Gž-892/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-892/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. C., odvjetniku u Z., protiv tužene C. B. d.d. Z., OIB: ..., radi isplate stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2751/06-74 od 1. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2018.,

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda i rješenje.

II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tužitelju.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku C. B. d.d. Z., OIB: ... isplatiti tužitelju Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ... iznos od 51.582,31 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od 28. veljače 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. pa do isplate po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. B. d.d. Z., OIB: ... naknaditi tužitelju Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ... parnični trošak ovog postupka u iznosu od 91.593,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu od presuđenja pa do isplate po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Ujedno je donio i rješenje koje glasi:

"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ..., na trpljenje i to:

- zabranu naplate iznosa od 1.000.000,00 kuna iz zadužnice solemnizirane od strane javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-7101/05, i nenovčane tražbine na činjenje i to povrat:

- bianco zadužnice ispunjene na iznos od 1.000.000,00 kuna s ispunjenom oznakom vjerovnika C. B. d.d. Z., OIB: ... koju je izdao dužnik Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ..., solemnizirane po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-7101/05,

prema protivniku osiguranja C. B. d.d. Z., OIB: ...

određuje se privremena mjera

1. nalaže se S. G.-S. B. d.d. da protivniku osiguranja ili bilo kojoj drugoj osobi po nalogu protivnika osiguranja uskrati daljnju naplatu slijedeće:

- bianco zadužnice ispunjene na iznos od 1.000.000,00 kuna s ispunjenom oznakom vjerovnika C. B. d.d. Z., OIB: ..., koju je izdao dužnik Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ..., solemnizirane po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-7101/05,

2. nalaže se S. G.-S. B. d.d. da protivniku osiguranja ili bilo kojoj drugoj osobi po nalogu protivnika osiguranja uskrati daljnji prijenos novčanih sredstava sa svih računa predlagatelja osiguranja temeljem:

- bianco zadužnice ispunjene na iznos od 1.000.000,00 kuna s ispunjenom oznakom vjerovnika C. B. d.d. Z., OIB: ..., koju je izdao dužnik Z. B. iz Z., vl. ugostiteljskog obrta P. OIB: ..., solemnizirane po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-7101/05.

II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka P- 2751/2006 koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru, odnosno do drugačije odluke suda.

III. Žalba protiv rješenja ne odgađa njihovu provedbu."

Žali se tužena i pobija prvostupanjsku presudu i rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sve sa prijedlogom da se prihvate žalbeni navodi i da se postupi u skladu sa istima.

Odgovor na žalbu je podnesen. Pobija se žalba tužene te se predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog postupka je isplata pogrešno obračunate zatezne kamate po Ugovoru o kreditu od 7. rujna 2001.

Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu u iznosu od 120.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

- da je tužitelj kasnio u otplatama ugovorenih mjesečnih rata,

- da je tužena na ime otplate kredita zbog neplaćanja mjesečnih rata aktivirala bianco zadužnicu,

- da prema vještvu vještaka za financije J. K. obračun kamata do 20. srpnja 2004. izvršen je komfornom metodom obračuna, a nakon toga sukladno Zakonu o kamatama ("Narodne novine", broj 94/04),

- da prema mišljenju vještaka za financije N. R. tužena je obračunavala kamatu na kamatu što nije u skladu s citiranim Zakonom o kamatama tako da se radi o pretplati od 51.582,31 EUR,

- da prema vještvu vještaka za financije S. H. tužena redovnu kamatu obračunava primjenom komforne metode jer je kredit dospio sa danom 29. veljače 2004. tako da dugovanje iznosi na dan 15. svibnja 2007. 5.007,55 EUR, a na dan vještva – 30. lipnja 2016. – dugovanje s naslova duga i kamate iznosi 10.583,51 EUR,

- da prema suočenju vještaka R. i H. (suglasnošću stranaka suočenje vještaka R. i H.) nema razlike u obračunskom dijelu vještva nego je razlika u metodologiji primjene propisa o visini zatezne kamate.

Na temelju utvrđenog činjenog stanja sud prvog stupnja zaključuje uz primjenu sudske prakse (kao u odluci VSRH Rev-911/09 i odluci Ustavnog suda broj U-III-380/2001) da je vještvo vještaka R. u skladu sa zakonskim propisima i ustaljenom sudskom praksom te prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja usklađenog prema vještvu u podnesku od 12. prosinca 2017.

Sa zaključkom suda prvog stupnja suglasan je žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužene i to iz sljedećeg razloga:

Žalbeni navodi tužene glede preinake tužbenog zahtjeva i primjene odredbe članka 273. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) te potrebe nesuglasnosti tuženika kod objektivne preinake nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

Prema odredbi članka 273. ZPP-a ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u tijeku parničnog postupka za postupanje je nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku. Međutim, podnesak od 9. listopada 2006. po svom sadržaju predstavlja tužbu s obzirom da se traži istom povrat oduzetog novčanog iznosa prema zadužnici, s tim da je istom predviđeno financijsko vještačenje radi pravilnog uređenja tužbenog zahtjeva.

Što je tužitelj učinio podneskom od 19. veljače 2016. i podneskom od 12. prosinca 2017.

Prema odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Preinaka tužbe postoji kada se generički određeni tužbeni zahtjev osniva na bitno drugačijem činjeničnom stanju, drugom historijskom zbivanju, drugačijom kompleksu činjenica od onih koje su bile tužbena osnova po svom tekstu istog tužbenog zahtjeva ili kad su bitnim elementima činjenične osnove dodani novi preinačeni i oduzeti neki prije istaknuti, tako da novo formirani kompleks činjenica objektivno dovodi do promjene identiteta tužbenog zahtjeva.

Međutim, svaka promjena činjenične osnove tužbe nije preinaka tužbe ako tužbeni zahtjev ostane u svojoj biti korektura, dopuna ili razjašnjenje činjenične osnove.

Stoga u konkretnom slučaju prema mišljenju ovog suda radi se, što se tiče podneska od 9. listopada 2006. o tužbi koja je tijekom postupka, sukladno vještvu na kojem sud prvog stupnja temelji svoju odluku, uređena u skladu s istim.

Daljnji žalbeni navodi glede članka 187. ZPP-a, prema kojoj odredbi (stavak 1. citiranog članka) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, također ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, s obzirom da se radi o isplati temeljem (valjane) pravne osnove iz Ugovora o kreditu, odnosno predmet postupka je isplata pogrešno obračunate kamate, što ukazuje na stjecanje bez pravnog osnova.

Prema odredbi članka 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem (što je u tužbi predloženo od strane tužitelja) kada je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Kako temeljem članka 259. ZPP-a sud rukovodi vještačenjem, posebno u situaciji ako postoje prigovori na vještvo i kontradiktorna vještva, kao u konkretnom slučaju, to je sud prvog stupnja radi pravilnog utvrđenja obračuna visine stope zatezne kamate, suočenjem vještaka (na koja vještva su strankama omogućeni prigovori i očitovanja (dopune) na prigovore) sukladno odredbi članka 261. ZPP-a, prema mišljenju žalbenog suda donio zakonitu odluku jer u konačnici radi se o pravnom pitanju – obračunu zakonske kamate.

Na ročištu od 16. ožujka 2017. stranke su se suglasile glede suočenja sudskih vještaka za financije (list 426-427 spisa), te je zamolbenim putem provedeno suočenje – list 449 spisa iz kojeg proizlazi da nema nesuglasnosti glede obračunskog dijela vještva nego isključivo glede metodologije primjene zakonskih propisa glede visine zatezne kamate.

Žalbeni navodi glede vještva vještaka za financije N. R., s kojim nije suglasna tužena, odnose se isključivo na obračun zatezne kamate, što je u konačnici pravno pitanje.

Pravilno se sud prvog stupnja u svojoj odluci poziva na ustaljenu sudsku praksu u pogledu izračuna visine stope zatezne kamate (kao VSRH – Rev-911/09) gdje stopa ugovorne kamate između pojedinca ne može biti veća od kamatne stope koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju (članak 399. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) dok u pogledu najviše ugovorne kamatne stope između drugih osoba primjenjuju se odredbe posebnog zakona s obzirom da je tu najvišu stopu ugovornih kamata između drugih osoba trebalo propisati posebnim zakonom, koji nije donesen, pravnu prazninu popunjava sudska praksa.

Pravno shvaćanje proizlazi i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-380/2001 u kojoj je istaknuto da prema pravnom stajalištu kad nije donesen poseban zakon koji bi određivao najvišu stopu ugovornih kamata (članak 399. stavak 2. ZOO- a), u svakom pojedinom slučaju valja ocijeniti ima li stopa ugovornih kamata elemente zelenaškog ugovora, odnosno je li ugovaranje nesrazmjerno visokih kamata (lihvarske kamate) u odnosu na tržišne uvjete u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu razlog za utvrđivanje ništavim dijela ugovorne kamatne stope iznad utvrđene prosječne visine ugovorne kamatne stope na konkretnom tržištu s tim da sudska praksa prihvaća kao stopu zatezne kamate na devizne glavnice onu stopu koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnog duga.

Kako sud prvog stupnja u skladu s ustaljenom sudskom praksom temelji svoju odluku na vještvu vještaka R., to su neosnovani žalbeni navodi tužene da sud prvog stupnja čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Stoga prema mišljenju žalbenog suda, a s obzirom na navedene žalbene navode tužene odluka suda prvog stupnja je zakonita i u skladu s važećom sudskom praksom tako da je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

Žalbeni navodi glede odluke o troškovima postupka, također prema mišljenju žalbenog suda nisu osnovani, jer je sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a, sud prvog stupnja donio odluku o troškovima postupka.

Navodi žaliteljice da je neosnovano priznat trošak sastava podneska od 12. travnja 2016., 8. kolovoza 2016., 24. travnja 2017. i 12. prosinca 2017. ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja s obzirom na Tbr. 8. točka 1. kao ni trošak sastava podneska od 3. rujna 2007. koji je utvrđen sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14)

Stoga je i u ovom dijelu valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.

Žalbeni navodi glede privremene mjere također prema mišljenju žalbenog suda nisu osnovani jer sukladno odredbi članka 345. točke 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12, 112/12, 93/14 i 73/17), radi osiguranja novčane tražbine, kao u konkretnom slučaju, može se odrediti privremena mjera ako se istom postiže određena svrha.

Tužitelj je dokazao postojanje svoje tražbine tijekom dokaznog postupka (članak 219. ZPP-a) pa i opasnost da će bez izdavanja predmetne privremene mjere nastupiti za istoga određena šteta.

Stoga je valjalo i u ovom pobijanom dijelu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i uputiti na zaključak suda prvog stupnja koji u potpunosti prihvaća žalbeni sud – članak 380. točke 2. ZPP-a.

Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a.

U Splitu 5. srpnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić