Revr-94/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 94/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Š. iz B., zastupanog po punomoćnici T. M.-Š., odvjetnici u K., protiv tuženika Osnovne škole B., zastupanog po punomoćniku V. Š., odvjetniku u K., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 29. rujna 2004. godine, broj Gž-1141/04-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. svibnja 2004. godine, broj P-1866/03-13, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2005. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, pa se presuda Županijskog suda u Karlovcu od 29. rujna 2004. godine, broj Gž-1141/04-2 i presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. svibnja 2004. godine, broj P-1866/03-13, u dijelu odluke o otkazu Ugovora o radu iz toč. I izreke prvostupanjske presude, preinačuje i sudi:

Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu dat tužiteljici Odlukom tuženika od ... godine.

U preostalom se dijelu, a za vraćanje tužitelja na radno mjesto profesora u školi i isplatu plaće (iz toč. I izreke prvostupanjske presude), te u odluci o parničnom trošku (iz toč. II izreke prvostupanjske presude) gornje presude ukidaju i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I izreke, tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi nezakonitom odluka tuženika o otkazu Ugovora o radu od dana 06. listopada 2003. godine, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto profesora u školi, te da mu isplati neisplaćene plaće od dana 06. listopada 2003. godine pa do povratka na radno mjesto, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

U toč. II izreke, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.098,00 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se revizija prihvati, pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, ali pred izmijenjenim vijećem.

U odgovoru na reviziju, tuženik se usprotivio reviziji smatrajući ovu neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije.

Revizija je osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/9 i 117/03 – dalje ZPP), jer nema proturječja između razloga pobijanih presuda s ispravama i stanjem spisa.

Naime, proturječja na koja se revizijom ukazuje svode se, zapravo na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a o tome će biti riječi u daljnjem slijedu ovog obrazloženja.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja,

- da je tužitelj dana ... godine imenovan ravnateljem škole, Odlukom o imenovanju, klasa: 602-02/96-03/443, ur. br. 532/1-96-2,

- da je nakon toga tuženik s tužiteljem zaključio Ugovor o radu dana … godine na neodređeno vrijeme, kojim je utvrđeno da će tužitelj obavljati poslove ravnatelja,

- da je ponovno imenovan ravnateljem rješenjem o imenovanju Ministarstva prosvjete i športa, dana ... godine, na vrijeme od četiri godine,

- da je rješenjem istog Ministarstva razriješen dužnosti ravnatelja prije isteka mandata, a dana ... godine,

- da je tužitelj protiv rješenja o razrješenju pokrenuo i upravni spor,

- da je tuženik dana ... godine donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju od ... godine, a zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa,

- da se razlozi otkaza svode na one iste razloge koji su bili odlučni za razrješenje, a ti su neizvršavanje, te nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih obveza,

- da tužitelju prije otkazivanja nije omogućena obrana i

- da se tuženik prije otkazivanja nije savjetovao sa Radničkim vijećem.

Slijedom takvih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužitelja s tužbenim zahtjevom, nalazeći postupak otkazivanja tužitelju zakonito provedenim, a razloge za otkazivanje dokazanima, pozivom na razloge za njegovo razrješenje kao ravnatelja.

Pobijanom pak drugostupanjskom presudom, sud smatra da zaključeni Ugovor tužitelja s tuženikom o radu na neodređeno vrijeme ne proizvodi pravne učinke, jer da je tužitelj radni odnos zasnovao Odlukom o imenovanju za ravnatelja, a ne Ugovorom o radu, smatrajući da ravnatelj škole zbog toga ne može imati istovremeno zaključen i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i obavljati poslove ravnatelja, za koje imenovanje je propisan poseban postupak izvan onog o zasnivanju radnog odnosa po odredbama Zakona o radu. Iz takvih razloga ovaj sud odbija žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu potvrđuje.

Pogrešan je pravni zaključak nižestupanjskih sudova.

Naime, radno mjesto ravnatelja ne popunjava se doduše sklapanjem Ugovora o radu, jer je pitanje imenovanja ravnatelja bilo regulirano u vrijeme tužiteljevog razrješenja odredbom iz čl. 86. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine" broj 69/03) i Zakonom o ustanovama čl. 40. ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97 i 47/99) na temelju javnog natječaja. Za razrješenje prije isteka mandata od četiri godine, u primjeni je postupak predviđen člankom 87. Zakona o osnovnom školstvu, a o tome je odlučivao Školski odbor, odnosno nadležni ministar. (Isti je postupak bio predviđen i temeljem odredbi Zakona o osnovnom školstvu koji je bio u primjeni na dan imenovanja tužitelja za ravnatelja – "Narodne novine" broj 59/90, 26/93, 27/93 i 7/96).

No, neovisno o tome, nema zapreka da se sa osobom koja je imenovana ravnateljem škole, zaključi i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju. To znači da tužitelj za slučaj razrješenja ili pak ponovnog neimenovanja za ravnatelja po isteku mandata, ostaje u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pri čemu onda dolazi u obzir primjena odredbi Zakona o radu i raspored na odgovarajuće radno mjesto. Prema tome, ako je tuženik namjeravao otkazati postojeći Ugovor o radu izvanrednim otkazom, tada je u svemu bio dužan postupiti sukladno odredbama iz čl. 107., čl. 110. i čl. 145. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje ZR).

Zbog toga, već i samo utvrđenje činjenice da se tuženik prije izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu nije savjetovao s Radničkim vijećem, čime nije postupio po čl. 145. st. 1. ZR, čini odluku o otkazu Ugovora o radu nevažećim, a otkaz nedopuštenim (čl. 145. st. 11. ZR).

Utoliko je valjalo za taj dio preinačiti nižestupanjske presude, te utvrditi otkaz nedopuštenim.

U toj situaciji, a pozivom na odredbu iz čl. 115. ZR, sud treba odlučiti i o vraćanju tužitelja na rad.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa, tako nisu utvrđene činjenice za odluku o vraćanju tužitelja na moguće radno mjesto profesora i isplatu mu plaće.

Valjalo je zato za taj dio, nižestupanjske presude ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zajedno i s dijelom odluke o parničnom trošku.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja, a pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. i 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 20. rujna 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.