Legislator Case Law & Legislation
Pž-10001/2013-4 AI generated

Pž-10001/2013-4 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Case Number Pž-10001/2013-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mirni Maržić, u pravnoj stvari tužitelja N. G., OIB: …, S., L. 1, kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., G. 12, protiv tuženika F. d.o.o., OIB: …, S., U.. 7 K. b.b., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1737/10 od 7. listopada 2013., 5. prosinca 2013.

Legislator headnote

AI generated

Pž-10001/2013-4 · Visoki trgovački sud Republike Hrvatske: Žalitelj je naime, podnio žalbu protiv označenog rješenja u cijelosti, no kako je u točki I. izreke djelomično prihvaćen prigovor tužitelja, a točkom II. izreke djelomično opozvan nalog tužitelju za plaćanje dodatne pristojbe u iznosu od 100,00 kn, za taj dio rješenja tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 380. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; u daljnjem tekstu: ZPP), kao što je i odlučeno točkom II. izreke ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

91. Pž-10001/13-4

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Mirni Maržić, u pravnoj stvari tužitelja N. G., OIB: …, S., L. 1, kojeg zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., G. 12, protiv tuženika F. d.o.o., OIB: …, S., U.. 7 K. b.b., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1737/10 od 7. listopada 2013., 5. prosinca 2013.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1737/10 od 7. listopada 2013. u točki III. izreke.

II. Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1737/10 od 7. listopada 2013. u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio prigovor tužitelja (točka I. izreke) te je ispravio rješenje o naplati pristojbe od 29. kolovoza 2013. i opozvao nalog tužitelju za plaćanje dodatne pristojbe u iznosu od 100,00 kn (točka II. izreke). Točkom III. izreke u ostalom dijelu prigovor je odbijen kao neosnovan.

U obrazloženju prvostupanjski sud je naveo da je rješenjem od 29. kolovoza 2013. naloženo tužitelju plaćanje pristojbe na presudu i dodatne pristojbe protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio prigovor navodeći da nije obvezan platiti dodatnu pristojbu u iznosu od 100,00 kn, kao niti pristojbu na presudu jer je u cijelosti uspio u sporu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prigovor tužitelja djelomično osnovan jer je pristojbena obveza nastala onog trenutka kada je stranci dostavljen primjerak presude slijedom čega tužitelj u skladu s odredbom čl. 39. st. 7. u vezi sa st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03 i 125/11) nije obvezan platiti dodatnu pristojbu. U odnosu na tužiteljev prigovor da nije dužan platiti pristojbu na presudu zbog ogluhe prvostupanjski sud je u tom dijelu prigovor ocijenio neosnovanim budući da je u skladu s odredbom čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama pristojbu na prvostupanjsku presudu dužan platiti tužitelj.

Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu pobijajući ga u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnome navodi da nije obvezan platiti pristojbu na presudu u iznosu od 1.075,00 kn jer je uspio u sporu u cijelosti slijedom čega mu je tuženik dužan naknaditi u cijelosti troškove ovog postupka pa tako i trošak pristojbe presude zbog ogluhe. Slijedom navedenog predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da ga se oslobodi plaćanja pristojbe, podredno da ukine rješenje u cijelosti.

Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

Žalitelj je naime, podnio žalbu protiv označenog rješenja u cijelosti, no kako je u točki I. izreke djelomično prihvaćen prigovor tužitelja, a točkom II. izreke djelomično opozvan nalog tužitelju za plaćanje dodatne pristojbe u iznosu od 100,00 kn, za taj dio rješenja tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe. Stoga je žalbu valjalo djelomično odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 380. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; u daljnjem tekstu: ZPP), kao što je i odlučeno točkom II. izreke ovog rješenja.

Ispitavši rješenje u preostalom pobijanom dijelu (točka III. izreke) sukladno odredbama čl. 365. i 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 112/12; u daljnjem tekstu: ZSP) propisano je da je pristojbu za odluke prvostupanjskog suda dužan platiti tužitelj ili predlagatelj. Nadalje, Tar. br. 2. st. 2. ZSP-a propisano je da se za presudu zbog ogluhe plaća pristojba iz Tar. br. 2. st. 2. ZSP-a.

Dakle, tužitelj je obveznik plaćanja sudske pristojbe na odluke prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju presude zbog ogluhe, dok od tuženika može potraživati samo naknadu tog troška, a što je u konkretnom slučaju i učinio te mu je prvostupanjski sud pravomoćnom presudom zbog ogluhe poslovni broj P-1737/10 od 29. kolovoza 2013., u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, taj trošak i dosudio.

Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno u skladu s odredbom čl. 39.a st. 2. ZSP-a donio rješenje kojim je pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe pravilno odredivši visinu sudske pristojbe u iznosu od 1.075,00 kn pa je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno odbio tužiteljev prigovor protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe.

Stoga tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost i pravilnost rješenja u pobijanom dijelu, koji nije zahvaćen bitnim povredama odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 5. prosinca 2013.

SUDAC

MIRNA MARŽIĆ, v.r.

Za točnost otpravka

ovlašteni službenik

BRANKICA CURMAN