Supreme Court dismisses appeal for priority purchase right due to failure to pay full purchase price in court deposit.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that denied a priority purchase right. The lower court found the plaintiff's mother failed to deposit the full agreed purchase price of 750,000 dinars, instead paying only 180,000 dinars, which violated statutory requirements for challenging such sales. Consequently, the court held that the conditions to invalidate the sales contract were not met and rejected the appeal as unfounded.
Legislator headnote
AI generatedčl. 34. st. 1. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada; čl. 35. st. 1., 2., 4. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada: Failure to deposit the full agreed purchase price in court prevents the exercise of priority purchase rights and bars the invalidation of the sales contract.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 34/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. D. iz S., koga zastupaju punomoćnici I. K. i J. K., odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda I. K., J. K. i A. B. u S., protiv tuženika 1. M. C. iz S., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u S., 2. D. L. iz S., koju zastupa punomoćnik Š. K., odvjetnik u S., 3. N. S. L., 4. D. E. S., koje zastupa punomoćnik Š. K., odvjetnik u S., radi prava prvokupa, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 2849/06 od 4. svibnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P 1420/87 od 13. veljače 2006., u sjednici održanoj 18. lipnja 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđuje se prema 1. tuženici, a u korist tužitelja pravo preče kupnje na posebnom dijelu nekretnine nedjeljivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine označene sa čest. zgr. 307/1, 307/2 k. o. S. što u naravi predstavlja stan koji zaprema cjelinu 1. kata zgrade, anagrafske oznake … površine 75 m i u tom opsegu se poništava ugovor o kupoprodaji sklopljen 3. veljače 1981. ovjeren kod Općine Split pod br. Ovr 438/81 od 11. svibnja 1981. po kome ugovoru su S. L. ž. M. E., S. N. pok.
P. udata S. L. i E. S. D. pok. P. prodali M. C. tu nekretninu u rečenom opsegu na kojem je nositelj stanarskog prava bila pok. M. D., - u toč. II. izreke 2., 3. i 4. tuženici dužni su sa tužiteljem u roku od 15 dana sklopiti ugovor o prodaji posebnog dijela nekretnine nedjeljivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine označene sa čest. zgr. 307/1, 307/2 k. o. Split, što u naravi predstavlja stan koji zaprema cjelinu prvog kata zgrade anagrafske oznake … površine 75 m[2] na kojem je nositelj stanarskog prava bila pok.
M. D. uz kupoprodajnu cijenu od 0,04 kn (ranijih 400.000 dinara denominirano), - da se 2., 3. i 4. tuženici ovlašćuju po pravomoćnosti te presude iz sudskog depozita toga suda preuzeti iznos od 0,02 kn (ranijih 180.000 dinara denominirano) u predmetu IIR 410/82 uplaćen na ime kupoprodajne cijene i to na način da će N. S. L. preuzeti 3/6 položenog predujma, D. S. 2/6 položenog predujma, a D. L. 1/6 položenog predujma, a preostali iznos od 0,02 kn (ranijih 220.000 dinara denominirano) s kamatama od 4. ožujka 1979. pa do isplate dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženicima E. S. N. pok.
P., S. L. u visini od 3/6, E. S. D. pok. P. u visini od 2/6 i L. D. u visini od 1/6, - da je kupac temeljem toga ugovora ovlašten zatražiti i postići u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upis prava vlasništva kupljene nekretnine uz prethodno brisanje upisanog s imena svih prodavatelja odnosno njihovog prednika E. S. P. J., - a u protivnom tužitelj je temeljem ove presude koja u cijelosti zamjenjuje predmetni ugovor o kupoprodaji ovlašten zatražiti i postići u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upis prava vlasništva nekretnine iz toč.
1. ugovora na svoje ime uz prethodno brisanje tog prava s imena svih tuženika odnosno njihovog prednika E. S. P. J., - da sve troškove oko toga ugovora snosi kupac, kao što je porez na promet nekretnina, ovjera potpisa i troškovi uknjižbe, - u st. III. izreke u preostalom dijelu preko dosuđenog ukoliko je isti traženo utvrđenje povreda prava preče kupnje i zaključenje ugovora u odnosu na cijelu zgradu uz cijenu od 180.000 tadašnjih dinara s ovlaštenjem na uknjižbu tužitelja na cijelu zgradu i predaju u posjed, tužbeni zahtjev se odbija, - u toč. IV. izreke tuženici su dužni tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu 5.986,90 kn. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva, te je tužitelj obvezan 1. tuženici naknaditi parnične troškove u iznosu 4.892,20 kn.
Drugostupanjski je sud ujedno protiv svoje presude dopustio reviziju jer smatra da odluka o sporu ovisi o rješenju materijalno – pravnog pitanja glede početka roka od 30 dana iz čl. 35. st. 4. u vezi sa st. 2. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada – dalje: ZVDZ u odnosu na različito navedene cijene u kupoprodajnom ugovoru koji se službeno podnosi na ovjeru i procjenu, te cijenu u internom ugovoru, te s tim u vezi, na pravne posljedice tako različitih istaknutih cijena u dvama ugovorima o kupoprodaji iste nekretnine među istim osobama, a u čemu nema zauzetog pravnog stava, a što je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude u cijelosti preinače i tužbeni zahtjev usvoji uz obvezu tuženika na naknadu parničnih troškova ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
Tuženici na reviziju nisu odgovorili.
S obzirom da je revizija dopuštena zbog određenog materijalnopravnog pitanja, ne uzimaju se u obzir revizijski navodi koji se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Tužbu u ovom predmetu podnijela je M. D. koja je umrla, a njezin nasljednik je njezin sin – tužitelj T. D., a u tužbi je kao 2. tuženica prvotno bila navedena L. S. koja je također umrla tijekom glavne rasprave, a njezina je nasljednica D. L.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelj ima pravo prvokupa cijele zgrade označene kao čest. zgr. 307/1 i 307/2 k. o. S. koju je 1. tuženica kupila od prvotne 2. tuženice L. S. te 3. i 4. tuženika, što tužitelj opravdava tvrdnjom da je njegova majka M. D. imala status zaštićenog podstanara, a da on kao njezin nasljednik pod istim uvjetima prodaje ima prednost u kupnji te kuće u odnosu na 1. tuženicu.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su prvotna 2. tuženica L. S. te 3. i 4. tuženici bili vlasnici predmetne kuće,
- da je na prvom katu te kuće stanovala M. D. – majka tužitelja kao nositeljica stanarskog prava, a u prizemlju je stanovao M. K.,
- da su prvotna 2. tuženica te 3. i 4. tuženici 14. veljače 1978. i 10. ožujka 1980. ponudili M. D. i M. K. prodaju predmetne kuće tako da su za kat označili cijenu 450.000 din, a za prizemlje 300.000 din, na što M. D. i M. K. nisu pristali, pa su kuću prodali 1. tuženici za cijenu koja je ugovoru o kupoprodaji od 3. veljače 1981. koji je službeno predan na ovjeru i procjenu označena sa 180.000 din, ali da je stvarna cijena ugovorena u iznosu 750.000 din, a o čemu je sastavljen poseban pisani ugovor 3. veljače 1981.,
- da je tadašnji Sekretarijat za financije Općine Split 10. veljače 1981. obračunao porez na promet nekretnina uzevši u obzir kao stvarnu cijenu 750.000 din,
- da je M. D. saznala za prodaju kuće 1. tuženici 1. travnja 1982. te u roku od 30 dana položila 180.000 din na prolazni račun prvostupanjskog suda na ime kupoprodajne cijene u korist prodavatelja, a tužbu u ovom predmetu podnijela je 29. travnja 1982.,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda posl. br. O-448/01 od 30. siječnja 2003. tužitelj utvrđen nasljednikom pok. M. D.,
- da je tužitelj više od dvije godine prije smrti svoje majke živio s njom u predmetnom stanu na prvom katu predmetne kuće, te se smatrao članom njezinog porodičnog domaćinstva u smislu odredbe čl. 12. st. 1. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93),
- da je do 1977. u prizemlju predmetne kuće živio još jedan stanar, a nakon njegovog iseljenja M. K. se proširio i na dio prizemlja što ga je koristio taj stanar,
- da je 1. tužena prodavateljima predmetne kuće isplatila stvarnu cijenu 750.000 din. Uzevši u obzir da je M. D. deponirala 180.000 din, a ne 750.000 din, kao kupoprodajnu cijenu za predmetnu kuću drugostupanjski je sud zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ispunile pretpostavke iz čl. 35. st. 4. u vezi st. 2. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada (Službeni list SFRJ br. 43/65 i 57/65) te je odbio tužbeni zahtjev, a time je materijalno pravo pravilno primijenio.
Naime prema odredbi čl. 34. st. 1. toga Zakona građanin ili pravna osoba koja namjerava prodati porodičnu stambenu zgradu ili stan kao poseban dio zgrade, dužan je tu zgradu ili taj dio zgrade, preporučenim pismom ili podneskom preko suda, ponuditi na prodaju osobi koja na stanu u toj zgradi ili posebnom dijelu zgrade ima stanarsko pravo i saopćiti joj cijenu i uvjete prodaje.
Prema odredbi čl. 35. st. 1. istog Zakona ako građanin ili pravna osoba proda porodičnu stambenu zgradu ili stan kao posebni dio zgrade, a osobi koja na stanu u toj zgradi ili na stanu kao posebnom dijelu zgrade ima stanarsko pravo, ne stavi ponudu u smislu čl. 34. toga Zakona, ta osoba može sudskim putem zahtijevati da se prodaja poništi i da vlasnik njoj pod istim uvjetima proda porodičnu stambenu zgradu ili taj posebni dio zgrade, - a prema odredbi st. 2. toga članka – tužba zbog povrede prava preče kupnje može se podići u roku od 30 dana od dana kad je imalac prava preče kupnje saznao za prodaju i za uvjete prodaje, - dok je prema odredbi st. 4. toga članka tužitelj dužan u roku za podizanje tužbe zbog povrede prava preče kupnje položiti kod Općinskog suda na čijem se području nalazi zgrada iznose na ime kupoprodajne cijene koji su prema zaključenom ugovoru dospjeli za plaćanje do dana podizanja tužbe.
U konkretnom slučaju majka tužitelja – M. D. nije postupila u smislu odredbe čl. 35. st. 4. navedenog Zakona jer je u sudski depozit u korist prodavatelja položila 180.000 din, a ne 750.000 din koji iznos je predstavljao stvarnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu.
Iznos 180.000 din predstavljao je fiktivnu cijenu usmjerenu na pokušaj smanjenja financijske obveze prema društvenoj zajednici, a kupoprodajna cijena u smislu odredbe čl. 35. st. 4. navedenog Zakona je ona koja je izraz prave volje ugovornih stranaka, - dakle ne fiktivna cijena. Prvotna tužiteljica je tijekom glavne rasprave saznala da je prava kupoprodajna cijena za predmetne nekretnine 750.000 din no unatoč tome u sudski depozit nije uplatila razliku do 750.000 din.
Kako u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene pretpostavke za pobijanje predmetnog kupoprodajnog ugovora, tužbeni zahtjev nije osnovan.
S obzirom da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03).
U Zagrebu, 18. lipnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.