II Kž-18/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 18/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. A., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi opt. S. A. i opt. M. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 27. prosinca 2011. broj Kv-410/11 (K-51/11), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. S. A. i opt. M. Đ. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. S. A. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje u tekstu: KZ) i dr., produljen je pritvor protiv opt. S. A., opt. P. K. i opt. M. Đ. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP/97).

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli opt. S. A. po branitelju I. S., odvjetniku iz Z. i opt. M. Đ. po branitelju D. T., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda T. iz Z. Obje žalbe podnesene su s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ovim optuženicima ukine pritvor.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu opt. M. Đ. sa tvrdnjom da je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva, da u rješenju nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama te da su izneseni razlozi nejasni, zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97. Naime, po ocjeni Vrhovnog suda Republike

II Kž 18/12-4

Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, izreka prvostupanjskog rješenja ispravna je i potpuna, a za svoju je odluku prvostupanjski sud dao jasne, određene i dostatne razloge. Osim toga, niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP/97 nije utvrđeno da bi bila počinjena kakva druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovano žalitelji osporavaju i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio da i dalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere pritvora protiv njih iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP/97.

Naime, opt. S. A. relativno je mlađa osoba (rođen 7. travnja 1979.), a do sada je osuđivan čak četrnaest puta. Iako se radi o različitim kaznenim djelima, očito je da do sada izrečene kazne nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije, te se sada ovaj optuženik tereti i za počinjenje težeg kaznenog djela.

Opt. M. Đ. do sada je osuđivan u četiri navrata, zbog različitih kaznenih djela, a inkriminirana kaznena djela, prema optužnici, počinio je tijekom roka kušnje po ranijoj presudi. Pri tome treba imati na umu da je ovaj optuženik osuđen i zbog počinjenja kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ-a, kojom prilikom je primijenjena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz čl. 76. KZ-a, a prema vlastitom kazivanju, i prije počinjenja predmetnih djela konzumirao je alkoholna pića. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se ovdje radi o onim osobitim okolnostima koje opravdavaju postojanje konkretne opasnosti da bi opt. S. A. i opt. M. Đ. boravkom na slobodi mogli ponoviti ista ili slična kaznena djela, pa je daljnja primjena mjere pritvora protiv njih iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP/97, opravdana i utemeljena na zakonu.

Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da okolnosti pod kojima je, prema pravomoćnoj optužnici, počinjeno kazneno djelo ubojstva u pokušaju, nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene tom djelu, na koje je potrebno reagirati pritvorom iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP/97. Protivno tvrdnjama oba žalitelja, za postojanje osobito teških okolnosti relevantan je činjenični opis pravomoćne optužnice, dok će se o osnovanosti te optužnice odnosno kaznenoj odgovornosti optuženika odlučivati u daljnjem tijeku postupka. Naime, svrha određivanja pritvora po ovoj zakonskoj osnovi je da se osobe čiji postupci, prema optužnici, zaslužuju posebnu moralnu osudu, ne zadržavaju na slobodi, time da je u konkretnoj situaciji, prema pravomoćnoj optužnici, do počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju došlo zbog beznačajnog povoda, jer je oštećenik svojim vozilom pretekao vozilo u kojem su se nalazili optuženici, a fizički napad na oštećenika, metalnim polugama i sjekirom, uslijedio je za vrijeme dok su se u njegovom vozilu nalazili njegova supruga, sestra i dvoje maloljetne djece.

Zbog svega izloženog, pritvor protiv oba žalitelja iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP/97 se i dalje ukazuje nužnom i jedinom prikladnom mjerom, pa se svrha pritvora ne bi mogla ostvariti primjenom nekih drugih blažih mjera, kako to neosnovano u žalbi predlažu žalitelji. Opt. S. A., u žalbi upire na svoje obiteljske prilike, no time nije s uspjehom doveo u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

II Kž 18/12-4

Budući da su žalbe optuženika neosnovane, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 18. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.