Rev-2926/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.J., J.J. i S.J. , svi iz P., K. br. …, zastupani po punomoćniku A.Z., odvjetniku u P., protiv tuženika Opće bolnice P., zastupanog po punomoćniku Đ.L., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 19. lipnja 1995. godine br. Gž-604/95-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 11. travnja 1995. godine br. P-997/94-14, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-2926/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravnu osnovu tih zahtjeva predstavlja odredba iz čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) kojom je određeno da u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-2926/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.J., J.J. i S.J. , svi iz P., K. br. …, zastupani po punomoćniku A.Z., odvjetniku u P., protiv tuženika Opće bolnice P., zastupanog po punomoćniku Đ.L., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 19. lipnja 1995. godine br. Gž-604/95-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 11. travnja 1995. godine br. P-997/94-14, u sjednici održanoj dana 29. rujna 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija se prihvaća te se preinačuju nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Puli od 19. lipnja 1995. godine br. Gž-604/95-2 i presuda Općinskog suda u Puli od 11. travnja 1995. godine br. P- 997/94-14 tako da se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik isplatiti tužitelju S.J. iznos od 100.000,00 kn te tužiteljicama J.J. i S.J. svakoj iznos od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose od 11. travnja 1995. godine do isplate i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 15.629,00 kn, a sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelji su odbijeni.
Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je potvrđena u odbijajućem dijelu, a dosuđujem dijelu i u odluci o parničnim troškovima je preinačena tako da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju S.J. iznos od 40.000,00 kn i tužiteljicama J.J. i S.J. svakoj po 30.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a ujedno je obvezan na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.794,00 kn. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i tužitelji obvežu na naknadu parničnih troškova.
U odgovoru na reviziju tužitelji predlažu da revizija bude odbijena kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je osnovana.
Predmet spora predstavljaju odštetni zahtjevi tužitelja za isplatu pravične novčane naknade na ime duševnih bolova zbog invaliditeta njihove supruge, odnosno majke, uzrokovanog štetnom radnjom za koju nesporno postoji odgovornost tuženika.
Pravnu osnovu tih zahtjeva predstavlja odredba iz čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.) kojom je određeno da u slučaju naročito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi njezinom bračnom drugu, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.
Dakle, temeljna pretpostavka za dosuđenje ovog oblika nematerijalne štete je postojanje "naročito teškog invaliditeta".
Suprotno ocjeni nižestupanjskih sudova po ocjeni ovoga suda ta pretpostavka u konkretnom slučaju nije ostvarena.
Naime, zbog amputacije lijeve potkoljenice J.J. supruge tužitelja S.J. i majke tužiteljica J. i S.J.1 kod iste postoji trajni invaliditet od 65%, a što nedvojbeno predstavlja teški invaliditet. Međutim, za postojanje naročito teškog invaliditeta za koji zakon priznaje pravo na naknadu štete određenom krugu posrednih oštećenika nije dovoljno postojanje svakog teškog invaliditeta, već se pretpostavlja naročito težak slučaj invaliditeta, dakle, takvog koji bi se redovito morao kretati u granicama potpunog invaliditeta, a što ovdje nije slučaj.
Proizlazi dakle da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu za utuženi oblik nematerijalne štete, pa je stoga uz prihvaćanje revizije, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP obje nižestupanjske presude valjalo preinačiti u pobijanom dosuđujućem dijelu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
Na temelju odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je o troškovima cijelog postupka.
U Zagrebu, 29. rujna 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.