I Kr-140/1999-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-140/1999-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. I., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Splitu od 2. srpnja 1999. godine broj Kv-256/99 (K-197/98), u sjednici održanoj 19. listopada 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev osuđ. I.I. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Općinski sud u Splitu, presudom od 26. lipnja 1998. godine broj K-197/98, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 3. studenog 1998. godine broj Kž-270/98, osudio je I.I. zbog kaznenog djela razbojništva na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Osuđenik nije nastupio na izdržavanje kazne.

Zahtjev i dopunu zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik po branitelju Z.M., odvjetniku iz S.,. u kojem navodi da je kao dragovoljac domovinskog rata obolio od PTSP i da se u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazi na liječenju u psihijatrijskoj bolnici. U međuvremenu je postao otac malodobnog djeteta, pa bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne cijela obitelj došla u nezavidnu situaciju, jer je on jedini hranitelj obitelji.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika Općinski sud u Splitu je predložio da se zahtjev odbije, a isto mišljenje su izrazili i Općinski državni odvjetnik u Splitu, te državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik svoj zahtjev temelji na činjenici narušenog zdravstvenog stanja kao posljedice učešća u domovinskom ratu, koja okolnost mu je cijenjena kao olakotna prilikom donošenja odluke o kazni. Iako iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da osuđenik teško podnosi zatvorene prostore, to nije razlog za udovoljenje zahtjevu s obzirom da se adekvatno liječenje osuđeniku može osigurati i u penalnim uvjetima. Rođenje djeteta i pogoršanje materijalne situacije obitelji, odlaskom osuđenika na izdržavanje kazne, što je gotovo redovna posljedica osude, nisu okolnosti takvog značaja da bi s obzirom na težinu i način počinjenja djela, te utvrđeni stupanj kaznene odgovornosti, očito dovele do

blaže osude, sve da su i postojale u vrijeme kada su se donosile odluke o kazni.

Iz navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne.

U Zagrebu, 19. listopada 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.