I Kr-23/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 23/03-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. K. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Požegi od 7. siječnja 2003. godine, br. K 7/98 (Kv 1/03), u sjednici održanoj 21. svibnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. I. K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Požegi od 23. travnja 1999. godine, br. K 7/98, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2002. godine, br. Kž 462/99, osuđen je I. K. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje u kazne u kojem navodi, da je u međuvremenu dobio zaposlenje, počeo raditi, završio srednju školu prometnog smjera i stekao zvanje instruktora vožnje, njegovo zaposlenje je na neodređeno vrijeme. Prema podnesku od 5. lipnja 2003. godine zaključio je brak, dok prema podnesku od 5. ožujka 2003. godine ukazuje na delikatnost obiteljske situacije budući su se otac i majka morali razvesti zbog nekontroliranog ponašanja i bolesti oca o kojem se isključivo brine on os. I. K.. Osuđeni smatra da su te okolnosti podobne da mu se kazna izvanredno ublaži.

Županijski sud u Požegi, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on odbije, a jednake prijedloge dali su i Županijsko državno odvjetništvo, te državni odvjetnik Republike Hrvatske, navodeći da je kazna na koju je osuđen I. K. izrečena uz primjenu instituta za ublažavanje kazne u minimalnom trajanju.

I Kr 23/03-5

Zahtjev nije osnovan.

Vjenčanje osuđenika, činjenica da su roditelji brak razveli, briga osuđenika za oca, okolnost da je osuđeni u međuvremenu dobio zaposlenje i počeo raditi, iako su nove okolnosti, nisu takove naravi da bi očito dovele do blaže osude da su postojale kad se izricala presuda.

To naročito kad se ima u vidu društvena opasnost učinjenog krivičnog djela i stupanj kaznene odgovornosti okrivljenog, s tim u vezi i visina izrečene kazne.

Prema tome, nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 433. st. 6. ZKP, pa je stoga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. svibnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.