Rev-460/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 460/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. N. iz Č., koga zastupaju punomoćnici Z. G. i T. F. – G., odvjetnici u Z. o. u. Z. G., T. F. - G. i H. M., odvjetnika u B., protiv tuženice C. o. d.d. Z., P. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 1987/05. od 26. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čazmi br. P- 9/02. od 14. lipnja 2005., u sjednici održanoj 25. rujna 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da na ime izgubljene zarade plati tužitelju iznos od 293.533,15 kn i to:

„I. Tuženik „C.“ o. d.d. Z., P. S., je dužna tužitelju N. T. iz Č., platiti na ime izgubljene zarade iznos od 293.533,15 kuna, i to:

- 1.639,16 kuna s kamatom od 20. lipnja 1998. godine,

- 2.488,28 kuna s kamatom od 20. srpnja 1998. godine,

- 6.414,21 kuna s kamatom od 20. kolovoza 1998. godine,

- 6.435,78 kuna s kamatom od 20. rujna 1998. godine,

- 6.517,38 kuna s kamatom od 20. listopada 1998. godine,

- 6.524,31 kuna s kamatom od 20. studenog 1998. godine,

- 6.614,20 kuna s kamatom od 20. prosinca 1998. godine,

- 6.528,21 kuna s kamatom od 20. siječnja 1999. godine,

- 6.610,98 kuna s kamatom od 20. veljače 1999. godine,

- 6.792,18 kuna s kamatom od 20. ožujka 1999. godine,

- 6.521,45 kuna s kamatom od 20. travnja 1999. godine,

- 6.569,06 kuna s kamatom od 20. svibnja 1999. godine,

- 4.628,61 kuna s kamatom od 20. lipnja 1999. godine,

- 5.942,04 kuna s kamatom od 20. srpnja 1999. godine,

- 5.940,69 kuna s kamatom od 20. kolovoza 1999. godine,

- 5.940,22 kuna s kamatom od 20. rujna 1999. godine,

- 5.951,23 kuna s kamatom od 20. listopada 1999. godine,

- 5.953,34 kuna s kamatom od 20. studenog 1999. godine,

- 5.957,79 kuna s kamatom od 20. prosinca 1999. godine,

- 5.963,11 kuna s kamatom od 20. siječnja 2000. godine,

- 5.973,60 kuna s kamatom od 20. veljače 2000. godine,

- 5.976,26 kuna s kamatom od 20. ožujka 2000. godine,

- 5.975,45 kuna s kamatom od 20. travnja 2000. godine,

- 5.971,08 kuna s kamatom od 20. svibnja 2000. godine,

- 5.964,33 kuna s kamatom od 20. lipnja 2000. godine,

- 5.952,91 kuna s kamatom od 20. srpnja 2000. godine,

- 5.943,11 kuna s kamatom od 20. kolovoza 2000. godine,

- 5.932,58 kuna s kamatom od 20. rujna 2000. godine,

- 5.920,24 kuna s kamatom od 20. listopada 2000. godine,

- 5.926,40 kuna s kamatom od 20. studenog 2000. godine,

- 5.934,66 kuna s kamatom od 20. prosinca 2000. godine,

- 5.942,48 kuna s kamatom od 20. siječnja 2001. godine,

- 5.962,27 kuna s kamatom od 20. veljače 2001. godine,

- 5.969,27 kuna s kamatom od 20. ožujka 2001. godine,

- 3.889,10 kuna s kamatom od 20. travnja 2001. godine,

- 1.924,23 kuna s kamatom od 20. svibnja 2001. godine,

- 1.860,72 kuna s kamatom od 20. lipnja 2001. godine,

- 1.871,50 kuna s kamatom od 20. srpnja 2001. godine,

- 1.837,05 kuna s kamatom od 20. kolovoza 2001. godine,

- 1.945,63 kuna s kamatom od 20. rujna 2001. godine,

- 1.928,09 kuna s kamatom od 20. listopada 2001. godine,

- 1.903,03 kuna s kamatom od 20. studenog 2001. godine,

- 1.899,27 kuna s kamatom od 20. prosinca 2001. godine,

- 1.884,12 kuna s kamatom od 20. siječnja 2002. godine,

- 1.934,85 kuna s kamatom od 20. veljače 2002. godine,

- 1.901,46 kuna s kamatom od 20. ožujka 2002. godine,

- 1.892,43 kuna s kamatom od 20. travnja 2002. godine,

- 1.890,71 kuna s kamatom od 20. svibnja 2002. godine,

- 1.886,11 kuna s kamatom od 20. lipnja 2002. godine,

- 1.171,51 kuna s kamatom od 20. srpnja 2002. godine,

- 1.890,46 kuna s kamatom od 20. kolovoza 2002. godine,

- 1.885,79 kuna s kamatom od 20. rujna 2002. godine,

- 1.876,78 kuna s kamatom od 20. listopada 2002. godine,

- 1.916,94 kuna s kamatom od 20. studenog 2002. godine,

- 1.899,75 kuna s kamatom od 20. prosinca 2002. godine,

- 1.902,59 kuna s kamatom od 20. siječnja 2003. godine,

- 1.931,60 kuna s kamatom od 20. veljače 2003. godine,

- 1.949,15 kuna s kamatom od 20. ožujka 2003. godine,

- 1.196,51 kuna s kamatom od 20. travnja 2003. godine,

- 1.934,55 kuna s kamatom od 20. svibnja 2003. godine,

- 1.929,22 kuna s kamatom od 20. lipnja 2003. godine,

- 1.919,61 kuna s kamatom od 20. srpnja 2003. godine,

- 1.927,96 kuna s kamatom od 20. kolovoza 2003. godine,

- 1.906,58 kuna s kamatom od 20. rujna 2003. godine,

- 1.935,59 kuna s kamatom od 20. listopada 2003. godine,

- 1.941,37 kuna s kamatom od 20. studenog 2003. godine,

- 1.957,01 kuna s kamatom od 20. prosinca 2003. godine,

- 1.954,90 kuna s kamatom od 20. siječnja 2004. godine,

- 1.960,87 kuna s kamatom od 20. veljače 2004. godine,

- 1.944,77 kuna s kamatom od 20. ožujka 2004. godine,

- 1.890,61 kuna s kamatom od 20. travnja 2004. godine,

- 1.925,93 kuna s kamatom od 20. svibnja 2004. godine,

- 1.890,95 kuna s kamatom od 20. lipnja 2004. godine,

- 1.883,04 kuna s kamatom od 20. srpnja 2004. godine,

- 1.893,46 kuna s kamatom od 20. kolovoza 2004. godine,

- 1.889,65 kuna s kamatom od 20. rujna 2004. godine,

- 1.929,57 kuna s kamatom od 20. listopada 2004. godine,

- 1.914,90 kuna s kamatom od 20. studenog 2004. godine,

- 1.943,12 kuna s kamatom od 20. prosinca 2004. godine,

- 1.961,12 kuna s kamatom od 20. siječnja 2005. godine,

- 1.930,40 kuna s kamatom od 20. veljače 2005. godine,

- 1.919,27 kuna s kamatom od 20. ožujka 2005. godine,

- 1.902,45 kuna s kamatom od 20. travnja 2005. godine,

po stopi od 18% godišnje na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, na svaki pojedinačni mjesečni iznos po stopi od 15% godišnje, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

Naloženo je tuženici da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu od 57.173,40 kn u roku od 15 dana.

Dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži da se naloži tuženici da mu plati na ime izgubljene zarade još i iznos od 97.418,96 kn odbijen je kao neosnovan. Tuženici je naloženo da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 57.173,40 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjska presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.

Revizija tuženice nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 4. svibnja 1998. u V. K. M. G. u vožnji teretnim vozilom s priključnim vozilom – prikolicom od B. prema Č. propustio protivno čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prilagoditi brzinu i način vožnje po mokrom i kliskom kolniku, pa je u desnom zavoju došlo do zanošenja priključnog vozila i prelaska na lijevu stranu ceste u kojem trenutku je iz suprotnog pravca, pravilno se krećući svojom desnom stranom, naišlo teretno vozilo marke "…" kojim je upravljao tužitelj te je došlo do sudara u kojem je tužitelj teško tjelesno ozlijeđen.

Utvrđeno je da je tuženica odgovorna za naknadu štete tužitelju čemu tuženica niti ne prigovara u ovom revizijskom stadiju postupka.

Tužitelju je u ranijoj parnici dosuđena naknada nematerijalne štete, naknada štete za tuđu pomoć i njegu i dio naknade štete zbog izgubljene zarade.

Sudovi su dosudili tužitelju na teret tuženice na ime izgubljene zarade ukupno iznos od 293.533,15 kn s tim da se iznos od 115.127,88 kn odnosi na zaradu izgubljenu po osnovu radnog odnosa (razlika plaće i naknade za bolovanje) u periodu od 4. svibnja 1998. do 15. ožujka 2001., iznos od 19.435,27 kn od zarade koju bi ostvario igranjem u odbojkaškom klubu I. Č. od povređivanja do mjeseca travnja 1999. i iznos od 158.970,00 kn od zarade koju je ostvario dopunskim radom u slobodno vrijeme obavljanjem keramičkih poslova.

Dosuđenu izgubljenu zaradu po osnovu radnog odnosa revident ne pobija u ovom revizijskom stadiju postupka, osim što ističe da je dio plaće tužitelju isplaćivan bez ikakvog knjiženja.

Prema odredbi čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – dalje: ZOO) tko drugome nanese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi im troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Oštećenik ima pravo na naknadu štete zbog gubitka zarade bez obzira na to bili je ostvario u radnom odnosu ili izvan njega.

Utvrđeno je da je tužitelj prije nastanka prometne nezgode ostvario i dopunsku zaradu radom u slobodno vrijeme, neradne dane i danom vikenda na keramičarskim poslovima, kao i u radne dane nakon prestanka redovnog rada u U. d.o.o.

Prema odredbi čl. 195. ZOO, proizlazi da zarada izgubljena zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja i bolovanja nije propisom ograničena samo na određenu vrstu zarade niti da bilo koji drugi poseban propis ograničava oštećenika u pravu na naknadu štete zbog gubitka bilo koje zarade koju je oštećenik ranije ostvarivao, a koju zbog narušenja zdravlja nije više mogao ostvarivati.

Svaka zarada koju je tužitelj ostvarivao ili je mogao ostvariti, a zbog prometne nezgode nije ostvarivao predmet je gubitka u njegovoj imovini, odnosno pravna je osnova za naknadu štete u smislu odredbe čl. 195. st. 1. ZOO.

Zbog toga protivni revizijski navodi nisu osnovani.

Tuženik se u svoje slobodno vrijeme bavio igranjem odbojke u odbojkaškom klubu I. Č. i za to igranje prema utvrđenju sudova kao član prve postave ekipe primao je mjesečno naknadu prema utvrđenju sudova u iznosu od 500 DEM i da bi igrao odbojku i nakon povređivanja do travnja 1999., čime bi ostvario naknadu u navedenom iznosu.

Tužitelj je pored redovitog rada u radnom odnosu i igranje odbojke mjesečno obavljao i keramičarske poslove mjesečno do 100 radnih sati i time ostvario zaradu u iznosu od 500 DEM mjesečno što je dokazano saslušanjem keramičarskog obrtnika. To mu je omogućavalo njegovo radno mjesto u U. d.o.o., te pogodno radno vrijeme u tom poduzeću tako da je ponekad radio od jutra do mraka, te onda imao i po dva slobodna radna dana kada je mogao ostvarivati zaradu dopunskim radom.

Prema odredbi čl. 186. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Na naknadu izgubljene zarade koja je po svojoj prirodi pretpostavlja novčanu materijalnu štetu kamate teku od dana nastanka štete kada se šteta smatra dospjelom, tj. kada su dospjeli pojedini iznosi zarade.

Prema tome, u smislu te odredbe sudovi su pravilno dosudili tužitelju kamatu na dosuđene iznose naknade štete na ime izgubljene zarade pa protivni revizijski navodi nisu osnovani.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 25. rujna 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.