Rev-273/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz Š., koju zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., P. S., radi naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-231/2011-2 od 18. veljače 2013. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1503/07 od 12. svibnja 2010., u sjednici dana 11. rujna 2018.,
Legislator headnote
AI generatedRev-273/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv točke 1. drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici troškove revizije u iznosu od 1.875,00 kuna.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 273/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz Š., koju zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., P. S., radi naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-231/2011-2 od 18. veljače 2013. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1503/07 od 12. svibnja 2010., u sjednici dana 11. rujna 2018.,
r i j e š i o j e :
I. Revizija tužiteljice protiv točke 1. presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-231/2011-2 od 18. veljače 2013. se odbacuje kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova revizije.
Obrazloženje
Općinski sud u Šibeniku presudom, poslovni broj P-1503/07 od 12. svibnja 2010. naložio tuženiku E. d.d. Z. isplatiti tužiteljici R. M. iz Š. iznos od 7.950,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od podnošenja tužbe 2. srpnja 2007. do isplate po stopama navedenim u presudi (točka 1. izreke).
Tužbeni zahtjev je odbijen za glavnicu u iznosu od 1.950,00 kuna te za zatezne kamate na taj iznos (točka 2. izreke).
Tuženiku je naloženo da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknadi trošak postupka u iznosu od 8.259,87 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2010. godine do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena (točka 3. izreke).
Županijski sud u Šibeniku presudom, poslovni broj Gž-231/2011-2 od 18. veljače 2013. sudio je:
„1. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1503/07 od 12. svibnja 2010. godine u dijelu pod točkom 1. izreke, na način da se odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.600,00 kuna sa zateznim kamatama, dok se djelomično odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom 1. izreke u kojem je tužiteljici dosuđen iznos od 1.350,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 2. srpnja 2007. godine do isplate.
2. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.429,36 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana 12. svibnja 2010. godine pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, dok se stranke odbijaju sa preostalim zahtjevom za isplatu parničnog troška.“
Protiv točke 1. drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici troškove revizije u iznosu od 1.875,00 kuna.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija je nedopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11 – dalje: ZIDZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj spor jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 6.600,00 kuna) i ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.
U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije te je utvrdilo da predmetna revizija ne ispunjava propisane kriterije dopuštenosti.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, koja povreda je posljedica tjelesne ozlijede tužiteljice prouzročene u prometnoj nezgodi dana 25. travnja 2007., u kojoj je stradala kao vozačica osobnog vozila marke … kada je na njeno vozilo i na njenoj kolničkoj traci zbog alkoholiziranosti i neprilagođene brzine naletio osiguranik tuženika, a u kojoj je pored nagnječenja glave i lijevog koljena zadobila trzajnu ozljedu vrata, te uslijed toga trpjela fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti.
Među strankama nije bilo sporno da je prije donošenja prvostupanjske presude tuženik djelomično isplatio tužiteljici novčanu naknadu u iznosu od 6.600,00 kuna, kao ni da je tužiteljica podneskom od 24. studenog 2009. djelomično povukla tužbu te je ostala kod zahtjeva za isplatu 9.900,00 kuna. Tuženik nije tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom osporavao pravnu osnovu zahtjeva, već visinu zahtjeva, ističući da je isplatom iznosa od 6.600,00 kuna tužiteljici isplaćena primjerena naknada za pretrpljenu štetu.
Tužiteljici je prvostupanjskom presudom dosuđena novčana naknada u visini od 7.950,00 kuna primjenom odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO). U obrazloženju je navedeno da je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljici u štetnom događaju nastala šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te je dosudio naknadu u iznosu od 7.950,00 kuna, ocjenjujući prethodno kvalifikatorne okolnosti - fizičke boli, čijoj jačini i trajanju bi bio primjeren iznos od 3.650,00 kuna, jačini i trajanju straha iznos od 3.500,00 kuna, te po tužiteljici označeni iznos od 800,00 kuna za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Drugostupanjskom presudom je djelomično preinačena presuda te je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 6.600,00 kuna sa slijedećim obrazloženjem:
„Međutim, žalbu tuženika trebalo je djelomično uvažiti, budući da prvostupanjski sud od utvrđenog iznosa naknade nije odbio tužiteljici već isplaćeni iznos od 6.600,00 kuna prije pokretanja postupka, slijedom čega je prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti u dosuđujućem dijelu, te odbiti tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 6.600,00 kuna, (čl. 373. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, dalje: ZPP) odnosno u preostalom dijelu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje naknade u iznosu od 1.350,00 kuna sa pravilno dosuđenim zateznim kamatama (čl. 368. ZPP).“
Tužiteljica je revizijom osporila pravilnu primjenu materijalnog prava tvrdeći da je tužiteljici dva puta umanjen iznos naknade kojega je tuženik dragovoljno isplatio, te se pozvala na presude županijskih sudova u kojima su sudovi kod odmjeravanja visine naknade uzeli u obzir iznose koji su oštećenima nesporno već isplaćeni.
Međutim, u reviziji nije naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose. Revizija se sadržajno odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje glede obračuna preostalog duga tuženika po osnovi naknade štete, a što ne može biti valjan razlog za pobijanje drugostupanjske presude revizijom iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Stoga revizija ne ispunjava uvjete propisane odredbom čl. 382. st. 2. ZPP.
S obzirom na to da u ovom postupku nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 1. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji tužitelja koju je valjalo odbaciti po čl. 392.b st. 2. ZPP.
Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova revizije nije osnovan jer tužiteljica nije uspjela u revizijskom stupnju postupka (arg. iz čl. 154. ZPP).
Zagreb, 11. rujna 2018.
Predsjednica vijeća
Katarina Buljan, v. r.