I Kr-58/1998-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-58/1998-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Ane Garačić, Katice Jelić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak- Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. P. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenog B. P. za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1998. godine broj Kv-207/98 (K-30/96), u sjednici održanoj 3. lipnja 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. B.P. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 1997. godine K-30/96, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. listopada 1997. godine broj Kž-375/97, osuđen je B.P. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Nakon pravomoćnosti presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi da je otvorio obrt, uzdržava bolesnog oca, imade dvoje malodobne djece, a zdravlje mu je narušeno jer je prelomio desnu ruku s dislokacijom položaja kostiju.

Županijski sud u Zagrebu, dostavljajući osuđenikov zahtjev, predložio je da se on prihvati, a Županijsko državno odvjetništvo i državni odvjetnik Republike Hrvatske predložili su da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Prema otpusnom pismu od 8. svibnja 1998. godine bolnice S. otac osuđenika je boravio na internoj klinici te bolnice u Z. pet dana pod dijagnozom trahikardije srca i smetnji u probavi, a ta bolest oca, kao i okolnost da je osuđenik pretrpio lom ruke, te činjenica da je otvorio obrt, iako su nove okolnosti, nisu takove naravi da bi očito dovele do blaže osude da su postojale kada se izricala presuda. Slabo imovinsko stanje obitelji posljedica je koja redovno nastupa kada jedan član obitelji, i to onaj koji zarađuje, ode na izdržavanje kazne, pa niti ta okolnost nije takova da bi dovela do blaže osude.

To naročito kada se imade u vidu društvena opasnost učinjenog krivičnog djela i stupanj krivične odgovornosti osuđenika, a s tim u vezi i visina izrečene kazne.

Prema tome, nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 414. ZKP/97, pa je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97 odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Neva Šibl, v.r.