Revr-408/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 408/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Ivice Crnića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz M., zastupane po M. M., odvjetniku u V., protiv tuženika F. a., P. u V., zastupanog po S. Z. i N. B., odvjetnicima u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 4. travnja 2006. godine, br. Gž 174/06-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 19. listopada 2005. godine, br. P 1215/02, u sjednici održanoj dana 27. rujna 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se pobijana drugostupanjska presuda Županijskog suda u Vukovaru od 4. travnja 2006. godine, br. Gž 174/06-3 i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj … od 23. travnja 2002.g. tuženika F. a. – P. V., …, V., kojom se tužiteljici J. K. iz M., …, izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31. 10. 2000.g., te otkaz nije dopušten i radni odnos tužiteljici J. K. kod tuženika F. a. – P. V., nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku F. a. –P. V. da tužiteljicu J. K. vrati na posao, kao i da tužiteljici naknadi plaću koju bi ostvarila da nije bilo nezakonitog izvanrednog otkaza Ugovora o radu, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.819,00 kuna, a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i da nižestupanjske presude budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

U ovoj parnici tužiteljica ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog joj tuženikovom odlukom o otkazu od 23. travnja 2002. godine, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te zahtjevom za vraćanje na posao i za naknadu plaće koju bi tužiteljica ostvarila da nije bilo otkaza.

Odlukom o otkazu tužiteljici je stavljeno na teret da je „dana 21. ožujka 2002. godine na radnom mjestu samostalnog referenta blagajnika – likvidatora u Odjelu G.-a, u vrijeme zaključivanja stanja u blagajni i u vrijeme kada voditelj odjela uobičajeno vrši kontrolu, suprotno Uputama za obavljanje gotovinskog platnog prometa broj … od 25. svibnja 1998. godine i Uputi za obavljanje gotovinskog platnog prometa u Zavodu za platni promet, u ime i za račun od banka štedionica broj … od 19. studenog 2001. godine, a kojim uputama nisu propisane „transakcije“ gotovim novcem između blagajnika, dozvolila blagajniku G. J. da joj iz blagajne bez ikakve dokumentacije i davanja protuvrijednosti novca u drugim apoenima, uzme novac u iznosu od 75.000,00 kn, te iako je nakon nekog vremena vratio novac, a u međuvremenu je vidjela da mu voditelj odjela obavlja kontrolu blagajne, o istom nije izvijestila voditelja, te da je „postupajući s krajnjom nepažnjom omogućila G. J. da prikrije manjak u blagajni za vrijeme kontrole i protupravno prisvoji novac u konačnom iznosu od 1,500.119,05 kn“.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti otkaza prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije počinila povredu radne obveze iz radnog odnosa zbog koje joj je dan otkaz, navodeći da nije sporno da je tuženik dao tužiteljici izvanredni otkaz ugovora o radu iz razloga što je radnik tuženika G. J. otuđio novac, već da je sporno da li je tužiteljica pomogla svojim nemarom ili krajnjom nepažnjom posudbom novca G. J. radi obavljanja redovnog rada, te njegovog pokrića u evidenciji blagajne prilikom kontrole voditelja odjela, te da li je znala ili mogla pretpostaviti za tu namjeru ovog blagajnika u pravcu pribave materijalne koristi otuđenjem novca iz poslovanja kao redovnog rada – sredstava tuženika, te da sud „stoji na stajalištu da je tužiteljica postupala pažnjom koju bi upotrijebio svaki radnik tuženika ili druge financijske agencije koja se bavi istovrsnim financijskim poslovima, pažnjom prosječnog radnika i to naročito pažljivog, tako da na njezinoj strani nema nepažnje a napose ne postoji ni krajnja nepažnja.“

Osporavajući pravilnost navedenog zaključivanja i utvrđivanja prvostupanjskog suda, te iscrpno obrazlažući istaknute žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik je u žalbi protiv prvostupanjske presude isticao da tužiteljici nije dan izvanredni otkaz zbog toga što je G. J. otuđio novac, već iz razloga što je tužiteljica dozvolila blagajniku G. J. da joj iz blagajne bez ikakove dokumentacije i davanja protuvrijednosti novca u drugim apoenima uzme novac u iznosu od 75.000,00 kn i time postupila suprotno Uputama za obavljanje gotovinskog platnog prometa i uputama za obavljanje gotovinskog platnog prometa u Zavodu za platni promet u ime i za račun banaka štedionica, jer da tim uputama nisu propisane „transakcije“ gotovim novcem između blagajnika.

Osim toga, u svezi utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljica postupala u skladu s uobičajenim načinom rada i ustaljenom praksom u poslovanju tuženika u žalbi je ukazivano da takvo utvrđenje proturječi sadržaju izvedenih dokaza.

Te odlučne žalbene navode drugostupanjski sud nije ocijenio, već je u obrazloženju pobijane presude naveo da je „prvostupanjski sud utvrdio sve potrebne i odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava i poništio odluku o izvanrednom otkazu“, te da bi i u slučaju „kada bi navodi žalitelja i tvrdnje tuženika tijekom postupka bile točne i odlučne i kada bi tužiteljica zaista svojim postupcima pomagala G. J. da prikrije manjak, tada bi i sama ostvarila obilježja kaznenog djela, doduše s drugačijom pravnom kvalifikacijom ali bi ipak kazneno odgovarala“, te „kako se tijekom provođenja kaznenog postupka nisu našla obilježja kaznenog djela na strani tužiteljice, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud, izvanredni otkaz preuranjen je i krajnje ishitren.“

Navedeno zaključivanje drugostupanjskog suda da opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici ne postoji samo zbog toga što njezinim postupanjem nisu ostvarena obilježja kaznenog djela je pogrešno, jer tužiteljici nije otkazan ugovor o radu zbog počinjenja kaznenog djela već zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa za čije postojanje nije bitno je li tužiteljica znala ili morala znati za namjeru G. J. da novcem kojeg mu je dala prikrije manjak u svojoj blagajni, već je bitno da li je postupala nezakonito. Obavljajući blagajničke poslove tužiteljica je bila dužna pridržavati se strogih pravila kojima je uređeno blagajničko poslovanje kod tuženika, pa ukoliko je ta pravila prekršila postupajući na način naveden u odluci o otkazu, a da to nije bio uobičajen način rada i ustaljena praksa u poslovanju tuženika, kako to tvrdi tuženik, bilo bi opravdano zaključiti da je počinila osobito tešku povredu radne obveze.

Budući da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji se tiču tih činjenica i da je time ostvario u reviziji istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 27. rujna 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.