Rev-312/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 312/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. Z., OOUR Trgovina iz Z., radi predaje crijepa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu (ranije Gradu Zagrebu) od 18. travnja 1995. godine broj Gž-7960/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 1993. godine broj P-3816/92, u sjednici održanoj dana 29. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da mu tuženik preda 2350 komada crijepa i 45 komada stršnika-sljemenjaka ili da mu isplati protuvrijednost u iznosu od 16,57 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena navedena prvostupanjska presuda.

Tužitelj je izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog svih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP) s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači te tužitelju prizna trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ocijenjuje da ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti. O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka zbog kojih se može izjaviti revizija ovaj sud je ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda u reviziji određeno i konkretno poziva. Kako revident gleda odluke o glavnoj stvari ne upućuje navodima revizije na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka to se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ovaj sud ne osvrće na revizijski razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja glede datuma kada je tužitelj primio predračun (24. lipnja 1988. godine ili 5.7.1988. godine).

Sudovi su utvrdili da je tužitelj osobno primio predračun tuženika broj 818 dana 24. lipnja 1988. godine u kome je naznačena cijena za 2350 komada crijepa i 45 komada "strešnika" u kupnom iznosu od 0,14 kn (tadašnjih 1.465.429 dinara). Nije sporno da je tužitelj cijenu iz predračuna uplatio dana 7. srpnja 1988. godine time da je u međuvremenu došlo do povišenja cijena navedenog građevinskog materijala, pa tuženik odbija tužitelju isporučiti količinu robe označenu u predračunu.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 40. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 118/99. - dalje ZOO) odbijajući tužbeni zahtjev jer i po ocjeni ovog suda tužitelj time što je cijenu uplatio 7. srpnja 1988. godine, zakasnio sa prihvaćanjem ponude, pa između stranaka nije ni došlo do zaključenja ugovora temeljem predračuna broj 818 od 24. lipnja 1988. godine.

Prema odredbi čl. 32. st. 1. ZOO ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvaćanjem mogao sklopiti ugovor. Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZOO ponuda učinjena prisutnoj osobi smatra se odbijenom, ako nije prihvaćena bez odgađajanja, izuzev ako iz okolnosti proizlazi da ponuđenom pripada stanoviti rok za razmišljanje.

Nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da predračun broj 818 od 24. lipnja 1988. godine predstavlja tuženikovu ponudu učinjenu tužitelju za zaključenje ugovora o prodaji građevinskog materijala pobliže označenog u predračunu jer je u istom naznačena količina građevinskog materijala i njegova cijena. Kako je ova ponuda učinjena prisutnoj osobi to se smatra odbijenom ukoliko nije prihvaćena bez odgađanja. Iz predračuna nije vidljivo da je tužitelj prihvatio ponudu, a niti se to može zaključiti iz njegovog ponašanja. Volja za zaključenje ugovora može se izjaviti ne samo riječima već i uobičajnim znacima i drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju (čl. 28. st. 1. ZOO), pa se tako u smislu odredbe čl. 39. st. 2. ZOO izjavom o prihvaćanju ponude može smatrati i isplata cijene naznačene u ponudi.

Da bi se u ovom predmetu moglo smatrati da je ugovor o kupnji crijepa i "strešnika" zaključen tužitelj je trebao platiti cijenu naznačenu u predračunu bez odgađanja budući je osobno preuzeo navedeni predračun dana 24. lipnja 1988. godine. Kada je on međutim naznačenu cijenu uplatio tek 7. srpnja 1988. godine to se u smislu odredbe čl. 40. st. 1. ZOO smatra da ugovor između stranaka nije ni nastao, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iz navedenih razloga ne može se prihvatiti revizijske navode da su nižestupanjski sudovi izjednačili predračun sa katalozima i oglasima, jer su takvi navodi suprotni utvrđenju nižestupanjskih sudova pa ti revizijski navodi nisu od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne presude.

Kako se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava to je presuđeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Iznosi izraženi u dinarima u prvostupanjskoj presudi u ovoj presudi su preračunati i izraženi u kunama i lipama temeljem Odluke o prestanku važenje Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstava plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatiskim dinarima u kune i lipe ("Narodne novine", broj 37/94).

U Zagrebu, 29. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.