Revr-631/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 631/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. Č. iz Z., zastupane po punomoćnicima F. K. i A. V., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice M. B. iz Z., (vlasnica T. P. M. koju zastupaju punomoćnici mr. Š. P. i N. S., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, donošenja odluke o sudskom raskidu ugovora i naknadi štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru posl. br. XVI Gž-1421/06 od 30. ožujka 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-624/06 od 31. svibnja 2006., u sjednici održanoj 10. listopada 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 2. srpnja 2002. koji je tužiteljici dala tuženica, te za raskid ugovora sklopljenog između stranaka u usmenom obliku 1. listopada 1999. time da radni odnos tužiteljici prestaje 2. srpnja 2002. kao i zahtjev za naknadu štete u iznosu 10.762,56 kn sa zateznim kamatama. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu 7.750,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženica je podnijela odgovor na reviziju predlažući da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li zakonita odluka tuženice kojom je tužiteljici dat izvanredni otkaz ugovora o radu.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe tužiteljica.

Suprotno navodima revizije, izreka pobijane presude nije u suprotnosti s dokazima provedenim u postupku i sadržaju isprava.

Kao razlog otkaza nije navedeno nešto što se tužiteljici ne stavlja na teret odlukom o otkazu.

Naime, u odluci o otkazu se navodi da je tužiteljica 2. srpnja 2002. zakasnila otvoriti dućan preko pola sata, a da je i prethodno kasnila na radno mjesto u jutarnjoj smjeni i pored stalnih upozorenja poslodavca, te da je odbila rad u drugoj smjeni koji joj je ponuđen i napustila dućan.

Iz odluke o otkazu, dakle, proizlazi da je otkaz dat pored ostalog i zbog toga što je tužiteljica 2. srpnja 2002. zakasnila otvoriti dućan preko pola sata, te prije učestalog kašnjenja na posao u jutarnjoj smjeni, a što utvrđuju nižestupanjski sudovi kao osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Zato ne stoje revizijski razlog da drugostupanjski sud u obrazloženju odluke kao razloge otkaza navodi nešto što tuženica nije navela kao razlog za otkaz.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tuženica tužiteljici dala izvanredni otkaz ugovora o radu 2. srpnja 2002.,

- da je u odluci o otkazu navela da je tuženica nakon dugotrajnog i upornog kašnjenja na radno mjesto u jutarnjoj smjeni, i pored stalnog upozorenja, 2. srpnja 2002. zakasnila otvoriti dućan preko pola sata,

- da je nakon što joj je ponuđen rad u drugoj smjeni što je tužiteljica kategorično odbila, napustila dućan, pa joj je tuženica bila ovlaštena dati otkaz,

- da je tužiteljica postupila na način koji je suprotan njezinim obvezama iz ugovora o radu, što je navedeno u odluci o otkazu,

- da je tužiteljica naknadno priloženim liječničkim uvjerenjem opravdala izostanak s posla 2. srpnja 2002. tj. da joj je s tim danom liječnik otvorio bolovanje,

- da je riječ o trgovini u kojoj se prodaju živežne namirnice (mlijeko, jogurt, kruh, pecivo i drugo) koje je trebalo unijeti u trgovinu, a koje su stajale odložene pred trgovinom tako da su se oko njih vrtjeli psi i mačke, sve pred očima jutarnjih kupaca koji su negodovali.

Na tako utvrđeno činjenično stanje po ocjeni ovog suda nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev (čl. 107. st. 1. Zakona o radu - (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95., 65/95., 17/01. – dalje: ZR).

Naime, takvo postupanje tužiteljice opravdava odluku izvanrednom otkazu ugovora o radu. Pritom valja imati na umu da je tužiteljica radila u trgovini u kojoj se prodaju živežne namirnice, a da je zakasnila otvoriti trgovinu pola sata, odnosno propustila obavijestiti tuženicu da je bolesna i da neće doći na vrijeme otvoriti trgovinu. Svakako da je kašnjenje otvaranja trgovine oko pola sata pred kojom se nalaze živežne namirnice koje je trebalo unijeti u trgovinu stvorilo ružnu sliku kod mogućih kupaca. Takvo ponašanje tužiteljice ukazuje na neodgovoran odnos prema radu što pokraj utvrđene činjenice da je tužiteljica i prije češće kasnila na posao ukazuje da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 107. st. 1. ZR).

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.