količine 499,8 grama, koja da je bila namijenjena daljnjoj prodaji.
Naime, prvostupanjski sud glede ovih odlučnih činjenica nije izveo sve raspoložive dokaze, neke od dokaza koje je izvodio nije cijenio glede vjerodostojnosti i njihovog značenja za utvrđenje odlučnih činjenica, a iz sadržaja izvedenih dokaza koje je ocijenio istinitim, izveo je, za sada, nepouzdane zaključke o činjenicama koje su navedene u izreci presude.
Naime, svjedok A. K., čijem je iskazu prvostupanjski sud poklonio vjeru, naveo je da je bio u posjedu marihuane u količini od oko 0,5 kilograma, koju da je kupio početkom rujna 2002., a koja da je bila pakirana u jednoj vrećici, ne sjeća se kakve boje, i da je ta vrećica bila zamotana, kako on misli, smeđom samoljepivom trakom, a u momentu kada je naišla policija da je marihuanu rasuo po haubi vozila i odbacio vrećicu negdje ispred vozila. Dakle, ovaj
I Kž 504/07-5
svjedok ne iskazuje da bi navedenu količinu marihuane prethodno kupio ili dobavio na koji drugi način od optuženika. Svjedok D. M., policajac, koji je vršio radnju očevida, iskazao je da je te zgode pronađeno više PVC vrećica, između ostalih jedna plava koja je bila oblijepljena smeđom neprozirnom samoljepivom trakom, a na kojoj je i bez izazivanja tragova papilarnih linija posipanjem praškom, uočio otisak prsta, time da je u blizini vozila pronađena i zelena biljna materija, na samoljepivoj traci da su pronađeni i fragmenti zelene biljne materije, a također da su fragmenti zelene biljne materije nalik na marihuanu bili pronađeni i na drugim PVC vrećicama koje su na mjestu događaja pronađene, međutim da se ne sjeća da li su tragovi izuzeti na samoljepivoj traci dostavljeni na vještačenje, odnosno da li je te zgode došlo i do izuzimanja fragmenata zelene biljne materije. Iskaz ovog svjedoka prvostupanjski sud je ocijenio vjerodostojnim. Dakle, niti ovaj svjedok nije iskazao da je pronađene fragmente zelene biljne materije nalik na marihuanu na mjesto događaja dostavio optuženik, neposredno ili posredno preko koje druge osobe. Najzad, vještak za daktiloskopiju I. M. na glavnoj raspravi iskazala je, kao i u svojem pisanom nalazu i mišljenju, da je na samoljepivoj traci kojom je bila oblijepljena plava vrećica pronađen trag papilarnih linija koji potječe od srednjaka desne ruke opt. S. Š.. Nalazu i mišljenju, te iskazu ovog vještaka na glavnoj raspravi prvostupanjski sud je poklonio vjeru.
Međutim, prvostupanjski sud ispitao je i svjedoka S. T. (list 204 i 329), koji je izričito iskazao da od optuženika nikada nije kupio ili na koji drugi način dobavio opojnu drogu marihuana, niti pak da bi je prodao svjedoku A. K., ali da je unatoč tome nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Čakovcu od 20. studenog 2003. broj K-8/03 proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i to zbog prodaje oko 0,5 kilograma marihuane A. K.. Iz obrazloženja presude razvidno je da prvostupanjski sud iskaz svjedoka S. T. nije cijenio glede njegove vjerodostojnosti, niti ga je uzeo u obzir pri izvođenju zaključka o tome da li odlučne činjenice iz optužnog akta postoje ili ne postoje, a nije izvršio uvid niti u spomenutu nepravomoćnu presudu, niti je pak o navodnoj činjenici prodaje opojne droge A. K. ispitao potonjeg svjedoka. Na taj način nije razjasnio kakvi su odnosi postojali između S. T. i A. K., niti da li je opt. S. Š., koji negira počinjenje ovog kaznenog djela, bio u kakvoj vezi sa svjedokom A. K., kod kojeg su redarstvene vlasti pronašle fragmente biljne materije nalik na marihuanu i spomenutu plavu vrećicu sa samoljepivom smeđom trakom s tragom papilarnih linija optuženika, te da li je ta veza bila neposredna ili pak posredna preko svjedoka S. T. ili koje druge osobe.
Najzad, prvostupanjski sud nije pročitao zapisnik o očevidu od 03. rujna 2002. (list 79-83), niti zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 03. rujna 2002. (list 86-88), kao niti zapisnik o vještačenju Centra za krim. vještačenja "Ivan Vučetić" MUP-a RH iz Zagreba od 06. studenog 2002. (list 97), iako su to zapisnici o istražnim radnjama redarstvenih vlasti, u kojima postoje navodi o okolnostima pronalaska i izuzimanja, te vještačenja upravo onih tvari i tragova kaznenog djela koje je predmet ovog dijela prvostupanjske presude.
Zbog takvih propusta prvostupanjski sud dokazivanjem nije obuhvatio sve činjenice koje su važne za pravilno presuđenje, niti je bio u mogućnosti savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, pa tek na temelju takve ocjene izvoditi pravilne zaključke o postojanju ili nepostojanju određenih dokazno važnih, a time i odlučnih činjenica. Ovo tim više što se iz sadržaja iskaza svjedoka A. K. (list 211 i 327) i D. M. (list 324) može uočiti da njihovi iskazi glede svih detalja i okolnosti nisu suglasni, da je iskaz svjedoka D. M. djelomično u nesuglasju sa sadržajem zapisnika o očevidu i zapisnika o pretrazi automobila
I Kž 504/07-5
svjedoka A. K., te zapisnika o vještačenju na opojnu drogu. Iz tih zapisnika, a posebno zapisnika o vještačenju, razvidno je da je pronađeno, privremeno oduzeto i vještačeno više vrećica u kojima se nalazila opojna droga marihuana, a ne samo u plavoj vrećici sa smeđom samoljepivom trakom na kojoj je pronađen trag papilarnih linija koji potječe od optuženika. Na sve to žalitelj svojim navodima smisleno i opravdano ukazuje.
Optuženik u žalbi ističe i osnovu pobijanja zbog povrede kaznenog zakona, ali iz sadržaja navoda žalbe proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija tek posredno zbog povrede kaznenog zakona, jer prigovara da je prvostupanjski sud odredbe kaznenog zakona primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa zbog toga ova žalba i ne sadrži žalbenu osnovu iz čl. 366. toč. 2. u vezi čl. 368. ZKP.
Zbog djelomičnog prihvaćanja žalbe optuženika po osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud se glede točke 2.) izreke pobijane presude nije upuštao u konačnu ocjenu je li u tom dijelu prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon. Time je ujedno u tom dijelu žalba optuženika zbog odluke o kazni i o troškovima kaznenog postupka postala bespredmetna, kao i žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
Prvostupanjski sud će po čl. 393. ZKP za osnovu ponovnog suđenja uzeti onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude, na glavnoj raspravi strankama će dopustiti isticanje novih činjenica i novih dokaza, pročitat će zapisnike o očevidu, o pretrazi stana i drugih prostorija i o vještačenju na opojne droge, saslušat će svjedoke D. M., A. K. i S. T., potonju dvojicu prema potrebi suočiti, po potrebi iznova će saslušati i vještaka za daktiloskopiju I. M. i tek nakon toga će donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke drugostupanjske odluke (čl. 388. st. 1. ZKP).
Glede točke 1.) izreke prvostupanjske presude
- na žalbu optuženika:
Neosnovano optuženik prvostupanjsku presudu glede točke 1.) njene izreke pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da je u tom dijelu izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i da su iznijeti razlozi o sadržaju isprava i zapisnika o izvedenim dokazima u znatnom proturječju sa sadržajem samih tih isprava i zapisnika, pri čemu žalitelj ne navodi konkretno u čemu bi se potonja proturječnost sastojala.
Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je u ovdje razmatranom dijelu izreka prvostupanjske presude potpuno određena i razumljiva glede osobe počinitelja, mjesta i vremena počinjenja onih radnji kojima se ostvaruju obilježja predmetnog kaznenog djela, da su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama kako su one navedene u tom dijelu izreke presude u suglasju s izrekom, a isto tako da su razlozi o sadržaju isprava i zapisnika o izvedenim dokazima suglasni sadržaju samih tih isprava i zapisnika. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.
I Kž 504/07-5
Iz žalbenih navoda proizlazilo bi da optuženik prvostupanjsku presudu zapravo pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. u vezi čl. 351. st. 1. ZKP, koja bi se sastojala u tome što je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrđivao i na osnovi zapisnika o pretrazi stana i automobila optuženika, odnosno potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, iako te zapisnike i potvrde nije pročitao, odnosno na nalazima i mišljenjima psihijatrijskog vještaka N. H. i toksikološkog vještaka L. S., iako da njihove nalaze i mišljenja nije pročitao.
Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud ne nalazi niti da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP u bilo kojem od tamo navedenih vidova na koji se ova povreda može ostvarivati.
Naime, kao što je to već navedeno glede točke 2.) izreke prvostupanjske presude, po čl. 321. st. 1. ZKP dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud smatra da su važne za pravilno presuđenje, a po čl. 322. st. 1., 3. i 4. ZKP stranke mogu sudu predlagati da se izvide nove činjenice i pribave novi dokazi, a sud može odlučiti da se izvedu i dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao, i najzad prijedlog da se pribave novi dokazi može se odbiti ako za to postoje zakonom predviđeni razlozi.
Prvostupanjski sud je ovaj dio svoje presude utemeljio djelomično i na priznanju optuženika da je u naznačeno vrijeme i na mjestu kod sebe držao one količine i vrste opojnih droga pakirane na pobliže označen način, kako je to bilo iznijeto u tom dijelu optužnice i kako je to pobliže navedeno u ovom dijelu izreke pobijane presude, zbog čega se ova činjenica i nije trebala uzeti spornom. Stoga, iako bi to bilo pravilnije, nije bilo potrebe da se na glavnoj raspravi i formalno izvode dokazi čitanjem zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija optuženika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, koji se inače nalaze u spisu. Kako se pobijana presuda u tom dijelu i ne temelji na činjenicama i dokazima koji nisu bili izneseni na glavnoj raspravi, zbog toga i nije povrijeđena odredba čl. 351. st. 1. ZKP, niti je okolnost što zapisnici o pretrazi stana i automobila optuženika, te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta nisu bili na glavnoj raspravi pročitani, bila od utjecaja niti mogla biti od utjecaja na presudu. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP u smislu žalbenih navoda, a niti u bilo kojem drugom vidu na koji se ova povreda može ostvarivati. Spornu činjenicu da je optuženik ovu vrstu i količinu opojne droge držao kod sebe s ciljem da je proda krajnjim konzumentima prvostupanjski sud je utvrdio pravilno i potpuno na temelju nalaza i mišljenja vještaka za psihijatriju i vještaka za toksikologiju, koji su izvedeni tijekom glavne rasprave, a kojima je poklonjena vjera, a uz otklon da se povjeruje u istinitost obrane optuženika da je ovu opojnu drogu držao kod sebe radi vlastitih potreba, te uz otklon vjere u iskaz svjedoka A. B., te prihvaćanjem istinitosti navoda o medicinskoj dokumentaciji za optuženikovu majku A. Š., koje dokaze je izveo tijekom glavne rasprave saslušanjem vještaka i svjedoka, te uvidom u medicinsku dokumentaciju, sve uz pravilnu ocjenu na glavnoj raspravi izvedenih dokaza i suglasno odredbi čl. 351. st. 2. ZKP.
Naime, neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud ovaj dio svoje presude utemeljio na nalazima i mišljenjima vještaka za psihijatriju N. H. i vještaka za toksikologiju L. S., koje da nije pročitao. Suprotno navodima žalbe, iz zapisnika s glavne rasprave od 26. ožujka 2007. (list 360-367) proizlazi da su ovo dvoje vještaka saslušavani neposredno na
I Kž 504/07-5
glavnoj raspravi, pri čemu je sud utvrdio da su iskazivali suglasno kao u svojim pismenim nalazima i mišljenjima (vještak N. H. kao na listu 296-301 i list 341-343, odnosno vještak L. S. kao na listu 284), pri čemu su oboje vještaka razjasnili i dopunjavali svoj nalaz i mišljenje, kako je to navedeno u ovom zapisniku s glavne rasprave. Optuženik i njegov branitelj nisu stavljali primjedbe na tako sastavljen zapisnik. Zbog toga ni u smislu ovdje iznijetih žalbenih navoda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP.
Iako optuženik u žalbi prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona, iz žalbenih navoda proizlazi da on ovu povredu ističe tek posredno, prigovarajući da je prvostupanjski sud odredbe kaznenog zakona primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Ovakvi žalbeni navodi ne sadrže obrazloženje žalbenog osnova povrede kaznenog zakona u smislu čl. 366. toč. 2. u vezi čl. 368. ZKP, već se oni iscrpljuju u žalbenom osnovu kojim se prvostupanjska presuda pobija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje glede točke 1.) izreke svoje presude pravilno primijenio odredbe čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01), a također i odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ KZ, čl. 63. KZ i čl. 173. st. 7. KZ.
Neosnovano žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući da prvostupanjski sud nije proveo sve one dokaze koje je predložila optužba i obrana, ne naznačujući pri tome na koje dokaze smjera, već samo prigovarajući da nije točno utvrđeno koja je količina i vrsta opojne droge, kada i gdje kod optuženika pronađena.
Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i to kako glede osobe počinitelja kaznenog djela, tako i glede vrste i količine opojne droge koju je optuženik držao kod sebe s unutarnje strane remena na hlačama, odnosno u kući u K. G. gdje boravi, što je uostalom optuženik u obrani izričito i priznao, ne osporavajući ovu činjenicu, a također da je činjenično stanje i glede odlučne činjenice da je ovu opojnu drogu imao namjeru prodati krajnjim konzumentima, potpuno pravilno i dovoljno pouzdano utvrđeno, za koju potonju činjenicu je prvostupanjski sud iznio uvjerljive razloge, obzirom da je utvrdio da je optuženik konzument opojne droge heroin, po vlastitoj obrani unatrag tri mjeseca prije otkrivanja djela, da je pred uhićenje konzumirao heroin i/ili morfin, te kokain, ali ne u toj mjeri da bi bio u apstinencijskoj krizi prilikom davanja prvog iskaza pred istražnim sucem, da nije ovisnik o heroinu, da količina i vrsta pronađene opojne droge premašuje njegove vlastite potrebe, da je optuženikov prikaz koju drogu i na koji način konzumira, kao i da se liječio Heptanonom bez medicinskog nadzora, atipičan i neuvjerljiv, da je njegov prikaz kretanja na dan uhićenja nevjerodostojan iako ga je u izvjesnoj mjeri potkrijepila kao svjedok ispitana A. B., njegova izvanbračna supruga, jer je ovo suprotno sadržaju medicinske dokumentacije za majku A. Š., da je opojnu drogu koju je držao kod sebe imao sakrivenu s unutarnje strane remena hlača, da je u vrijeme uhićenja heroin bio pakiran u šest vrećica gotovo jednakih težina, da su u njegovoj kući pronađena 3,0 grama heroina u jednoj vrećici, a osim toga da je prema vlastitoj obrani imao kod kuće i laktozu, koja se inače
I Kž 504/07-5
koristi za pripravljanje heroina radi konzumacije. Slijedom takvih razloga je prvostupanjski sud doista opravdano zaključio da u izreci navedena količina opojnih droga nije bila nabavljena radi vlastite konzumacije, već je optuženik imao namjeru ovu drogu prodavati krajnjim konzumentima. Takav zaključak prvostupanjskog suda žalitelj svojim navodima nije uspješno osporio, a niti sadržaj isprava, odnosno zapisnika o izvedenim dokazima ne dovodi do ozbiljnije sumnje pravilnost i pouzdanost utvrđenih odlučnih činjenica.
Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji
Neosnovano državni odvjetnik prvostupanjsku presudu pobija glede točke 1.) njene izreke zbog odluke o kazni, smatrajući da je prenisko odmjerena, jer da je prvostupanjski sud pogrešno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti, pridajući olakotnim okolnostima preveliko značenje, a otegotnim okolnostima premalo značenje, pa da kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci nije dostatna za ostvarenje svrhe specijalne i generalne prevencije.
Neosnovano optuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog odluke o kazni glede točke 1.) njene izreke, ne obrazlažući zbog čega ovu kaznu od jedne godine i šest mjeseci zatvora smatra prestrogom, već navodeći samo da optuženiku ovo kazneno djelo nije dokazano.
Suprotno žaliteljima, kao što je to već i uvodno iznijeto, drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i odmjere kazne počinitelju kaznenog djela i da će za ostvarenje svrhe kažnjavanja kako je ona propisana u čl. 50. u vezi čl. 6. KZ biti dostatna kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Ovo zbog toga što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i pravilno ocijenio značenje otegotne okolnosti stupnja krivnje, obzirom da je optuženik kazneno djelo iz točke 1.) izreke pobijane presude počinio s izravnom namjerom, u potpuno ubrojivom stanju i da je ostvario visok stupanj pogibeljnosti za zdravlje ljudi obzirom na vrstu i količinu opojne droge koju je namjeravao prodavati krajnjim konzumentima, a na drugoj strani da je pravilno ocijenjeno i uzeto u obzir olakotnim to što optuženik ranije nije bio osuđivan, da je otac jednog malodobnog djeteta koje je dužan uzdržavati, kao i da je bio sudionik Domovinskog rata, zbog čega je u više navrata odlikovan.
Zbog iznijetih razloga žalitelja se iznova upućuje na obrazloženje pobijane presude glede odluke o kazni, a drugostupanjski sud je uslijed toga što je odlučio prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu pod točkom 2.) njene izreke i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, preinačio odluku o kazni iz prvostupanjske presude, osuđujući opt. S. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ opisanog u točki 1.) izreke prvostupanjske presude na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pri čemu je uzeo u obzir za odabir vrste i odmjeru kazne one iste otegotne i olakotne okolnosti koje su navedene u prvostupanjskoj presudi. U izrečenu kaznu je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme koje je optuženik proveo u pritvoru u vezi s predmetnim kaznenim djelom.
Kako žalba optuženika koja je podnijeta iz svih žalbenih osnova u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta i to opojne droge, bez da u žalbi postoje navodi kojima bi se ova odluka pobijala, drugostupanjski sud ispitao je pravilnost i zakonitost odluke o izrečenoj sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta, pri čemu je našao da je
I Kž 504/07-5
prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje opravdano ovu vjeru izrekao temeljem čl. 173. st. 7. KZ, a tu odluku je u pisanom otpravku presude i obrazložio, pa se žalitelja upućuje na obrazloženje pobijane presude.
Na žalbu optuženika glede odluke o troškovima kaznenog postupka
Optuženik u žalbi pobija i odluku o troškovima postupka, smatrajući da je nepravilna zato jer prvostupanjski sud nije obrazložio da li se troškovi za vještake u ukupnom iznosu od 6.924,00 kn, koliko je prvostupanjski sud optuženika obavezao da ih nadoknadi, odnose na naknadu troškova dolazaka vještaka pred sud na glavnu raspravu ili i na njihove pisane nalaze i mišljenja, koji nisu na glavnoj raspravi pročitani, slijedom čega bi u tom dijelu optuženik bio neosnovano obavezan da ih nadoknađuje.
Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je odluka o troškovima kaznenog postupka pravilna i utemeljena na odredbi čl. 122. st. 1. u vezi čl. 119. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, da je iz same odluke o troškovima kaznenog postupka i njenog obrazloženja jasno i razvidno da je optuženik obavezan nadoknaditi ukupne troškove koje su imali vještaci, a ne samo troškove njihovog dolaska pred sud, kao i da su dokazi vještačenjem provedeni na način da su vještaci najprije davali nalaze i mišljenja u pisanoj formi, a potom su te nalaze i mišljenja usmeno na glavnoj raspravi izlagali i razjašnjavali, te dopunjavali.
Slijedom navedenih razloga drugostupanjski sud je odlučio kao u točki III/ i IV/ svoje odluke (čl. 387. ZKP).
U Zagrebu, 06. lipnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.