Legislator Case Law & Legislation
I Kž-306/2010-3 AI generated

I Kž-306/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-306/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. O. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (NN 71/06, u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. studenog 2009. br. K-34/09, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-306/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: počinjenja kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ-a za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i primijenjena uvjetna osuda tako da se ta kazna neće izvršiti ako on u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 306/10-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. O. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (NN 71/06, u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 23. studenog 2009. br. K-34/09, u sjednici održanoj dana 16. prosinca 2010., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. B. O., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a, pod toč. 1. izreke, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. 4. KZ, kazna zatvora u trajanju od 2 godine te zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a pod toč. 2. izreke, kazna zatvora u trajanju od 3 godine, pa se opt. B. O., temeljem čl. 60. st. 1. i 2. toč.c

, u koju mu se, temeljem čl. KZ-a, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine

63. st. 1. KZ-a, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 14. kolovoza do 23. studenog 2009.

II. Žalba opt. D. D. odbija se kao neosnovana i, u nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, pod toč. 1. i 2. izreke, oglašen je krivim opt. B. O. zbog dva kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a pa mu je za djelo pod toč. 1. izreke, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a za djelo pod toč. 2. izreke, kazna zatvora u trajanju od tri godine tako da je primjenom odredaba o stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Istovremeno, opt. D. D. je, pod toč. 3. izreke, oglašen krivim zbog kaznenog djela pomoći počinitelju nakon

I Kž 306/10-6

počinjenja kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ-a za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i primijenjena uvjetna osuda tako da se ta kazna neće izvršiti ako on u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ-a, od opt. B. O. oduzeta je opojna droga marihuana u količini od 1.324,57 grama i opojna droga hašiš u količini od 13.395,40 grama, koja će po pravomoćnosti presude biti uništena.

Također, temeljem čl. 80. KZ-a, opt. B. O. je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta pobliže opisanih u izreci te presude, dok su mu, temeljem čl. 138.c ZKP-a, vraćeni privremeno oduzeti predmeti i to mobitel s pripadajućim Sim karticama, ključevi s metalnim privjeskom te novac u visini od 1.000,00 kuna.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, oba optuženika oslobođeni su od dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se opt. B. O. po svom branitelju mr. sc. M. R., odvjetniku iz V., zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku utvrde blaže pojedinačne kazne zatvora, a time i blaža jedinstvena kazna.

Opt. D. D. se žali po svom branitelju mr. I. K., odvjetniku iz V., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ta presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je stavljen prijedlog da se branitelj optuženika izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku na dužno razgledanje i vraćen je s prijedlogom da se žalbe optuženika kao neosnovane odbiju, a prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočila je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmina Dolmagić koja je ponovila navode pismenog prijedloga, dok opt. D. D., iako uredno pozvan, nije pristupio. Zbog naknadno dobivenog podatka o smrti odvjetnika I. K., optuženik je pravovremeno pozvan da odredi novog branitelja radi njegovog pozivanja na sjednicu drugostupanjskog vijeća, međutim, kako optuženik tome nije udovoljio niti je obrana po zakonu obavezna, to nije bilo zapreke da se sjednica održi u odsutnosti tih osoba, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP-a.

Žalba opt. B. O. je osnovana, dok žalba opt. D. D. nije osnovana.

U pravu je opt. B. O. da mu je za počinjena kaznena djela izrečena prestroga jedinstvena kazna zatvora.

Doduše, nije osnovan prijedlog žalbe da se optuženiku, kao osobi koja u vrijeme kaznenog djela nije navršila 21 godinu života, primijeni osnov za zakonsko ublažavanje kazne iz čl. 110. st. 1. Zakona o sudovima za mladež (u daljnjem tekstu: ZSM) u vezi čl. 57. st. 1.

I Kž 306/10-6

KZ-a. Ova zakonska mogućnost, u konkretnom slučaju, nema opravdanja budući da kriminalna djelatnost proizvodnje opojne droge marihuane u umjetno stvorenim uvjetima u stanu optuženika, uz uporabu neonskih lampi, vremenskih timera, grijača, aditiva te folijanata, za koju djelatnost optuženik odgovara pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude, svakako predstavlja značajnu kriminalnu količinu, a sam način izvršenja djela je pojačano društveno opasan. Stoga je optuženiku za to kazneno djelo, primjenom odredaba o sudskom ublažavanju kazne, pravilno utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od dvije godine.

Također, za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga nabavke, posjedovanja i prodaje veće količine opojne droge hašiša, za koje je optuženik oglašen krivim pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude, pravilno je utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od tri godine, a ublažavanju te kazne doista nema mjesta s obzirom na izrazitu količinu predmetne opojne droge.

Međutim, iako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude imao u vidu sve olakotne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci ipak prestroga, poglavito ako se cijeni ličnost optuženika, njegovo priznanje kaznenih djela te izraženo kajanje (o čemu govori i njegov pokušaj samoubojstva vješanjem u pritvoru). Naime, optuženik je do početka ovog kaznenog postupka imao uredan tijek školovanja te je izvršavao svoje studentske obveze, a važno je reći da se bavio sportom (streličarstvo i biciklizam) time, da je u disciplini streličarstva postizao vrhunske rezultate na državnoj razini, što sve govori da se radi o osobi s pozitivnim karakternim osobinama. Zbog toga, a imajući u vidu i da optuženik od početka kaznenog postupka priznaje svoju kriminalnu djelatnost, trebalo mu je izreći nešto blažu jedinstvenu kaznu zatvora i to u trajanju od četiri godine, na način učinjen u izreci ove presude.

Ovako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora, kao i jedinstvenom kaznom, izraziti će se u dovoljnoj mjeri prijekor društva prema takvim i sličnim ponašanjima, a ujedno će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost sličnih ponašanja.

Izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – droge i predmeta s tim u vezi, u svemu je sukladna odredbi čl. 80. KZ-a.

Nasuprot tome, nije osnovana žalba opt. D. D. koji je prvostupanjskom presudom oglašen krivim zbog kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ-a.

Kriminalna djelatnost ovog optuženika, za koju je oglašen krivim pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude, sastoji se u tome što je on, nakon saznanja da njegov nećak opt. B. O. uzgaja opojnu drogu marihuanu u svom stanu, zajedno s njim porezao stabiljke indijske konoplje te ih prenio na drugo mjesto, a sve s ciljem da prikrije tragove tog kaznenog djela i onemogući razotkrivanje kriminalne djelatnosti opt. B. O.

Nema povrede kaznenog zakona time što na kriminalnu djelatnost opt. D. D. nije primijenjena odredba čl. 301. st. 4. KZ-a (u žalbi pogrešno citiran čl. 300. st. 4. KZ-a). Naime, žalitelj smatra da se ovdje ne radi o kaznenom djelu s obzirom na bliski rodbinski odnos između njega i njegovog nećaka, opt. B. O., čije tragove kaznenog djela je pokušao prikriti. Budući da čl. 301. st. 4. KZ-a privilegira ponašanja bliskih srodnika, žalitelj smatra da se i na

I Kž 306/10-6

njega, kao strica, treba primijeniti ista odredba, čime bi se i članove šire obitelji potaklo na suzbijanje kriminalne aktivnosti svojih rođaka.

Međutim, ovakvim navodima žalitelj, u stvari, želi izvan zakonskih okvira proširiti krug osoba koje su po osnovi bliskog srodstva s počiniteljem ekskulpirane od učina predmetnog kaznenog djela. Nasuprot tome, u citiranoj zakonskoj odredbi taksativno su navedene osobe koje ne mogu počiniti kazneno djelo pružanja pomoći počinitelju nakon učina djela, a to su samo bračni ili izvanbračni drug ili rođak po krvi u ravnoj lozi, brat, sestra, posvojitelj ili posvojenik. Stoga se na strica počinitelja, ovdje opt. D. D., koji je rođak u pobočnoj lozi drugog stupnja, spomenuta odredba ne može niti smije primijeniti.

Isto tako, govora nema o tome da bi se ovdje radilo o beznačajnom djelu. Ovo iz razloga jer je opt. D. D. višekratno osuđivana osoba, pa i zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, kakvo djelo je ovdje, iako tuđe, želio prikriti, zbog čega stupanj njegove krivnje ne može biti očito beznačajan, u smislu čl. 28. KZ-a.

Slijedom toga, nije ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a, kako pogrešno smatra žalitelj.

Konačno, nije osnovana žalba ovog optuženika niti zbog odluke o kaznenoj sankciji. Optuženiku je za počinjeno kazneno djelo primijenjena uvjetna osuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca s rokom kušnje od jedne godine, pri čemu su, s obzirom na izrazitu blagost sankcije, sve olakotne okolnosti očito našle dovoljnog obraza tako da još blažoj sankciji nema mjesta.

Slijedom svega naprijed izloženog, žalba opt. B. O. je osnovana, dok žalba opt. D. D. to nije, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud, u smislu čl. 379. st. 1. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 390. i čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Melita Božičević Grbić, v.r.