Legislator Case Law & Legislation
UsImio-277/2015-17 AI generated

Administrative court dismissed pension claim for total disability due to multiple sclerosis based on expert medical findings.

Case Number UsImio-277/2015-17
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Administrative Court in Split dismissed the plaintiff's request to annul the Pension Fund's decision denying total disability benefits for multiple sclerosis. The plaintiff argued that the first-instance decision ignored prior medical instructions and failed to properly evaluate extensive hospitalization records from 2010 to 2013. The court upheld the original decision because the expert medical assessment was consistent with the available documentation and correctly applied the law, finding no procedural errors or legal misapplications.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o općem upravnom postupku; Zakon o sudskom upravnom postupku: The administrative court must uphold a pension fund's decision denying total disability benefits if the expert medical assessment is consistent with the file's documentation and correctly applies legal provisions, even if the applicant claims prior instructions were ignored.

Keywords

AI generated
multiple sclerosis disability total loss of capacity expert medical assessment administrative annulment pension insurance rights procedural compliance medical documentation review

Cited Legislation

AI generated
Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09)
Zakon o sudskom upravnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: 14 UsImio-277/15-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužiteljice N. M. iz D., P. 11, zastupane po opunomoćeniku I. Ć., odvjetniku u Z., R. F. M. 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., A. M. 3, kojeg zastupa opunomoćenik M. M. diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u S., radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene dana 07. rujna 2017. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice R. V., odvjetnice u S. i opunomoćenika tuženika, dana 15. rujna 2017.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/15- 01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-15/4495 od dana 21. srpnja 2015., da se poništi rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D. KLASA: UP/I-141-02/14- 01/OB, URBROJ: 341-05-05/3-14/10977 od dana 8. travnja 2015., da se utvrdi da je tužiteljici zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i da joj se prizna pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi (konačno uređenoj podneskom od dana 04. rujna 2017.) podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/15-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-15/4495 od dana 21. srpnja 2015., tužiteljica je osporavajući pravilnost i zakonitost tog rješenja kao i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D. KLASA: UP/I-141-02/14-01/OB, URBROJ: 341-05-05/3-14/10977 od dana 08. travnja 2015., u bitnom, navela da ustraje u cijelosti u navodima iznesenim u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja u kojem da je u potpunosti zanemarena ranija uputa drugostupanjskog tijela kojim da je naloženo prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku, temeljem sve raspoložive medicinske dokumentacije, donese novu odluku o njezinim pravima.

Naime, iz cjelokupne medicinske dokumentacije koja je priložena u spis da je razvidno da se već duže vremena liječi od teške bolesti (Multipla skleroza) te da je već u više navrata upućivana i liječena u Kliničkom bolničkom centru u Z., Klinika za neurologiju i to od 19. travnja 2010. do 28. lipnja 2010., od 08. ožujka 2011. do 10. ožujka 2011. te od 09. svibnja 2011. do 11. svibnja 2011. Iz nalaza KBC Z., Klinike za neurologiju (otpusna pisama od 10. ožujka 2011., 11. svibnja 2011., 15. studenog 2012. i 31. svibnja 2013.), otpusnog pisma Klinike za oftamologiju OB Sv.

D. od dana 28. travnja 2010. i brojnih drugih nalaza Poliklinike C., Poliklinike G. i Opće bolnice D. da je razvidno da je u tom razdoblju imala tri relapsa te da su kontrolni MR mozga pokazali napredovanje bolesti i veći broj lezija, kao i nove lezije u kralježničnoj moždini i dvije aktivne lezije pri čemu da se bolest manifestira na različite načine od očnih do utrnuća ruke provocirane naporom i radom (prosinac 2012.) i smetnji pri hodu („vučenje“ desne noge) koje da su i nakon provedene terapije ostalo bez poboljšanja. Od 25. srpnja 2011. da je na konstantnoj terapiji liječenja interferonom beta, a u nekoliko navrata da je liječena i kortikosteroidnom terapijom, ali bez značajnog poboljšanja.

Kontrolni MR mozga od dana 11. studenog 2013., ambulantno izvješće Poliklinike C. d.o.o. od dana 13. ožujka 2014. (iz kojeg da je razvidno kontinuirano pogoršanje u MR –u relapse) te nalazi Opće bolnice D., Odjela za psihijatriju od dana 20. lipnja 2014. i 27. lipnja 2014. da su u ponovljenom prvostupanjskom postupku zanemareni. Drugostupanjsko tijelo da se u obrazloženja pobijanog rješenja, kojim da se potvrđuje prvostupanjsko rješenja, odnosno ne priznaje pravo na invalidsku mirovinu, od cjelokupne višegodišnje medicinske dokumentacije poziva isključivo na kontrolni MR od dana 04. kolovoza 2014. koji da navodno bilježi potpunu regresiju ranije sukortinalne lezije frontalno i smanjenje aktivnih lezija opisanih na MR iz studenog 2013., a da u potpunosti zanemaruje činjenicu da su ostale lezije nepromijenjene uz jednu novu aktivnu leziju smještenu desno temporalno, a da zanemaruje i dio nalaza iz veljače 2015. u kojem da se navodi da je loše podnijela liječenje pulsnomkortikosteroidnom terapijom zbog utrnuća desne ruke provocirane radom i naporom, kao i činjenica da je „suspektna jedna nova lezija“ što da zasigurno ne upućuje na poboljšanje bolesti.

Slijedom navedenog predložila je da se poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje, da se utvrdi da joj je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i da joj se prizna pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti. Na ročištu dana 07. rujna 2017. zamjenica opunomoćenika tužiteljice navela je da izlaže i predlaže kao u tužbi te kao u podnesku od dana 28. kolovoza 2017. i da ustraje u prijedlogu provođenja novog vještačenja po vještaku neurologu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da su ovlašteni vještaci oba stupnja suglasni da kod tužiteljice postoji potreba daljnjeg liječenja i praćenja korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja pa da je u skladu s tim ocijenjeno da za sada smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju ZOMO) ne postoji. ZOMO da propisuje postupak za priznanje prava na temelju invalidnosti (članci 123.-129., 133.) na način da se činjenica invalidnosti utvrđuje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka. Vlada Republike Hrvatske da propisuje tko su ovlašteni vještaci iz članka 126. i članka 133. ZOMO, način imenovanja, područje i način njihova rada, kao i sadržaj nalaza i mišljenja koje daju (Uredba o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranja „Narodne Novine“, broj 25/14). U skladu sa navedenim da je provedeno vještačenje u drugom stupnju od ovlaštenog višeg vještaka u povodu žalbe. Isto tako ovlašteni viši vještak da je uzeo u obzir svu medicinsku dokumentaciju priležeću u spisu predmeta što da je vidljivo iz Nalaza i mišljenja, broj dnevnika 436 od dana 06. srpnja 2015. Slijedom navedenog, da predlaže da se donese presuda kojom će sud odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

Opunomoćenik tuženika na ročištima dana 09. ožujka 2017., 20. travnja 2017. te 07. rujna 2017. navodi da ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te da predlaže zaključenje raspravljanja.

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/15-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-15/4495 od dana 21. srpnja 2015. odbijena je žalba uložena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D. KLASA: UP/I-141-02/14-01/OB, URBROJ: 341-05-05/3-14/10977 od dana 08. travnja 2015., a kojim osiguranici N. M., ovdje tužiteljici, nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo (broj: 638927, OB: 03439859176), u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je provedeno vješačenje po vještaku medicine rada, dok je odbilo prijedlog tužiteljice da se provede vještačenje po vještaku neurologu iz niže navedenih razloga.

U sporu su održane rasprave dana 09. ožujka 2017. i 20. travnja 2017. (u nazočnosti opunomoćenika tuženika) te dana 07. rujna 2017. (u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenika tuženika), a na kojima je dana mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje u tekstu ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

Tužiteljica je zatražila da joj se naknadi trošak ovog upravnog spora: sastav podneska od dana 11. travnja 2017. (250 bodova) i od dana 28. kolovoza (250 bodova), pristup na ročište dana 07. rujna 2017. (250 bodova), pristup na ročište za objavu (50 bodova), sve uvećano za 25% PDV-a te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, dok tuženik nije popisao trošak.

Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio datužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo iz mirovinskog osiguranja po osnovi invalidnosti.

Člankom 39. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima., dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

Iz spisa tuženog tijela broj: 638927, OB: 03439859176 proizlazi: da je postupak za ostvarivanje prava na temelju invalidnosti pokrenut u povodu prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od dana 02. srpnja 2014.; u prvostupanjskom upravnom postupku pribavljen je Nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti sačinjen po dr. I. V., broj dnevnika: 5/14/597 od dana 18. rujna 2014., a u kojem je navedeno da je kod osiguranice prisutna neuroradiološka progresija bolesti, ali da u kliničkoj slici nema znakova pogoršanja niti značajnijeg neurološkog ispada.

Na temelju anamneze, kliničke slike i medicinske dokumentacije da se procjenjuje da nije nastupila invalidnost te da je potrebno daljnje liječenje i kontrola po neurologu; temeljem istog doneseno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u D. KLASA: 141-02/14- 01/03439859176, URBROJ: 341-05-05/3-14/008921 od dana 15. listopada 2014. kojim tužiteljici nije priznato traženo pravo iz mirovinskog osiguranja; povodom žalbe na to rješenje doneseno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:

UP/II 141-02/14-01/OB, URBROJ: 341-99-05/3-14/012450 od dana 08. prosinca 2014., a koje se temelji na Nalazu i mišljenju višeg vještaka dr. E. G., broj dnevnika 908/4620 od dana 01. prosinca 2014. u kojem je navedeno da uvidom u spis i medicinsku dokumentaciju žaliteljice ovlašteni viši vještak ne može ocijeniti pravilnost nalaza i mišljenja vještaka o radnoj sposobnosti osiguranika jer spisu prileži djelomično originalna medicinska dokumentacija, a djelomično preslike medicinske dokumentacije. Sva meritorna medicinska dokumentacija da mora u spisu biti originalna.

Obrazac opisa radnog mjesta (2IN) da je ispunjen bez datuma popunjavanja. S obzirom da se vještačenje može provesti isključivo temeljem originalne (vjerodostojne) medicinske i ostale dokumentacije, na što obvezuje čl.

13. st.

3. Uredbe o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju da se predmet vraća ovlaštenom vještaku na ponovni postupak; potom je doneseno prvostupanjsko upravno rješenje koje se temelji na Nalazu i mišljenju vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti sačinjenom po D. B. K. dr. med., broj dnevnika: 102/15/3896 od dana 17. ožujka 2015., a u kojem je navedeno da temeljem anamneze, kliničke slike i medicinske dokumentacije kod osiguranice ne postoji gubitak radne sposobnosti jer da navedeno stanje, koje da je posljedica multiple skreloze, trenutno nije u progresiji, klinički da je stanje bez promjene što da je utvrđeno zadnjim pregledom neurologa iz veljače ove godine te da se smatra da nije definitivno.

Potrebno da je nastaviti kontrole neurologa i napraviti novi MR mozga pri idućem vještačenju; povodom žalbe pribavljen je Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sačinjen po K. B., dr. med. i S. D. Š., dipl. soc. radnici, broj dnevnika: 436 od dana 06. srpnja 2015. u kojem je navedeno da N. M., po zanimanju trgovac-prodavač, SSS, obavlja poslove konobarice, na bolovanju od srpnja 2012., ostvarila 12 godina radnog staža. Postupajući po žalbi da je razmotrena priložena medicinska dokumentacija prema kojoj da je žaliteljici nakon gubitka vida na desnom oku uslijed retrobulbarbogneuritisa postavljena dijagnoza multiple skleroze.

U ožujku i svibnju 2011. poradi relapsa da je provedeno liječenje pulsnomkortikosteroidnom terapijom uz dobar klinički odgovor i uredan neurološki status, a od srpnja 2011. da je uključeno liječenje interferonom (ot.p. KB S. D.

28. travnja 2010., ot.p. KBC Z.

10. ožujka 2011., 11. svibnja 2011., neurolog 19. lipnja 2012., 14. studenog 2012.). Od tada da je bez relapsa, a zbog trnjenja u desnoj šaci u 12/2012. da je ponovljena pulsna terapija, bez značajnije regresije osjećaja utrnutosti (neurolog 19. prosinca 2012.). Kontrolni MR 04. lipnja 2014. da bilježi potpunu regresiju ranije sukortikalne lezije frontalno i smanjenje aktivnih lezija opisanih na MR-u od 11/2013., dok su ostale lezije nepromijenjene uz jednu novu aktivnu leziju smještenu desno temporalno, a klinički da je bez novih simptoma, zadovoljavajućeg neurološkog statusa (neurolog 17. veljače 2015.).

Psihologijsko testiranje dana 27. lipnja 2014. da pokazuje pad globalne razine kognitivne efikasnosti po tipu organiciteta, dok se na testovima osobnosti bilježi emocionalno labilnost sa anksiozno- depresivnom panikom. Ovlašteni vještak da je dana 17. ožujka 2015. na temelju pregleda osiguranice i uvida u medicinsku dokumentaciju utvrdio da za sada ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Zaključno da su mišljenja da za sada kliničko stanje žaliteljice ne umanjuje trajno radnu sposobnost za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične razine obrazovanja.

Medicinski da je indicirano daljnje liječenje i praćenje korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja. Stoga, da ne nalaze osnove za promjenom utvrđene ocjene, a temeljem čega je doneseno osporavano rješenje tuženika.

U ovom upravnom sporu pribavljen je Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu rada mr. sc. M. V. B., dr. med., spec. medicine rada, zaprimljen kod ovog Suda dana 11. srpnja 2017., a u kojem je, pored kronologije predmetne upravne stvari i ocjene priložene medicinske dokumentacije, sadržan i osvrt na provedena vještačenja od strane ovlaštenih vještaka Zavoda, a što je sve opsežno i detaljno obrazloženo. Nadalje, navedeno je da je sudac zatražio, da ukoliko je potrebno da se pregleda tužiteljica, a za što da nije bilo potrebe. Prije očitovanja na navedene okolnosti da je dužna pojasniti da će svoje vještvo dati kao neovisni sudsko-medicinski vještak za medicinu rada, a na način kako se radna sposobnost donosi prema principima struke medicine rada i sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju, čl.

39. st. 4. (NN br. 157/13). Nadalje, da mora također naglasiti da je donošenje ocjene radne sposobnosti sukladno Pravilnicima o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih radnika (NN br. 39/94, 43/03, 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14) u isključivoj nadležnosti specijaliste medicine rada. Ocjena radne sposobnosti, prema doktrini struke medicine rada, da se donosi na temelju stupnja oštećenja funkcije oboljelog organa ili organskog sustava, a koji da određuju klinički specijalisti, u ovom slučaju specijalist neurolog, a u odnosu na poslove i radne zadatke koje obavlja osoba čija radna sposobnost se vještači.

Zaključno je navela da je nesporno da je tužiteljici u travnju 2010. dijagnosticirana multipla skleroza od kada da je ista u redovitom liječenju i tretmanu neurologa. Od 2012. da nema relapsa, a koncem prosinca 2012. da je ponovljena pulsna terapija. Nalaz MR od dana 04. kolovoza 2014. da je pokazao regresiju u odnosu na promjene na MR 2013., uz jednu novu promjenu. Međutim, nalaz neurologa od dana 17. veljače 2015. da je pokazao da nema kliničke progresije odnosno pogoršanja bolesti, kao i da je tužiteljica zadovoljavajućeg neurološkog statusa.

Sa psihologijske strane da postoji zatajenje na kognitivnom planu, a psihički da se bilježi emocionalna labilnost sa anksiozno depresivnom simptomatologijom. Sukladno principima struke medicine rada, oštećenje funkcije neurološkog sustava da nije u takvom stupnju da bi utjecalo na radnu sposobnost tužiteljice za poslove konobarice, a niti za poslove prodavača, što da je zanimanje tužiteljice. Sukladno tome da kod tužiteljice ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti jer da stanje nije definitivno i trajno, već da je dostupno daljnjem liječenju.

Navedeno kliničko neurološko stanje, uz zadovoljavajući klinički status, usprkos radiološkoj progresiji bolesti, da ne uvjetuje smanjenje radne sposobnosti uz postojanje preostale radne sposobnosti, niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13) čl.

39. Za sada, zdravstveno stanje tužiteljice da ne umanjuje trajno radnu sposobnost za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične razine naobrazbe imajući u vidu poslove koji odgovaraju tjelesnim i psihičkim sposobnostima tužiteljice, a smatraju se odgovarajućim dotadašnjim poslovima. Potrebno da je daljnje praćenje bolesti te nastaviti liječenje po neurologu. Iz svega do sada navedenog da proizlazi da je pravilan nalaz i mišljenje vještaka u mirovinskom osiguranju u prvom i drugom stupnju vještačenja.

Tuženik se nije očitovao na dostavljeni Nalaz i mišljenje provedenog sudskog medicinskog vještačenja dok je opunomoćenik tužiteljice očitovanje dostavio u podnesku od dana 04. rujna 2017. u kojem je, u bitnom, naveo da tom vještvu prigovara u cijelosti jer da je proturječno i da ima nedostatke koji da nedvojbeno ukazuju na osnovanu sumnju na pravilnost danog mišljenja, a ti nedostaci da se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem navedenog vještaka, već da je potrebno zatražiti mišljenje drugog vještaka i to vještaka neurologa što da priznaje i vještakinja mr. sc. M. V.-B., dr. med. spec. medicine rada. Bez provođenja vještačenja po vještaku neurologu u ovome predmetu da vještak medicine rada nije mogao pristupiti izradi vještva niti dati svoje mišljenje o smanjenju radne sposobnosti uz postojanje preostale radne sposobnosti, niti dati mišljenje o djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti. Iz svih dostupnih medicinskih podataka, a posebice medicinskih podataka iz područja neurologije da proizlazi da još dosada nema poznat niti jedan slučaj u kojem nije nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti kod osoba s medicinskom dijagnozom i medicinskom dokumentacijom te zdravstvenim tegobama kakve ima tužiteljica što da je vještak medicine rada potpuno zanemario.

U konkretnom slučaju valja istaći da je za vještačenje radne sposobnosti jedino i isključivo nadležan vještak medicine rada, kako je to uostalom mr. sc. M. V. B., dr. med., spec. medicine rada, stalni sudski vještak za medicinu rada, jasno i naveo u svojem vještvu. U podnesku od dana 18. travnja 2017. opunomoćenik tužiteljice predložio je da se u ovom upravnom sporu provede medicinsko vještačenje po vještaku neurologu na okolnost nastalog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti, a sve to nakon što je ovaj Sud na ročištu dana 09. ožujka 2017. naložio tužiteljici da uredi prijedlog za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem na način da točno navede po kojem vještaku i na koje okolnosti predlaže provesti vještačenje, a ukoliko to ne učini da će zaključiti raspravljanje i donijeti odluku temeljem stanja u spisu. Budući da niti na to, a niti na slijedeće ročište dana 20. travnja 2017. nije pristupila tužiteljica niti njezin opunomoćenik ovaj Sud je odredio provesti dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost radne sposobnosti tužiteljice, ali po vještaku medicine rada, budući da vještak neurolog ne ocjenjuje radnu sposobnost već isključivo neurološki status. Dakle, određeno je provesti vještačenje na predložene okolnosti putem vještaka medicine rada budući da bi u protivnom bila riječ o neadekvatnom dokazu koji bi ovaj Sud odbio i zaključio raspravljanje te donio odluku temeljem stanja u spisu.

Napominje se i da se prije određivanja vještačenja, prema uvriježenoj praksi suda, i same vještake pita da li mogu provesti neko vještačenje ili ne, a u konkretnom slučaju kada se radi o vještaku medicine rada onda taj vještak kojeg odredi sud, ukoliko smatra da je medicinska dokumentacija, koja prileži spisu, nedostatna da se donese Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti, traži od suda da se, kada je to nužno, provede dodatno vještačenje po primjerice vještaku neurologu, a za koje vještak medicine rada u ovom slučaju nije smatrao da je nužno pored spisu priložene medicinske dokumentacije o učinjenoj neurološkoj obradi tužiteljice. Radi navedenog je vještak medicine rada i napomenuo da temeljem postojeće i dostatne medicinske dokumentacije o tužiteljičinom neurološkom statusu može donijeti odluku o tužiteljičinoj radnoj sposobnosti i bez pregleda i bez dodatnog vještačenja po neurologu.

Zaključno, ovdje je bila sporna radna sposobnost tužiteljice, a ne njezin neurološki status koji je jasno opisan i u Nalazima i mišljenjima vještaka u upravnom postupku kao i u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka za medicinu rada i kao takav je nesporan. Stoga, nije bilo potrebno provoditi vještačenje po vještaku neurologu jer je isključivo sporno kako tužiteljičin neurološki status utječe na njezinu radnu sposobnost i to upravo na radnom mjestu koje radi, odnosno onom koje je njezino zanimanje, a što je, kako je to već navedeno, ovlašten utvrđivati isključivo vještak medicine rada pa je slijedom navedenog odbijen tužiteljičin prijedlog da se u ovom upravnom sporu provede i vještačenje po vještaku neurologu na okolnost radne sposobnosti tužiteljice.

U pogledu postojanja smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužiteljice, ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju mr. sc. M. V. B., dr. med., spec. medicine rada, stalnog sudskog vještaka za medicinu rada, te ga u cijelosti prihvaća vjerodostojnim i objektivnim dokazom, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, a sve s obzirom da je vještak osoba kojoj je povjereno vještačenje potrebne specijalnosti (medicine rada), budući je njegovo vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela, budući je sačinio Nalaz i mišljenje dajući valjano, jasno i argumentirano obrazloženje, a iz kojih razloga mu je ovaj Sud u cijelosti poklonio vjeru te iz istih razloga drži neosnovanim prigovore koje je opunomoćenik tužiteljice iznio u podnesku od dana 04. rujna 2017.

Kako su u konkretnom slučaju gore navedeni, a dijelom i citirani Nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti sačinjen po D. B. K. dr. med., broj dnevnika: 102/15/3896 dana 17. ožujka 2015. i Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sačinjen po K. B., dr. med. i S. D. Š., dipl. soc. radnici, broj dnevnika: 436 od dana 06. srpnja 2015. (temeljem kojih je doneseno prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje) u skladu s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavano rješenje tuženika je zakonito (kao i prvostupanjsko upravno rješenje). Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti pa je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom 1.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je na ročištu dana 07. rujna 2017. istakla zamjenica opunomoćenika tužiteljice, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom 2.

U Splitu, 15. rujna 2017.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice I. Ć., odvjetniku u Z., R. F. M. 3

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Z., A. M. 3 uz prijepis zapisnika o objavi

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.

2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju odredbe članka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

3. Kalendar 60 dana.