Rev-600/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Radomire Felicijan- Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.J. iz I., koga zastupa A.R., odvjetnik iz I., protiv tuženika Općine Imotski, zastupane po Općinskom javnom pravobraniocu Imotski, radi poništenja rješenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 26.VI. 1992., br. Gž 2059/92, kojom je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Imotskom od 11.III. 1992., br. P- 123/92, u sjednici održanoj dana 9. ožujka 1993. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-600/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (koji je prihvaćen kao zakon Republike Hrvatske, Nar. Nov. br. 34/91) radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 600/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Radomire Felicijan- Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.J. iz I., koga zastupa A.R., odvjetnik iz I., protiv tuženika Općine Imotski, zastupane po Općinskom javnom pravobraniocu Imotski, radi poništenja rješenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 26.VI. 1992., br. Gž 2059/92, kojom je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Imotskom od 11.III. 1992., br. P- 123/92, u sjednici održanoj dana 9. ožujka 1993. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija se kao neosnovana odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem Općinskog suda u Imotskom od 11.III. 1992., br.P-123/92 odbačena je tužiteljeva tužba kao nepravovremeno podnesena, te tužitelju naloženo da plati tuženici parnični trošak u iznosu od 8.000 HRD.
Okružni sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, odbio je djelomično žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbačena tužba sa zahtjevom za poništenje rješenja Sekretarijata za opću upravu Općine Imotski broj 2129-03-01-91-01 od 11. siječnja 1990. i u dijelu sa tužbenim zahtjevom za vraćanje tužitelja na radno mjesto šefa Odsjeka za građevinarstvo, urbanizam i zaštitu čovjekove okoline. U dijelu kojim je tužitelj tražio da se tuženicu obveže da mu plati osobni dohodak počev od 21. siječnja 1991. godine pa unaprijed s odgovarajućom kamatom, kao i u odluci o parničnom trošku ukinuto je pobijano rješenje i u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Protiv pravomoćnog rješenja žalbenog suda u dijelu kojim je odbijena žalba izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinaku jednog i drugog rješenja na način da se tužbeni zahtjev prihvati.
Tuženica nije dala odgovor na reviziju niti nadležni javni tužitej izjašnjenje.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (koji je prihvaćen kao zakon Republike Hrvatske, Nar. Nov. br. 34/91) radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u organizaciji ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva odnosno prigovora, ima pravo u idućem roku od 15 dana tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom.
Tužitelj je protiv odluke o prestanku radnog odnosa izjavio prigovor u zakonskom roku, a o tom prigovoru nadležni organ u roku od 30 dana, a ni kasnije, nije donio nikakovu odluku. U takvoj situaciji tužitelj je nakon proteka roka od 30 dana od podnošenja prigovora imao daljnji rok od 15 dana za podnošenje tužbe. On je taj rok propustio i tužbu podnio nakon proteka tog roka, tako da je sud prvog stupnja opravdano njegovu tužbu odbacio, a žalbeni sud takvo rješenje, ukoliko se odnosi na prestanak rada, potvrdio.
Tužitelj ne prigovara utvrđenju sudova u pogledu proteka rokova, ali smatra da je njegovu tužbu trebalo uzeti u obzir iz razloga što bi odluku o prestanku rada donio nenadležni organ. Tužitelj nije u pravu jer sud kad je tužba podnesena nakon proteka prekluzivnog roka nema druge pravne mogućnosti nego da tužbu ad limine odbaci ne ulazeći u ocjenu pravilnosti činjeničnih navoda i pravne ocjene koju daje tužitelj.
Sa izloženih razloga, a jer nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a niti počinjena ona bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti, trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 400. st. 4. u vezi čl. 393. Zakona o parničnom postupku, Nar. Nov. br. 53/91).
U Zagrebu, 9. ožujka 1993. g.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat v.r.