Pr-6/2025-10 · Općinski sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-6/2025-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Trg Svetog Trojstva 3, OIB: 78808975734, Odjel za fiziku, Osijek, Trg Ljudevita Gaja 6, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Matijević, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Odjel za fiziku, isplatiti tužitelju TI bruto iznos od 987,56 eur (devetsto osamdeset sedam eura i pedeset šest centi) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini bruto iznos, umanjen za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu i to od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena i to:

- na iznos od 101,68 eur od 16. svibnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. lipnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. srpnja 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. kolovoza 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. rujna 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. listopada 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. studenog 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. prosinca 2014., pa do isplate,

- na iznos od 101,68 eur od 16. siječnja 2015., pa do isplate,

- na iznos od 72,18 eur od 16. veljače 2015., pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 843,70 eur (osamsto četrdeset tri eura i sedamdeset centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, u tužbi podnesenoj po Nezavisnom sindikatu znanosti i visokog obrazovanja, kao punomoćniku, 13. svibnja 2019., naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu predavača, na temelju Ugovora o radu od 30. lipnja 2011. Člancima 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010. - u daljnjem tekstu: KU), zaključenog između Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada RH) i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: NSZVO) 22. listopada 2010. propisano je pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno onima koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Odredbom čl.

4. st.

1. KU isti je sklopljen na razdoblje od 4 godine od dana potpisivanja. Vlada RH je 27. prosinca 2013. Odlukom (NN 159/2013) jednostrano otkazala navedeni KU otkaznim rokom od tri mjeseca pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl.

4. st.

6. KU. Nakon isteka otkaznog roka od tri mjeseca, odnosno od 28. ožujka 2014. radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz KU, pa tako niti dodaci za posebne uvjete rada. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja je ustao tužbom protiv Odluke Vlade RH o otkazivanju KU ističući da se radi o nezakonitom i nedopuštenom otkazivanju Ugovora. Općinski radni sud u Zagrebu donio je presudu Pr-8589/2014 od 29. siječnja 2018. kojom je nepravomoćno utvrđeno nezakonito otkazivanje KU. Županijski sud u Zagrebu je presudom broj Gž R-700/18-6 od 4. prosinca 2018. potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, te je tako pravomoćno utvrđena nezakonitost jednostranog otkazivanja KU.

Radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja su tako stekli pravo potraživanja materijalnih prava iz KU u razdoblju u kojem bi KU važio da Vlada RH nije nezakonito otkazala KU. Po redovnom tijeku stvari KU bi važio do 22. listopada 2014., te još dodatno tri mjeseca sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima na temelju čl. 199. st.

1. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17- u daljnjem tekstu: ZR). Iz navedenog razloga radnici na koje se primjenjuje KU stekli su pravo potraživanja materijalnih prava u razdoblju od 28. ožujka 2014. do 22. siječnja 2015. Člankom 58. KU propisan je način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti, pa je s tim u vezi tuženik 13. veljače 2014. izradio Procjenu opasnosti (rizika) na radnim mjestima i Popis radnih mjesta s podacima koja radna mjesta su radna mjesta s posebnim uvjetima rada. Tužiteljevo radno mjesto predavača označeno je kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, te tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama.

Visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) u iznosu od 5.108,84 kn. Tužitelj je kroz cijelo utuženo razdoblje redovito radio s izvorima opasnosti, odnosno bio je stalno i redovito izložen izvorima opasnosti (više od 50 % radnog vremena provedenog na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženosti izvorima opasnosti), pa na temelju čl.

57. KU ima pravo na dodatak od 15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama, odnosno 766,33 kn mjesečno za razdoblje od 1. travnja 2014. do 22. siječnja 2015., odnosno ukupno tada 7.440,82 kn bruto. Kako tuženik tužitelju nije isplatio pripadajuće iznose dodatka na plaću s osnova rada u posebnim uvjetima, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 7.440,82 kn bruto s pripadajućim kamatama i troškovima postupka, a u podnesku od 17. lipnja 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev, te isti iskazao u eurima, te je potraživao iznos kako je navedeno pod I. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Najprije je istaknuo kako ne postoji konačna odluka nadležnog tijela o nezakonitosti otkaza predmetnog KU, pa stoga tužitelj nema osnove zahtijevati isplatu dodataka na plaću za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada nakon 27. ožujka 2014. Na temelju čl.

55. st.

2. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012 - u daljnjem tekstu TKU) ugovoreno je da će se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. U razdoblju od otkazivanja KU, pa do stupanja na snagu trenutnog važećeg kolektivnog ugovora na zaposlenike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, primjenjivao se TKU i Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Kako nije bilo kolektivnog ugovora za područje znanosti i visokog obrazovanja u razdoblju od 27. ožujka 2014. do 27. prosinca 2018., a u tom razdoblju nisu regulirana niti radna mjesta niti visina dodataka na plaću, pa tuženik tužitelju nije dužan isplatiti predmetnu naknadu za utuženo razdoblje. Nadalje, odredom čl.

54. KU pravo na dodatak na plaću u visini 7 % -15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama pripada zaposlenicima za koje se na temelju Procjene opasnosti iz čl.

58. st.

1. i Popisa radnih mjesta iz čl.

58. st.

3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, te da su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. Iz dokumentacije priložene uz tužbu nije razvidno koje je poslove tužitelj obavljao tijekom utuženog razdoblja, je li u međuvremenu došlo do promjene u opisu poslova koji su obuhvaćeni njegovim radnim mjestom, a na kojima je tužitelj radio tijekom utuženog razdoblja, je li tužitelj radio s izvorima opasnosti ili je istima izravno ili neizravno bio izložen, te radi li se uopće o izvorima opasnosti iz čl.

55. KU. Nakon što se utvrdi ima li tužitelj uopće upravo na dodatak na plaću za radno mjesto s posebnim uvjetima rada, potrebno je utvrditi i koliki postotak radnog vremena je tužitelj radio ili bio izložen takvim opasnostima. Nije dokazana niti obveza iz čl.

59. KU, a to je da je poslodavac dužan prije zasnivanja radnog odnosa s zaposlenikom koji radi u posebnim uvjetima rada, izložen izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, uputiti ga na zdravstveni pregled radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada na način kako je to utvrđeno Zakonom o zaštiti na radu. Slijedom navedenog tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj GŽ R-6/2021-2 od 17. travnja 2023. ukinuta je presuda ovog suda broj Pr-212/2019-17 od 4. studenog 2020. kojom je usvojen tužbeni zahtjev, a tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 7.440,82 kn s zateznim kamatama i troškovima postupka, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

4. Rješenjem ovog suda broj Pr-40/2023-8 na prijedlog tužitelja i uz suglasnost tuženika određen je prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu broj Pr-16194/2021. Ovo iz razloga što je tijekom ovog postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Rev-2670/2019-2 od 29. svibnja 2021. ukinuo presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 8589/2014-47 od 29. siječnja 2018. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-700/2018 od 4. prosinca 2018. kojima je pravomoćno utvrđena nezakonitost otkazivanja KU, a u ponovljenom postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr- 16194/2021 još nije bila donesena pravomoćna odluka.

5. Rješenjem ovog suda broj Pr-40/2023-11 od 11. prosinca 2024. postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen, budući da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16194/2021-90 od 23. travnja 2024. utvrđeno da je Odluka Vlade RH o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. objavljena 30. prosinca 2013. u Narodnim novinama broj: 159/2013., nezakonita i nedopuštena, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, te je utvrđeno da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine‟ broj: 142/2010.) bio na snazi do 22. listopada 2014. Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu postala pravomoćna 15. listopada 2024., kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024-2 (presude se nalaze u eSpisu kao privitak podnesku tužitelja od 10. prosinca 2024. u predmetu broj Pr-40/2023). Na taj način je nedvojbeno utvrđeno da je KU („Narodne novine‟ broj: 142/2010.) bio na snazi i u utuženom razdoblju od travnja 2014. do listopada 2014., a na temelju čl. 199. st. 1. ZR-a isti se primjenjivao do 22. siječnja 2015., odnosno još dodatna tri mjeseca nakon prestanka važenja KU. Naime čl. 199. st. 1. ZR-a propisano je da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Dakle, kako je KU istekao 22. listopada 2014. uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjenjivao se do 22. siječnja 2015., odnosno kroz cijelo utuženo razdoblje.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. lipnja 2011. (stranica 4-6 spisa); presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/18-6 od 4. prosinca 2018. (stranica 7-9 spisa); Reviziju procjene opasnosti za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Rektorat, Odjel za fiziku, Zavoda za unapređivanje sigurnosti d.d. (stranica 9 spisa); Popis poslova s posebnim uvjetima rada (stranica 10 spisa); saslušan je tužitelj kao stranka u ovom postupku (stranica 24-25, 122-123 spisa); provedeno je vještačenje po vještaku za zaštitu na radu Goranu Ivkoviću (stranica 35-57, 61-62,115-116 spisa).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu predavača u Odjelu za fiziku na temelju Ugovora o radu od 30. lipnja 2021., koji se nalazi na stranici 4-6 spisa. Među strankama je bilo sporno je li KU za znanost i visoko obrazovanje („Narodne novine‟ broj: 142/2010.) bio na snazi u utuženom razdoblju s obzirom na Odluku Vlade o otkazivanju istog, no ovaj prigovor tuženika je otklonjen budući da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16194/2021-90 od 23. travnja 2024. pravomoćno utvrđeno da je Odluka Vlade RH nezakonita i nedopuštena i da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. Nadalje je među strankama bilo sporno koje poslove je tužitelj obavljao tijekom utuženog razdoblja, te je li bio izravno ili neizravno izložen izvorima opasnosti, odnosno je li tužitelj bio izložen ili radio s izvorima opasnosti više od 50 % svog radnog vremena kako bi mu pripadala naknada za posebne uvjete rada u visini od 15 % osnovice za izračun plaća u javnim službama.

8. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika, kao poslodavca, i tužitelja, kao radnika, 30. lipnja 2011. i to za radno mjesto predavača u Zavodu za eksperimentalnu i teorijsku fiziku na Odjelu za fiziku u sustavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera počevši od 1. srpnja 2011. Ova činjenica među strankama nije niti sporna.

9. Uvidom u Reviziju procjene opasnosti za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Rektorat, Odjel za fiziku, Zavoda za unapređivanje sigurnosti d.d., te Popis poslova s posebnim uvjetima rada, utvrđeno je da je radno mjesto predavača u Odjelu za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku radno mjesto s posebnim uvjetima rada.

10. Tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku na ročištu 21. studenog 2019. iskazao je da je zaposlen kod tuženika od 2005. godine, u početku kao asistent, a od 30. svibnja 2011. na radnom mjestu predavača na Odjelu za fiziku. Njegov rad se sastoji od predavanja i istraživanja, a koje vrijeme provodi u predavaonici i laboratoriju, kao i rad na terenu. Nastavna norma mu je 460 ili 640 sati, što nije bio siguran, a sve ostalo vrijeme provodi u laboratoriju i istraživanju. U laboratoriju je minimalno 450 sati, a isto toliko sati radi i u istraživanju.

Prilikom rada u laboratoriju sa studentima, a i prilikom istraživanja radi s kemikalijama koje su štetne i opasne, nagrizajuće, radioaktivne kao što su alkoholi, natrij hidroksid i živa. Isto tako izložen je i radioaktivnim izvorima opasnosti i to izvor ionizirajućeg zračenja. Prilikom rada u laboratoriju koristi zaštitnu opremu i rukavice, mantil, zaštitne naočale i maske s filterima prema potrebi. U laboratoriju nemaju nikakav uređaj za povlačenje štetnih para. Cijelo radno vrijeme od 8 sati kod sebe ima dozimetar, uređaj kojim se prati njegova izloženost radioaktivnim zračenjima.

Laboratorijske vježbe se obavljaju od kraja veljače do početka lipnja, i od listopada do kraja siječnja. Za vrijeme rada u laboratoriju nije cijelo vrijeme izložen štetnom utjecaju kemikalija, a na razini godine izložen je 130 sati u radu sa studentima, a izvan vježbi ta izloženost je oko 80 sati. Dopunski saslušan na ročištu 20. svibnja 2025. tužitelj je izjavio da u akademskoj godini može imati 360-540 sati rada koje provodi u nastavi i u laboratoriju. Nastava se održava u sklopu kombinirane učionice koja je u jednom dijelu predviđena za nastavu, a u drugom dijelu je laboratorij, a ti prostori nisu fizički razdvojeni.

Provodi i istraživanja u sklopu laboratorija niske radioaktivnosti, pa je sveukupan njegov rad oko 1620 sati godišnje u akademskoj godini. Samo u laboratoriju sa studentima provodi 450 sati koji mogu biti za 10 % viši ili manji od tog broja, i to i kad je nastava i kad su laboratorijske vježbe. Svo to vrijeme je izložen izvorima opasnosti, no to ne znači da je i ozračen, budući da provode dobre mjere zaštite, a dozimetar nosi sa sobom ako bi došlo do prekomjernog zračenja, kada bi morao prestati s poslom. Dozimetar se svaki mjesec šalje na analizu, te se dostavljaju podaci koliko je u tom mjesecu bio ozračen.

Ne može reći točno koliko vremena provodi na radu u laboratoriju niske radioaktivnosti s obzirom da ovisno o potrebama posla nekad dio vremena provodi na terenu, a dio vremena u laboratoriju. Izjavio je da je u jednoj akademskoj godini otprilike pola svog radnog vremena izložen izvorima opasnosti. Unazad pet godina ili više prima dodatak za posebne uvjete rada, a u utuženom razdoblju dodatak nije primao. Kada je u prostoru laboratorija isti mogu koristiti i drugi kolega ili kolegica, pa je u tim situacijama ponovno izložen opasnostima. Osim izvora ionizirajućeg zračenja radi i s kemikalijama živom i etanolom.

Samo on i kolega laborant nose dozimetre, te obavljaju pokuse koji mogu biti izvori ionizirajućeg zračenja, pa ukoliko netko od drugih profesora želi provesti takav pokus to obavlja tužitelj i kolega laborant, dok drugi ne smiju raditi u tim uvjetima. Njegova paušalna procjena je bila da je u radu sa studentima u laboratoriju direktno izložen izvorima opasnosti 130 sati, kao što je i procjena od 80 sati koje provodi izvan nastave u laboratoriju niske radioaktivnosti također njegova osobna procjena, kada je to izjavio u svom iskazu od 21. studenog 2019.

Ostatak do polovice radnog vremena izložen je potencijalnim izvorima opasnosti i njihovom štetnom djelovanju. Izvori opasnosti su propisno spremljeni dok se s njima ne rukuje. Točan je navod da u pet godina prije izvješća od 28. prosinca 2015. (stranica 40 spisa) nije primio nikakvu dozu zračenja. Naime, prema Zakonu ako ste u jednoj godini izloženi zračenju od 50 mikrosiverta naredne tri godine ne smije raditi u uvjetima u kojima je izložen zračenju.

11. Vještak za zaštitu na radu Goran Ivković u svom nalazu i mišljenju naveo je da je tužiteljevo radno mjesto predavača u Odjelu za fiziku radno mjesto koje je Procjenom opasnosti tuženika označeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Tuženik nije sačinio Popis zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, a tužitelj je obavljao poslove s posebnim uvjetima rada tijekom pretežnog dijela punog radnog vremena pri čemu je radio s izvorima opasnosti, odnosno stalno je bio izložen štetnostima zračenja i redovito izložen kemijskim štetnostima tijekom pretežnog dijela punog radnog vremena.

Tuženik nije vodio evidenciju radnika koji su kod njega zaposleni, a koja treba sadržavati podatke o vremenu izloženosti štetnostima i zračenjima. Očitujući se na prigovore tuženika vještak je naveo da su predavač i laborant prijavljeni na osobnu dozimetriju kada se očekuje izlaganje navedenih radnika prema procjeni na 300 μSv maksimalnih doza godišnje, što predstavlja dugotrajan boravak u neposrednoj blizini izvora. Naime, laborant ili predavač prenose radioaktivne izvore iz jedne sobe u drugu i taj prijenos jest radnja najvećeg rizika.

Nadalje, oni postavljaju izvore u "radni položaj" u sklopu laboratorijskih vježbi, pri čemu se manipulira zatvorenim radioaktivnim izvorom, što predstavlja rizičnu radnju. Iz dokumentacije je vidljivo da je tužitelj izložen radioaktivnim izvorima na temelju čega je vještak i zaključio da je stalno izložen štetnostima zračenja, a za izloženost zračenjima bitna je efektivna i ekvivalentna doza zračenja, a ne vrijeme provedeno u laboratoriju. Nadalje, kako tuženik nije ispitivao kemijske čimbenike u radnom okolišu izloženosti radnika koncentraciji kemikalija, sam tuženik je procjenom utvrdio da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada u tijeku pretežnog dijela punog radnog vremena.

Saslušan na ročištu 7. svibnja 2025. vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja. Nadalje je naveo da je tužitelj od 2000. do kraja 2015. bio izložen ukupno 280 mikrosiverta zračenja, a nije mogao izračunati prosječnu dozu zračenja po godinama budući da ne znači da je tužitelj u svakoj godini bio izložen zračenju ravnomjerno, odnosno jednako. Tako je primjerice u svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti radnika (stranica 40 spisa) navedeno da je u 2014. godini za tužitelja dozimetrija iznosila 280 μSv što znači da osoba ne mora biti izložena zračenju dugi niz godina, a onda u jednom trenutku može primiti visoku dozu zračenja.

Ponovno je istaknuo da je sam poslodavac procijenio da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, te nije od posebnog značenja je li i koliku količinu zračenja tužitelj primio. Izjavio da ne može dati podatak i izvršiti vještačenje na način da stavi u korelaciju navode tužitelja o vremenu u kojem je bio izložen zračenju, a posebice što poslodavac nije vodio evidenciju o vremenu izloženosti štetnosti i zračenjima što je bio u obvezi. Nije mogao izračunati niti postotak u odnosu na fond radnih sati prema iskazu tužitelja iz 2019., jer se u to ne bi upuštao i davao takve ocjene.

12. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan, a time i istinit, budući da je tužitelj logično i objektivno opisivao koje poslove i na koji način obavlja na svom radnom mjestu. Isto tako sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio kao vjerodostojan, budući je sačinjen stručno i objektivno, te se temelji na dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a vještak je dao objektivna i logična obrazloženja na primjedbe tuženika.

13. Ocjenom svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno i u njihovoj uzajamnoj sprezi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Naime, nedvojbeno je utvrđeno, a i među strankama je nesporno da je tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015. radio na radnom mjestu predavača kod tuženika. Radno mjesto predavača je Procjenom opasnosti i Popisom poslova s posebnim uvjetima rada (stranica 9-10 spisa) utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, pa tužitelju na temelju čl.

54. KU pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, citiranim člankom Kolektivnog ugovora propisano je da zaposlenicima za koje se ne temelju Procjene opasnosti iz čl.

58. st.

1. ovog Ugovora i Popisa radnih mjesta iz čl.

58. st.

3. ovog Ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini 7 %-15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama. Kako je čl.

57. st.

1. propisana visina dodatka od 7 % do 15 %, te u kojim slučajevima zaposlenici imaju pravo na pojedinu visinu dodatka, a tužitelj je potraživao dodatak od 15 % za koji je propisano da zaposlenici na njega imaju pravo ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50 % radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi su izvorima opasnosti, provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu kako bi se utvrdila sporna činjenica koji postotak radnog vremena tužitelj provodi u radu s izvorima opasnosti, odnosno koji je izložen izvorima opasnosti.

Vještak je utvrdio da tuženik nije vodio evidenciju radnika koji su kod njega zaposleni, a koja treba sadržavati podatke o vremenu izloženosti štetnostima i zračenjima, no vještak je procijenio da je tužitelj obavljao poslove s posebnim uvjetima rada tijekom pretežnog dijela punog radnog vremena, pri čemu je radio s izvorima opasnosti, odnosno stalno je bio izložen štetnostima zračenja i redovito izložen kemijskim štetnostima tijekom pretežnog dijela punog radnog vremena. Ovo iz razloga što je tužitelj tijekom cijelog radnog vremena imao dozimetar koji je mjerio izloženost zračenju, a kako tuženik nije ispitivao kemijske čimbenike u radnom okolišu izloženosti radnika koncentraciji kemikalija, sam tuženik je procjenom utvrdio da tužitelj obavlja poslove s posebnim uvjetima rada u tijeku pretežnog dijela punog radnog vremena.

Kako tuženik nije vodio evidenciju o vremenu izloženosti radnika štetnostima i zračenjima, te vještak nije mogao utvrditi u kojem postotku je tužitelj bio izložen štetnostima i zračenjima, saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo da u akademskoj godini može imati 360 do 450 sati koji provodi u nastavi i laboratoriju, koji se održavaju u istoj učionici, a prostori nisu fizički razdvojeni. Osim navedenog tužitelj provodi istraživanja u sklopu laboratorija niske radioaktivnosti, pa je sveukupan njegov rad oko 1620 sati godišnje u akademskoj godini.

Samo u laboratoriju sa studentima provodi oko 450 sati i to i kad je nastava i kad su laboratorijske vježbe. Svo to vrijeme izložen je izvorima opasnosti, a kroz cijelo osmosatno radno vrijeme tužitelj sa sobom nosi dozimetar što navodi na zaključak da je cijelo radno vrijeme izložen izvoru opasnosti zračenja. Ovdje valja istaknuti da nije od utjecaja koliku količinu ozračenosti je tužitelj primio jer naknada nije ugovorena na način da osoba mora biti dovedena u opasnost, već da je izložena potencijalnoj opasnosti bilo izravno ili neizravno, na temelju čl.

56. KU. Tako tužitelj osim što radi sa studentima, na nastavi i u laboratoriju, radi i na istraživanju u laboratoriju niske radioaktivnosti, a obavlja i pokuse za druge kolege kada je to potrebno budući da samo on i kolega laborant mogu obavljati pokuse u kojima postoji opasnost od zračenja. Nadalje, osim izvora ionizirajućeg zračenja tužitelj radi i s kemikalijama, i to živom i etanolom. Paušalna procjena tužitelja je da je u radu sa studentima u laboratoriju direktno izložen izvorima opasnosti 130 sati, a 80 sati izvan nastave u laboratoriju niske radioaktivnosti, dok je ostatak radnog vremena do polovice radnog vremena izložen potencijalnim izvorima opasnosti i njihovom štetnom djelovanju.

Iz svega navedenog sud zaključuje da je tužitelj više od 50 % radnog vremena izložen izravnim ili neizravnim izvorima opasnosti s obzirom da obavlja poslove u laboratoriju i u nastavi koji se odvijaju u istom kabinetu, te da provodi istraživanja u laboratoriju niske radioaktivnosti u tijeku svog radnog vremena, a tome u prilog govori i činjenica da tijekom cijelog radnog vremena tužitelj sa sobom nosi dozimetar koji mjeri razinu zračenja, a što slijedi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Na ovaj način, a s obzirom da tužitelj nije vodio evidenciju radnika o vremenu izloženosti štetnostima i zračenjima, sud je utvrdio da je tužitelj više od 50 % radnog vremena proveo na radu s izvorima opasnosti, odnosno bio izložen izvorima opasnosti u utuženom razdoblju od travnja 2014. do siječnja 2015. zbog čega mu pripada pravo na dodatak od 15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama, a na temelju čl.

54. do 58. KU. Ovdje valja posebno istaknuti da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu predavača na kojem radi i danas, te da mu tuženik unazad pet godina ili više isplaćuje dodatak za posebne uvjete rada koji mu u utuženom razdoblju nije isplaćivao, pa i ova činjenica upućuje na zaključak da tužitelju pripada zatražena naknada za posebne uvjete rada, budući da radi na istom radnom mjestu i iste poslove za koje sada prima naknadu. Budući da nije bila sporna visina potraživanja, sud je slijedom navedenog tužitelju dosudio zatraženi iznos od 987,56 eur na ime dodatka za posebne uvjete rada u mjesečnim iznosima kako je navedeno pod točkom I. izreke, a za razdoblje od travnja 2014. do siječnja 2015., koji mu pripadaju na temelju citiranih odredi KU.

15. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak, sadržanih u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom. Svakomjesečni iznos naknade dospijeva na isplatu 15-og u mjesecu za prošli mjesec budući da je ova naknada trebala biti isplaćena zajedno s plaćom koju je poslodavca radniku dužan isplatiti do 15-og u mjesecu na temelju čl. 92. st. 3. ZR-a.

16. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 151. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom u pogledu glavnog potraživanja i zatezne kamate, pa mu je tuženik dužan naknaditi trošak postupka, a sam nema pravo na naknadu istog. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat mu je trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku na ročištima 21. studenog 2019., 7. svibnja 2025. i 20. svibnja 2025. u iznosima od po 187,50 eur, a za ročište 16. rujna 2019., 10. srpnja 2024. i 19. ožujka 2025. iznosi od po 93,75 eur, na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife, budući da se na navedenim ročištima nisu izvodili dokazi, a ročišta su odgođena prije početka raspravljanja, što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 843,70 eur, koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i Tarifi.

17. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava tužbe budući da je tužbu sastavio pravnik Nezavisnog sindikata znanosti i obrazovanja, a ne punomoćnik tužitelja, isto tako nije dosuđen trošak podneska od 18. lipnja 2019. jer se u spisu ne nalazi podnesak od tog datuma, kao niti trošak podneska naznačenog u troškovniku "podnesak ob", budući da nije jasno na što se ovaj trošak odnosi. Tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu 18. veljače 2025. jer je to ročište odgođeno telefonskim putem zbog spriječenosti uređujuće sudske savjetnice, pa na ročište punomoćnik tužitelja nije niti pristupio.

18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 2. srpnja 2025.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu u Osijeku, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika